Prva, “samo Omnia” posjeduje smirenost i neku vrstu “domaće” topline i prilagodljivosti, koju je prelako podrazumijevati, iako ju uopće nije lako pronaći u jednom parfemu.
Baš kako ime kaže, Sjena na vodi je parfem iznimno snažnih horizontalnih i vertikalnih kontrasta i pretvorbe tame u svjetlo i divljine u prostor sigurnosti i mira.
Narciso se ponaša kao velik i obao entitet, snažan ali nježan, mek i čvst, topao i svjež te kao da ne projektira širenjem ili prodiranjem, nego prostor zauzima punoćom i onda ga obgrljuje oblinama.
Još nisam imala priliku pomirisati ovakvu naranču koja ima teksturu smole. Orange Star je snažan, dominantan, samouvjeren i poprilično taman, ali zbog svega toga i intrigantan i moćan
Možda je poanta u tome da će svijet stvarno umrijeti bez banga! – tiho, indiferentno i frivolno. Lebdeći “miris kokica” ili nekake hranjive, putraste, a umjetne topline doista jest vrlo pronicljiv olfaktivni, a pop-kulturni simbol.
U Eau De Gentiane Blanche nema ništa sporty, citrusno, vodeno ili ozonično. Karakterom je ovo mirna i tiha kolonjska s inovativnim pomakom koji donosi encijan, a spada točno u sredinu muško-ženske parfemske police – bez svojatanja.
Secretions Magnifique usmjerava reflektor u samo središte naše olfaktivne ranjivosti: od mirisa se nije moguće obraniti, jer ne postoji “sigurna riječ”. Zaigrani ELDO poigrao se sa svjetonazorskim, estetskim, seksualnim i umjetničkim granicama, podsjetio nas da je parfemski “lijepo” i parfemski “ugodno” također kanon i pokazao nam kako je kada se ne radi o igri.
Razlika je manje vezana uz toplo i slatko srce parfema, a više uz aranžman uokolo ambrenog akorda: drvenkastost i tonkinu pudrastost u drydownu Ambre Imperial, odnosno blagu slankastost i animaličnost L’Ambre des Merveilles.
Timbuktu je čulni izazov: vruć – a svjež, zemljan – a zračan. Zasićen – a lagan. Intenzivan – a odmjeren. Dimast. Aromatičan.
Naturalistički elementaran i rafinirano kulturan.
Ultimativno i dirty, i chic.
Iako je sama znatno pridonijela kreiranju nove, gurmanske mirisne paradigme koja je izmijenila parfemsku sliku svijeta, Annick Menardo je s Lolitom Lempickom i doprinjela izgradnji gurmanskog stereotipa, ali i iznegirala njegovu srž, istovremeno dekonstruirajući srž gurmanskog parfemskog identiteta.
Uz meko drveno srce koja parfemu daje toplu čvrstinu, u Stashu se gotovo od vrha do baze isprepliću na tri sloja: citrusan, laktonično-orašast i blago animalan (“dirty”).
Visa je izgrađena oko aluzivne “ali – ” negacije: upućuje i prema gurmancima i prema orijentalnim parfemima i prema fruitchoulijima, ali uskraćuje adekvatnu paralelu.
Iako se radi o klasičnom aldehidno-cvjetnom parfemu, Baghari me osvojio u trenutku kad je, doslovno, ekspandirao u širinu, visinu i dubinu te se zamračio i utoplio, a ostao svijetao.
Tocade je ružin gurmanac klasične kompozicije, bez voćnog soka i fruktoze, topao, obao i koketan, kao da postoji samo zato da bude ženstven, na neki mio-drag način.