Narciso (EDP) / Narciso Rodriguez

Moćna i skulpturalna ljepota Narcisa proizlazi iz parfemske čarolije koju izvode gardenija, vetiver, cedar i mošus.

Kada to napišem tako, zapravo opisujem standarnu konstrukciju floral-woody-muska, žanra koji nepreglednim mnoštvom parfema u širokom rasponu uspješnosti preplavljuje i dizajners i niche unazad već dosta vremena.

No, u ovom mnoštvu Narciso je poput osobe koja samim svojim prisustvom učini druge nekako manjima i običnijima:

Ima ga više.

Postoje i ljudi koji, da ne učine ili ne kažu ništa samim svojim prisustvom ispune prostoriju. Nekoliko puta sam naletjela na takve osobnosti i došlo mi je da dodatno još malo trepćem i škiljim, nastojeći proniknuti u čemu je stvar: nisu bili ni po čemu posebni, a ipak.

Radilo se o samo o snazi prirodne pojave: kao da je sve isto, samo ih ima više.

Kada razmišljam o Narcisu, svaki puta pomislim upravo na to.

U srcu parfema je čista, velika, rascvjetala, puna i mliječno bijela gardenija koja solira čistom fizičkom snagom cvjetne pojave.

Njene latice su poput porculanskog tena, dišuće hidratiziranog ružinom vodicom i posve prirodno čistog, naizled bez kozmetičkih trikova.

U mnoštvu dodatno namirisanih i ušminkanih gardenija, ova gardenija je aristokratski monumentalna, jednostavna i pomalo hladna.

Kao što se gardenija ne ulaguje cvjetnom profanonošću, tako niti udruženi cedar i vetiver ne rade kompromis sa svojom čvrstom drvenom prirodom i ne podilaze mekoćom.

Prirodne, pročišćene i vrlo snažne drveno-cvjetne karaktere ovija, povezuje i ističe čvrst, gust, mliječan mošus, koji je istovremeno i oblak i krema, ali  i više od toga:

Mošus u Narcisu je zaseban entitet – nešto poput mirisne skulpture koja dominira stvarnim prostorom:

Da je ovaj mošus neki odjevni predmet, bio bi dugi veo od slojeva mliječno-bijelog, prozračnog i paperjasto mekog, ali vrlo gustog i čvrstog tkanja te bi poput skulpture ili instalacije uokvirivao porculansko lice gardenije i onda se spuštao i ovijao drveno tijelo parfema te se širio i vukao iza njega, kao metrima dug plašt koji ne možeš ignorirati i ne možeš ga prestati obuhvaćati pogledom kao cjelinu.

Mislim da razlika zbog koje se čini da Narcisa ima više dolazi upravo iz vrhunskog usklađivanja  beskompromisno jasnih nota i čudesnih performansi. Jednostavnost mirisne kompozicije prati iznimno moćno ponašanje:

Narciso se ponaša kao velik i obao entitet, snažan ali nježan, mek i čvst, topao i svjež te kao da ne projektira širenjem ili prodiranjem, nego kao da prostor zauzima punoćom i onda obgrljuje oblinama.

Da su parfemi pjesme, Narciso bi bio jednostavna tema čiju automatsku razumljivost, jednostavnost i snagu ne možeš izbiti iz glave.

Njegova kompozicija od svega pet tonova – gardenije, ruže, vetivera, mošusa i cedra  – po jasnoći, karizmatičnoj jednostavnosti i snazi usporediva je s bezvremenskom i univerzalnom snagom nekoliko čistih tonova u temi Bliskih susreta treće vrste... samo u sound surroundu, na razglasu.

Bez razmišljanja i bez ikakve dvojbe: Narciso je parfem s velikim P.

Pa-pa-pa-pa-pam! I nema dalje.