Goth alter ego narcise
Mont de Narcisse je L’Artisan Parfumeur predstavio zajedno s Mandarinom Corsicom sredinom prošle, 2018. godine, kao prinove u liniji Les Paysages, koja opisjue dijelove Francuske.
Nos iza parfema je Anne Filipo (inače mama dizajnerskih bestsellera Lancomeovog La Vie est Belle i Rabanneovog Invictusa i Lady Million, YSL Manifesta, Lempickinog Sweet, te novog (2018.) Interdita), a za L’Artisan je prethodno već kreirala cvjetne kompozicije: La Chase aux Papilons, Mimosa Pour Moi, Fleur d’Oranger, Verte Violette, kao i posve različitu narcisu – Fleur de Narcisse, 2006.
Mont de Narcisse je, međutim, drugačija narcisa: ne miriše klasično cvjetno, nije svijetao i nije vedar – u najcvjetnijem i najsvijetlijem slučaju – ovo bi bila goth narcisa, a nakon što sam ju sam ju prihvatila takvu – oduševljena sam.
Kako nisam školovan nos, u nekom blind testiranju nikada ne bih pogodila da se radi o narcisi – rekla bih da se radi o tamnom kožno-herbalnom parfemu, pri čemu uz kožu jasno osjećam smilje. Stoga, imajte na umu da – ukoliko želite cvjetnu narcisu – kupnja bez prethodnog testiranja bi doista mogla iznenaditi.
Mont de Narcise otvara se svježe, zeleno-citrusno: herbalna i svježa dimenzija mirisa prisutna je od otvaranja, no kako se parfem razvija zelenilo se povlači u poznadinu i značajno tamni.
Vodeći akord – koji zasigurno definira sviđanje/nesviđanje kada se radi o ovom parfemu – je kožno-herbalan, potpuno nesladak, prilično taman u odnosu na otvaranje te blago zadimljen.
U Mont de Narcisse sve se vrti oko zasićene mračne biljno-kožne svježine, koja funkcionira kao izdvojen i pojačan alter ego cvijeta.
Interesantno, L’Artisan (i inače vrlo škrt u prikazima mirisnih nota) je i ovom prilikom odlučio značajnije manipulirati informacijama mirisnim notama: pojedini izvori iz parfemske zajednice prenose znatno veći broj nota od onog koji je kasnije objavljen na službenim stranicama kuće ili pres materijalima prilikom promocije Mont de Narcisse, a prenesene note se ponešto razlikuju od izvora do izvora:
Sredinu mirisa jasno okupira smilje, koje L’Artisan ne navodi, sigurna sam da je izražena tamna kožna komponenta postignuta i uz pomoć brezine kore, koja, prije nego kao bijelo lagano drvce, miriše intenzivno kožno te blago mračno i zadimljeno.
Smlje, doista intenzivno osjećam u parfemu navodi se gotovo u svim recenzijama, a breza je u nekim objavama navedena, dok u nekima nije. Na temelju prethodnih mirisnih iskustva s Chanel Cuir de Russie te Santa Maria Nouvellinom Peau d’ Espagne, meni se doista čini da je izražena tamna i blago zadimljena kožnost glavnog akorda, kojom je izoliran i naglašen isti takav aspekt narcisinog mirisa, dolazi, uz kožu, i od breze.
Intenzivan kožno-herbalan, nesladak i suh miris u drydownu je zaokružen i popunjen s nešto mošusa te samo mrvicom vanilije koja omekšava bazu, ali ne dodaje slatkoću.
Sve do dubokog drydowna kroz parfem odjekuje početna zelena svježina. Pretpostavljam da je to zasluga osmanthusa, koji ne dopušta da miris iz goth narcise klizne vrlo zahtjevnu, scary narcisu.
Iako intenzivan, taman, dubok, kožan i herbalan, parfem posjeduje lakoću, svježinu i prozračnost kakvu asocijacijama vezujem uz cvijet, a ta kombinacija tamnih tonova i lagane teksture čini Mont de Narcisse specifičnim, iznimno zanimljivim i nenapornim pri nošenju.
Vrlo bih ga rado imala na svojoj mirisnoj polici.
