Omnia / Bvlgari

Eto što je ironija: ukinuta je prva, smeđa “samo Omnia” – stup linije nazvane imenom koje znači “sveobuhvatnost”, “sveprisutnost”, prezentirana u bočici čiji oblik je napravljen tako čudno-nepraktičnim kako bi oponašao znak beskonačnog.

Omnia je sve manje  sveprisutna, već polako postaje rijetka, a za nekoliko godina bit će neprisutna. Na “beskonačnost” upisanu u oblik njene bočice ne trebam se niti osvrtati, jer – eto što je industrija.

Pretprošle godine, kada su se zatvarale Kozmo parfumerije i sve je bilo na 50%, ugledala sam na polici tester.

Prisjetila sam se kako su mi te Omnia bočice oduvijek bile baš odbojne te da je ova, smeđa, zapravo bila jedina Omnia koja mi se sviđala dovoljno da kupim svoju bočicu. Ne sjećam se zašto ju nikad nisam ponovila, a poslije su došli drugi.

Poluodsutno sam uzela tester i špricnula na ruku, možda s namjerom da se podsjetim, ili potvrdim da ne propuštam ništa… stvarno se ne sjećam, doista sam uzela tester samo zato jer mi je bio pri ruci i oko njega mi se nije nudilo ništa interesantnije.

Kad sam nakon skoro desetljeća ignoriranja na policama drogerija pomirisala Omniu, dočekalo me iznenađenje kakvo nisam očekivala: bila sam više nego ugodno iznenađena mirisom koji sam nekad voljela pa zanemarila, a onda i zaboravila, i odjednom me, ravno u glavu, baš tresnula činjenica da, nakon nje, nikada više nisam susrela sličan miris.

Ovaj parfem “diše”… dah mu je svjež i topao istovremeno, i miriše na čaj, mliječne bademe i orašasto drvo, kremastu bijelu čokoladu i samo mrvu vanilije.

Otvara se svježe, kroz sredinu se ukrug vrte svježi i topli začini, a osim čaja, blago začinjenu kremasto-mliječnu teksturu u redini parfema razrjeđuje i osvježava diskretan lopoč.
U bazi dominira spoj drva i mošusa, također kremast, te jasno mliječno-orašast.

Omnia je meka, ali i svježa.

Začinjena je, ali svježe i toplo, istovremeno, a doista znatna količina i jednih i drugih začina ne čini ju prezačinjenom – i dalje je blaga.

Jasno je i drvena – ali nigdje brida, nigdje oštrog ruba ili ikakve tvrdoće.

Orijentalna je – ali sve prije nego teška ili gusta.

Gurmanska je, ali neslatka.

Doista je katkad potrebno naučiti prepoznati… Nije mi jasno kako sam tako olako zaključila da je sve to lako i jednostavno imati u jednom parfemu i da se takvo što nudi na svakom koraku.

Mnoštvo parfema pomirisanih i uspoređivanih u međuvremenu me demantiralo: prva Omnia, “samo Omnia” posjeduje smirenost i neku vrstu “domaće” topline i prilagodljivosti, koju je prelako podrazumijevati i uopće ne lako naći na jednom mjestu.

Osim doista osoben, a posve obično nosiv, topao, nježan i lagan začinski parfem, u mojoj garderobi je Omnia i moj osobni parfemski podsjetnik na niz važnih istina: one da je pogrešno podrazumijevati, da ni ono što nazivamo vječnim nije zauvijek svepristno, da je vratiti se natrag katkad jednako važno kao ići naprijed te da je ono što izgleda obično i sveprisutno, nekad zapravo uistinu posebno, unikatno i, nažalost, prolazno.

Iako note, grupa te sugestivna toplo smeđa boja bočice navode na to da se radi o orijentalnom parfemu za hladnije vrijeme, Omnia je nosiva kroz cijelu godinu.

Na mojoj mirisnoj polici ona spada u ljetne orijentalce – dakle, ništa manje punokrvne, samo prozračne i lagane, a takvih nema puno.

Osim u toplijim dijelovima prijelaznih razdoblja (toplo proljeće, bablje ljeto i rana jesen) nosim ju i u svježije ljetne večeri, jer – osim što se doista ponaša iznenađujuće lagano i svježe – na toplome ima i bolju projekciju te nudi dobrodošao, zanimljiv i jednako prozračan odmak od klasičnih cvjetasto-mošusnih kreacija.