Još nisam imala priliku pomirisati ovakvu naranču koja ima teksturu smole. Orange Star je snažan, dominantan, samouvjeren i poprilično taman, ali zbog svega toga i intrigantan i moćan
Orange Star je deveti po redu parfem Andyja Tauera, a spada u liniju Swiss Vault.
Orange Star je snažan, dominantan, samouvjeren i poprilično taman, ali zbog svega toga i intrigantan i moćan.
Kod svih Tauera se prije može govoriti o nastupanju mirisne fronte, nego o otvaranju, a Orange star nije iznimka. U složenom mehanizmu parfem postupno otkriva svoje slojeve i traži strpljivost.
Još nisam imala priliku pomirisati ovakvu naranču: artificijelno je snažna i ima teksturu smole.
Otvaranje me podsjetilo na koncentrat napravljen od cijele naranče, skupa s korom – gusto, slatko-ljutkasto, sirupasto, s aromatičnim svježinom u pozadini, ali gust poput paste za cipele.
U pozadini takve naranče, koja se postupno razrjeđuje, ali ne i bitno ublažuje te i dalje dominira prvim dijelom razvoja, razvija se drugačija vrsta smolastosti u kojoj kao da ima malo tragova čvrste, debele kože, dima i sapuna, ili nekog muškog i po karakteru vrlo strogog i klasičnog aftershavea.
Parfem neko vrijeme kao da ne želi krenuti ni na koju stranu – supostoji sve: i aromatična narančina gustoća, i kožnatost i blaga zadimljenost, i suha sapunastost.
Sredina mirisa mi priziva dojam tradicionalne muške čvrste, sirove i dominantne snage, preko koje je prevučen moderan sloj narančine aromatične slatkoće, ali ne posve.
Također, suh i nesladak smolasto-orijentalni sloj priziva mi asocijacije na grandiozno bogate, začinjene orijentalne klasike, primarno Youth Dew (zamislite napola transparentan Youth Dew s narančom koja je veća i oštrija od Youth Dew).
Suha mračna orijentalnost (koje donekle jesam povezala s dubinom mračnog neba o kojem u opisu priča Tauer) i aromatična, čvrsta svježina (hladan zrak?) supostoje, a naranča ih povezuje i doista osvjetljava , na neki način.
U kasnijem razvoju sapunastost se blago povlači u drugi plan, svježina postaje izraženija, ali opet je nekako golema, masivna i snažna. Pojavljuju se i čvrste drvene note. Tu je i nešto što miriše kao određena mogućnost topline, kao nagovještaj kojem suhoća i oštra aromatičnost ne dozvoljavaju da se razvije.
U dubokom drydownu, pri samoj bazi koja traje vrlo dugo, parfem se ipak zaobljava i kao da dobiva tjelesnu toplinu, neku vrstu slankaste ugrijanosti, a definitivno i animaličnosti, koju pripisujem ambergrisu i koju opet doživljavam kao mušku.
Izazov.
