Iris Prima / Penhaligon’s

Alberto Morillas navodno je dobio inspiraciju za Iris Primu upijajući atmosferu vježbi i proba ansambla britanskog National Balleta.

Poveznica koju na krovnoj razinu osjećam između plesa i parfema kao umjetnosti jest u kreiranju  iluzije eterične tjelesnosti i rječitosti te mimetičkog i performativnog karaktera. Također, iza izvedbi koje uspijevaju transcendirati u umjetnost i nadići puko vrijeme u kojem su fizički prisutne pred nama  / na nama i oko nas stoje prirodni talent i fizičke predispozicije te brutalna selekcija, ali i mnogo tehničkog znanja, predanosti i učenja, pokušaja i pogrešaka.

Alberto Morillas uspio je baletnu umjetnost povezati s ovim parfemom utoliko što i baletna  izvedba i izvedba Iris Prime izgledaju prozračno i lagano, a dok postizanje takvog dojma takvo uopće nije:

Iris Prima ima bergamot koji ne ubada i ne reže, hedion koji je cvjetnu snagu jasmina ovdje stilizirao do eteričnog te bazu sazdanu od teških nota – kože, benzoina, vanilije, drveta – koje su rafinirane u prozračnu lakoću.

I preko svega treperi iris… kao haljinica od šantunga, tila i čipke preko čvrstog, izvježbanog tijela koje doskoči bez zvuka, zamrzne pokret bez traga boli i lebdi bez dojma težine.

Radi se o suhoj i blago hladnoj interpretaciji irisa. Parfem je karakterom miran, tih i distanciran.

Iris Prima miriše kao najskuplje, najmekanije i najtanje, vrhunski krojene kožne rukavice koje se čuvaju u drvenoj kutiji prepunoj latica irisa.

Ulašten do maksimuma, Iris Prima je iznimno nosiv i razumljiv čak i potpunim nepoznavateljima nichea. Kao balet: gledaš po prvi put, ne znaš priču, ali osjećaš i shvaćaš sve, jer u pokretima prepoznaješ svaku otplesanu riječ.

Iako drydown parfema sadrži  prekrasnu kožnu notu – suhu, gotovo baršunastu, a čvrstu (baš kao ona iz koje je izrađena etiketa na bočici), s ovim irisom dogodilo mi se ono što mi se događa s većinom rezerviranih irisa: nakon dvije otplesane sezone, meni je njegova najveća vrlina – univerzalno nosiva, sofisticirana elegancija – započela biti i njegova mana: u cjelodnevnim nošenjima poželjela sam nešto više srca, poneki kick, twist ili piruetu te mrvu više osobnosti i karaktera.

Osobno mislim da parfemske i scenske izvedbe povezuje i faktor x – individualni iskorak za pamćenje – koji dijeli umjetnost od samo tehnički besprijekorne izvedbe.

U tom smislu, među irisima, gdje je konkurencija danas opet vrlo žestoka, Iris Prima bio bi vrhunska balerina u prvom redu ansambla, ali ne i primabalerina.

Iris Primu jasno sam osjećala oko 4 sata, poslije mi se činilo da ga više nema ili da je tihi skinscent. Međutim, u nekoliko navrata dobila sam komentar nakon više od šest sati.

Također mi se činilo da parfem osjećam samo ja i možda oni u kontaktu, neposrednoj blizini. Međutim, izgleda da se u prvim satima nošenja nekako ipak širi, dobila sam kompliment i pitanje “Što to imaš?” s gotovo dva metra udaljenosti.