Blue Silk / Agent Provocateur

Parfemsku liniju Agent Provocateura, britanskog brenda donjeg rublja, dijelim na “jaja” i – ostale.
Prvi parfem – Agent Provocateur – ujedno do sada najbolje “jaje” (neki su bočicu – zbog načina na koji leži u ruci – uspoređivali s jednom iz para ženskih grudi, a neki s ručnom granatom pa zato ostajem kod “jaja”) predstavljen je 2000. godine, a Christian Provenzano je s ovim začinjenim, animalično-mošusanim ružinim chypreom za sada postavio ljestvicu još uvijek nedostižno visoko.

Prvi Agent Provocateur je u punom smislu i danas statement parfem s velikim, hrabrim i glasnim P, pravi “big-bang!” miris koji i dalje polarizira te gotovo dva desetljeća od predstavljanja podjednako izaziva i ushićenje i odbijanje te potvrđuje pravilo da se za dobrim konjem diže prašina (i ne sliježe lako).  

Zanimljiv mi je taj obrazac liježenja AP-ovih jaja: prvo jaje, pa šest godina pauze, pa šest godina produkcije novih jaja, pa opet 6 godina pauze, i onda opet nastavak produkcije.
Nakon što nakon 2000-te punih 6 godina brend nije plasirao novi parfem na tržište, od 2006. pa do 20012. u gnijezdo stižu nova jaja:

Uz nekoliko flankera Agent Provocateura (2006.  Eau Emotionelle i Manage a Trois; 2008. Daimond Dust), brend izbacuje i nove koncepte: 2006. godine predstavljena je Maitresse, 2007. Strip (i u verziji iz 2008.), 2011. L’Agent te 2012. Petale Noir.  U posljednjoj godini prije nove pauze, Agent Provocateur je izdao još i eau flankere svih novih mirisnih koncepata (Eau Provocateur, L’Agent Eau Provocateur i Maitresse Eau Provocateur).

Potom su jaja, nakon šest godina, opet pauzirala punih šest godina, sve do prošle, 2018.  U ovoj drugoj pauzi – između 2012. i 2018. godine – AP je pokrenuo dvije nove, samostalne i konceptom i vizualnim identitetom različite linije (Fatale i Aphrodisiaque) koje su, po meni, prije narušile prepoznatljivost AP u moru izdanja konkurentskog nižeg dizajnersa, nego što su uspjele prenijeti koncept i estetiku koju je su jaja uspjela formirati.

Drago mi je da je Agent Provocateur nastavio plasirati jaja te da ovo novo jaje – Blue Silk, kreaciju Beverly Bayne.
Plavo jaje pokazuje i vezu s konceptom prethodnih:

U mom sustavu procjena parfema iz cijele Agent Provocateurove “jajaste” linije, nešto ispod prvog i najboljeg Agent Provocateura stoji L’Agent, također Provenzanov. 

L’Agent je začinjen i solidno zadimljen gust orijentalac s bazom nakrcanom pačulijem, smirnom i ambrom, na različit način, ali gotovo podjednako hrabar kao prvijenac. Granično unisex i donekle mračan, L’Agent je također kreiran s intencijom da, poput prvog  Agent Provocateura, bude statement parfem.

Žao mi je što sam propustila na vrijeme probati sada ukinut Strip, a osim prvospomenuta dva AP-ova mirisa, zapravo nemam druge favorite.
No, i Maitresse i Petale Noir pomogli su mi da definiram koncept i esetiku iza cijele jajaste linije: radi se o reinterpretacijama retra, s u različitoj mjeri  prisutnom boudoir ili animaličnom komponentom, kojoj je cilj da bude provokativna, zavodljiva, ili oboje.
Radi se o poprilično fluidnom konceptu, koji nudi mnogo mogućnosti, ali i barem jednako toliko zamki.  

Najuspješniji Agent Provocateur je vrlo izravna i hrabra reinterpretacija retro-ruže i klasičnog chyprea s budoir dodatkom animaličnog mošusa.

L’Agent gotovo u jednakoj mjeri hrabro referira na duboke, guste i tamne orijentalce četrdesetih i pedesetih, koji su iznova zaživjeli u 80-ima, a danas kao ugrožena vrsta žive iskuljučivo u niche rezervatu.

Znatno manje hrabra i polarizirajuća Maitresse pokušala je reinterpretirati također retro pudrasto-aldehidične cvjetne kracije, združujući cvijeće pri vrhu te blago animaličnom kožno-mošusnom bazom. Nažalost, meni se čini da je oko Maitresse, koja se – za razliku od L’Agenta i Stripa – uspjela održati na tržištu ipak bilo previše kompromisa ili računica, jer mi konačan rezultat – iako ugodno nosiv i ipak različit – previše miriše samo “retro”, bez reinterpretacije i nužnog pomaka koji čini dodanu vrijednost i posjeduje znantno manje karaktera od Agent Provocateura i L’Agenta.

Putem Maitresse krenuo je i Blue Silk – dobar koncept ipak je ponešto oslabljen kalkulacijama. Unatoč tome, rezultat je dovoljno različit parfem koji pliva uz struju, miriše blago retro i posjeduje karakterističan animalično-budoir potpis.

Iako je Blue Silk svrstan u orijentalno-cvjetnu skupinu, prije bih ga svrstala u orijentalno-drvenu.

U odnosu na začinski dio te njegov drveno-mošusan dio, cvijeće je zapravo samo blagi “začin” ovom parfemu jer se nježno, neprofilirano i kraće vrijeme osjeća samo u sredini razvoja. Ruža i jasmin su doista vrlo-vrlo daleko od ekspresivne kombinacije koja čini kičmu prvog AP-a, uistinu sjena njene sjene, utišana drugim notama.   

Parfem se otvara kratkim i citrusno-paprastim udarom iz kojeg se vrlo brzo izdvaja blago-slatkasti začinski akord koji predvode cimet i vrlo blaga breskva.
Breskvi je više cilj da opusti i malo zaobli kompoziciju te joj pridoda nešto svježine, nego što unosi pravu sočno-mesnatu voćnost. Kleka je također prisutna u otvaranju, ali nije niti naglašena, niti agresivna, a na meni dolazi do izražaja i nešto kasnije, kada parfem krene prema dubljem drydownu. 

Otvaranje i prvi dio razvoja Blue Silk potpuno su nekonfrontirajući i pomalo “svašta-nešto-ništa” nedorečeni, ali bliski, poznati i ugodni. 
Blue Silk se iz parfemskog ne-entiteta pretvara u karakterni parfem tek na putu prema dubljem drydownu.

S jedne strane to je riskantno, jer bi me prvi dojam u brzinskom testiranju svakako vodio prema tome da ga eliminiram, no s druge strane – a osobito imajući na umu koliko novih izdanja sve što ima ispuca u otvaranju da bi nakon pola sata krenulo u obrnutom smjeru, prema profilu razočaravajućeg ne-entiteta – ovakav oblik razvoja ne samo da mi je draži, nego ga i cijenim.

U drugom dijelu razvoja, Blue Silk odlazi u tihe drveno-orijentalne vode.
Drydownom dominira potpuno nesladak i gotovo uniseks spoj sandalovine sa slankasto-animaličnim akordom mošusa i vetivera (i dosta ambroksana).

Sandalovina je dovoljno obla, puna i meka da se nosi s izvedbama ove note u znatno skupljim i razvikanijim parfemima, a to uzimam kao velik plus. 
Spoj vetivera i animaličnog mošusa donekle prepoznajem iz najdubljeg drydowna Agent Provocateura (onog nakon 8+ sati), samo što je u Blue Silk taj mošusno-vetiverast spoj izveden ispod glasa, gotovo introvertirano.

Uz preduću animaličnost mošusa pojavljuje se karakteristična slankasti faset, koji lijepo paše uz oblu, toplu sandalovinu.  Tonka možda dodaje punoću bazi, ali nije izražena i ne posjeduje naglašenu praškastost te nije slatka.
Duboki drydown jest tih, parfem ne projicira glasno niti daleko, ali je pun, interesantan i izbalansiran te zadovoljavajuće trajan.   

Savjetovala bih oprez prema onim recenzijama koje Blue Silk uspoređuju s L’Agentom, jer nakon usporednog testa nisam uspjela razabrati niti jednu izraženiju bilo mirisnu, bilo karakternu poveznicu – osim što se u oba slučaja radi o orijentalnim parfemima. Bitno različitim, nije zgoreg ponoviti.

Također, vrlo bih oprezno pristupila komentarima koji Blue Silk stavljaju u kontekst nekog “križanca” između L’Agenta i Agent Provocateura. Karakterom i performansama, Blue Silk nije nimalo statement parfem, već je karakterno bitno različit, introvertan parfem blage aure, što ga čini i univerzalno nosivijim od oba bombastična jajeta. Ukoliko i dijeli slične akorde koji se čine kao poveznica, radi se o toliko različitim izvedbama da sličnost s bilo kojim od ova dva parfema čine najopćenitijom i u tom smislu posve nevažnom.

Ako bih uopće mogla uputiti na ikakvu sličnost s nekim od poznatijih parfema, onda to ne bi bilo niti jedno jaje.

Čini mi se da Blue Silk i karakterom, i performansama, a donekle i mirisom dijeli znatno više sličnosti s ukinutim Sensous Noir.
Nakon usporedbe ova dva parfema, zbog blago animalično-slankastog drydowna, čini mi se da bi Blue Silk prije mogao funkcionirati kao “Sensuous Noire Provocateur” flanker Estee Lauder, nego što uočavam izravnu mirisnu poveznicu s bilo kojim Agentom.

Stoga, ako vam nedostaje diskontinuiran Sensuous Noir, provjerite zadovaljava li Blue Silk bar djelomično ispražnjeno parfemsko mjesto. 

Na kraju, čini mi se i da bi prvo plavo jaje, koje ne podilazi masovnom ukusu, moglo živjeti kratko te imati sudbinu onog dijela Agentovog gnijezda koji je razinu kompromisa smanjio na najmanju isplativu mjeru, a i Sensous Noira, čiji je samo blagi odmak bio dovoljan da parfem ne poživi dugo. 

Čak i ako bude tako, zbog parfema koji idu mimo struje i onda kada su tihi i introvertirani vrijedi ga poštivati.