Tocade je ružin gurmanac klasične kompozicije, bez voćnog soka i fruktoze, topao, obao i koketan, kao da postoji samo zato da bude ženstven, na neki mio-drag način.
Tocade sam nabavila prošlog proljeća kako bih malo popunila “rupe” u općem parfemskom obrazovanju, a malo nadajući se da će spoj ruže i vanilije koji potpisuje master-nos Maurice Roucel zadovoljiti moje potrebe za slatkim.
Tijekom tog proljeća, uz nešto malo šprickanja na ruku (bez nekog nošenja) ljetos te početkom prošle tople jeseni, uporno me nešto smetalo: činilo mi se (i jasno se toga sjećam) da mirišljavo ultimativno ljubak, ženstven spoj ruže, magnolije i slatke, jestive vanilije na ponešto čvršćoj drvenkasto-ambrastoj podlozi nekako “kvari” disbalans nečeg “zelenog” i svježeg čemu, po meni, tada, nije tu bilo mjesto, a pretpostavljala sam da su to đurđice, frezija, ili možda zelenkast jasmin…
Čak mi je, na umjerenim i toplim temperaturama, bio i “retro”, na ne-dobar način.
Na meni je umjereno i toplije vrijeme istaknulo onu “perfumy” karakteristiku ranih 90-ih. Tocade nije mirisala kao da je natapirana i ima ramena podstavljena jastučićima, već više kao da je sve zapravo ok… osim što je kragna malo demode, a i nešto je s tim lančićem, ipak
No, u odnosu na sve klasične predstavnike tog doba i te parfemske estetike, u ovom parfemu radi se, i u toplijim uvjetima, o nenametjivom sloju, gotovo sugestiji.
Zimus, dok su se vani temperature vrtile između 5 i 0, u kontinentu je bio snijeg, a ovdje je vitlala bura, stavila sam Tocade čisto da provjerim kako se ovaj parfem ponaša po nemilostrdnoj hladnoći, a Tocade je mirisao i mirisao i mirisao točno onako kako sam zamišljala čitajući hvalospjeve.
Zeleni “disbalans” koji me iritirao na višim temperaturama pojela je zima, odgrizla je i retro-filing, a ostalo je samo ono čemu sam se nadala prije nego što sam preuranjeno proslijedila veći dio bočice:
Slatke, kandirane, jestive ružine latice, na podlozi od mirisne, slatko jestive vanilije, na masivnom tanjuru od najfinijeg drva, uglancanom do pune topline zlatne ambre.
Različit od “boozy”, punokrvnih i ogromnih Montaleovih i Macerinih ruža, Tocade kao da je izgrađen od mekih crvenih i rozih ružinih latica.
Ako ste probali ušećerene ružine latice – to je to.
Tocade je ružin gurmanac klasične kompozicije, bez voćnog soka i fruktoze, topao, voluminozan, dubok i vrlo obao, ali i nepretenciozan (ne i frivolan, ili banalan), a snažno prisutan i vrlo ženskast, kao da postoji samo zato da bude ženstven, na neki mio-drag, topao način.
Koketno i ljupko lijepo.
Nastanak Tocade je i primjer kako komercijalni uspjeh parfema u čijoj formuli je prvi puta upotrijebljen novi materijal može trajno izmijeniti globalnu sliku parfemske ponude.
Maurice Roucel je u Tocade vrlo diskretno upotrijebio ulje magnolijinog cvijeta, tada tek predstavljenu novu parfemsku sirovinu, koja je danas vrlo eksploatirana i prisutna u brojnim i designers i niche parfemima, upravo zahvaljujući uspjehu Roucelove Tocade.
Radilo se o prirodnom materijalu, inicijalno proizvođenom u malim količinama, a uprtavo komercijalni uspjeh Tocade učinio je materijal poznatim, proizvodnju isplativom, godišnje proiuzvedene količine dostupnijima, materijal jeftinijim, a sve je to posljedično utjecalo na uključivanje ulja magnolijinog cvijeta u formule drugih parfema.
Posljedično, od snage mirisne industrije da pokrene proizvodnju prirodne sirovine u drugom dijelu svijeta profitirali i mali nezavisni brendovi, koji sami, na temelju uspjeha jednog svog parfema/jedne formule u pravilu nemaju dovoljno snage generirati proizvodnju nove sirovine, ili ju nabavljaju teško i skuplje.
IZ intervjua MAURICEA ROUCELa za Fragranticu
“To je sirovi materijal koji je predstavljen tržištu baš u vrijeme kada smo stvarali Tocade. 1991. ili tako nešto.
Materijal je bilo ulje magnolijinog cvijeta, a tada ga je u Kini bilo proizvedeno svega 500 grama.
Prijateljica iz Laboratorie Monique Remi, koja se vratila iz Kine, predstavila mi je tu sirovinu i pitala me bih li ju mogao iskoristiti. Zašto ne, interesantna je.
Bio sam u mogućnosti uključiti ju u formulu Tocade, ali sam morao biti vrlo pažljiv, budući da je produkcija magnolijinog ulja u to vrijeme bila vrlo niska (prva produkcija Tocade je bila 20 tona, pa je prema tome omjer bio 1:1000).
Dakle, da nisam upotrijebio ulje magnolijinog cvijeta, Kinezi ne bi bili zainteresirani za uzgajanje magnolije i proizvodnju parfemske sirovine, pa ulje ne bi došlo do komercijalnog tržišta, a da sam stavio veći omjer magnolijinog ulja u formulu, s postojećom količinom proizvedene sirovine ne bi se mogle zadovoljiti potrebe proizvodnje Tocadea.
Mislim da trebam biti vrlo pažljiv kada koristim ovakvu vrstu nove sirovine, ona je poput djeteta, početna produkcija je vrlo malena, a onda raste, ako parfem postane uspješan.
Danas se proizvodnja magnolije mjeri u tonama.“
WPC 2018: Fragrantica interviews Maurice Roucel by Matvey Yudov, Sergey Borisov
Opis i note sa službene stranice:
Disclosure – Kupljeno.
Moglo bi vas zanimati
-
L’Ombre des Merveilles / Hermès -
Nuit de Bakélite / Naomi Goodsir -
Splendiris – Dusita -
Neroli Mediterraneo – Perris Monte Carlo
Komentiraj