L’Ombre Dans L’Eau (EDT)/ Diptyque

Diptyqueov L’Ombre Dans L’Eau nastao je sada već daleke 1983. godine, a danas ima status modernog klasika. 

Pokušavam zamisliti koliko je različit bio ovaj parfem kada je izašao: uvijek kad ga pomirišem pomislim kako vrijeme kao da ga uopće nije dodirnulo – kao da je izašao ove sezone, toliko djeluje autentično i recentno.

U odnosu na neke parfeme koji su rođeni iste godine – Guerlainov Jardins de Bagatelle, ili Yves Saint Laurentov Paris, ili Ungarovu Divu, L’Ombre Dans L’Eau miriše kao da je stvoren u paralelnom svemiru.

Spoj ruže s lišćem i plodom crnog ribizla, koji je prije 36 godina L’Ombre Dans L’Eau donio na parfemske police, danas je opće mjesto svih razina designerskih parfema.

No, brojne kasnije izvedbe ovog akorda razvodnile su i preradile ambijentalnu i evokativnu snagu kojom je L’Ombre Dans L’Eau predstavio zeleni akord  ruže i ribizla, tako da se, gledajući iz inverzne perspektive, svježina i recentnost ovog sada modernog klasika čine kao nadgradnja poznatog, umjesto kao preteča i temelj.

Diptyqe je znatno kasnije, 2012. godine, predstavio EDP koncentraciju istog parfema, koju još nisam imala priliku usporediti s prvorođenom EDT.

Baš kako ime parfema sugerira, Sjena na vodi  je parfem iznimno snažnih horizontalnih i vertikalnih kontrasta, parfem koji oprimjeruje razvoj i promjenu te zato i parfem koji bih svakom parfemoljupcu preporučila barem probati.

L’Ombre Dans L’Eau me u prvom mirisanju doslovno pokosio.

Sjećam se skoro svake minute prvog uranjanja u otvaranje, ili, bolje: sjećam se svakog trenutka kada me otvaranje pograbilo i uronilo u sebe:

Inače nisam sklona snažnom, gustom i tamnom – živom! – zelenilu. No, ovo zelenilo me opčinilo: ono je oštro, gusto, neprozirno, debelo, teško, mračno, gotovo ljutkasto-peckavo i negostoljubivo, i izrasta iz duboke sjene.
Onakvo u kakvo bih, u prirodi, sjela samo ako moram, nakon provjere i s pažnjom.

Zelenilo izrasta iz vode… hladne, žive, elementarne vode, koja daje život i kruži u prirodi kao da ju se ništa od života koji je omogućila ne tiče, vode koja život podjednako hladno i oduzima.

Nikada prije nisam osjetila takvu vodu u parfemu, nimalo blizu transparentno-svježem pojmu akvatika.

Voda u L’Ombre Dans L’Eau je tamna, hladna, duboka i svugdje  je.

I onda to svjetlo… jer sjene ne postoje bez njega, niti na vodi. 

Kako se parfem razvija, tako svjetla postupno ima sve više: ono je u gustom, debelom, aromatično-peckavom zelenilu, provlači se kroz njega, postupno ga čini samo zelenim, proljetno-zračno zelenim, onako zelenim kako dijete nacrta zelenilo pomoću tamnije i svjetlije bojice kada crta proljeće….

…. i tu je ruža. Blijeda.

Pluta pod vodom. Izviruje.

Kao da se utapa i guši, ili izranja i diše, napokon.

Uspijem ju namirisati, ali ju onda opet poklopi ili živo zelenilo, ili živa voda.
Ruža kao da se bori s okolinom koja joj nije prijateljska. Kao da istovremeno gubi život ugušena i otpušta na površinu zadnje najnježnije i najsnažnije mirise, ili se nesretnica tek rađa i pozdravlja žive zelene sjene najljupkijom bijelom mirisnom nevinošću.

Kako prodire svjetlo, tako se iz zelenog mokrog mirisnog udara uz ružu izdvaja nekoliko bobica crnog ribizla, a L’Ombre Dans Le Eau postaje poznatiji i nosiviji.

Ipak – sve je tu: i zelenilo, i bijeda ruža i krvavo crven ribiz, samo prineseno k svjetlu i manje dramatično.

Dublji drydown nagrađuje punim razvojem mirisa dirljive zelenobijele, gotovo netjelesne ruže.

Parfem postupno postaje prozračan, a ruža kristalna, kao da se kapljice vode, još uvijek jednako svježe na njenom lišću i laticama, ljeskaju pod svjetlom poput kristala.

U zadnjoj etapi razvoja, a koja traje satima, neprijateljska i hladno zelena divljina pretvorena je u topao, osunčan vrt, u kojem svježa, nježna i svijetla ruža cvate okružena slatkastim plodovima ribizla i paprasto-ljutkastim mirisom njegovog lišća.

Tama postaje sjećanje na početak iskustva, sjena u pamćenju nad idiličnom slikom osunčane vegetacije.

I nakon prvog susreta, kroz sve iduće, uvijek iznova, iako ne toliko intenzivno, prolazim dramu otvaranja i razvoja ovog parfema kao da doista svjedočim pretvorbi tame u svjetlo i divljine u prostor sigurnosti i mira.

L’Ombre Dans L’Eau nosim kao ruža-ratnica koja je preživjela, kao da sam istinski, svojom kožom, izborila pravo na kristalnu smirenost i miris regenerirajućeg ljetnog popodneva u svježem, zračnom i zelenom vrtnom hladu, uz tek otvorenu blijedu ružu i zdjelicu hladnih i slatko-trpkih ribizla.

Moja ljubav prema ovom parfemu je ona vrsta parfemske ljubavi u kojoj se uživanje miješa s divljenjem, poštivanjem, onakvima kakve osjećam prema umjetničkim djelima koja me istinski dodirnu na svakoj od razina na kojoj postojim.

EDT ima performanse EDP: L’Ombre dans Le Eau je vrlo radijalan, u prvim satima nakon nanošenja ostavlja dug i snažan mirisni trag. Na mojoj koži traje  preko 8 sati i projicira cijelo vrijeme. Nosim ga nosim u toplije doba godine, u kasno proljeće i ljeti: na visokim temperaturama (25+) uz mirisni intenzitet pruža svježinu.