Rose Amazone Jean-Claudea Ellene je sve ono što tipičan fruity-floral stereotip nije, a da ipak beziznimno jest voćno-cvjetni miris.
Ruža se grli s bobicama, još uvijek na stapkama, u zelenilu.
Bobice mirišu voćno, ali su baršunaste i suhe, obučene u ružine latice.
Tu je vedra prozračost i toplina proljetnog sunca.
I svježina, lisnato zelena.
I blago slatka kremasto-drvena podloga.
Citrusi izvjetre vrlo brzo po otvaranju (a i nisu oni sočno-kiselkasti, visoki C – citrusi, već oni rezonantno aromatični), a zatim se parfem zadržava u zelenom teritoruju: doista ima puno lišća i pupoljaka crnog ribizla.
Rose Amazone donekle miriše poznato, ne donosi nikakav mirisni iskorak, dijeli mirisnu bliskost i sa Yves Saint Laurentovim Live in Love, ali ga od parfema koji u nosećem akordu nude isti spoj bobica – maline i kupine – s ružama i zelenilom odvaja ne-sočna, klasična i elegantna suzdržanost voćnog dijela, ozbiljno i bujno zelenilo te zrela ozbiljnost ruže.
Nekoliko recenzenata iz parfemske blogosfere (Now Smell This, The Scented Salamander ) uputilo je jasno na mirisni akord u otvaranju koji Rose Amazone povezuje s Dyptiqueovim L’Ombre Dans L’Eau.
I ja također mirisno prepoznajem izraženo zeleni akord ruže i crnog ribizla, ali to uopće ne doživljavam kao preveliku sličnost s Dyptiqueovim klasikom, jer Rose Amazone ne tone u duboko i tamno, skoro ljutkasto-peckavo zelenilo ribizlovog lišća, u njemu ne postoji ta elementarno-snažna prisutnost vode te vrlo brzo prelazi u područje vedrine, sunca i suživota zrelog crvenog voća, još uvijek okruženog lišćem na stapkama grmova (a ne već u soku ili sirupu) i napola otvorenih nježnih ruža.
Pri nošenju Rose Amazone osobito mi pažnju privlači stalna igra glavnog akorda, koji čine crveno bobičasto voće, prepoznatljiv list ribizla te svježe niti crvene, niti roza ruže, s prozračnom drvenom i mošusno-ambrastom bazom iz koje diskretno proviruje također slatka vanilija.
Ta vanilija funkcionira kao duh: iako je nedvojbeno različito slatka od slatkoće koju donekle ima noseći cvjetno-voćni akord, vrlo je diskretna, gotovo kao koprenasti veo koji vijori između kremasto-drvene baze te zelenila, voća i ruže, ili kao vrlo blagi aftertaste prirodne slatkoće cvijeća i voća. Tijekom nošenja pokušavala sam uhvatiti bilo kakav jasan solaž vanilije ili njen istup u prednji plan i nisam uspjela, iako osjećam njenu prisutnost.
Jean-Claude Ellena doista ima delikatan prstohvat, kada grabi u note.
Neki Ellenu nazivaju haiku-parfumerom, jer sa svega nekoliko mirisnih nota/riječi uspijeva kreirati i sliku i pokret, pjesmu/parfem i naravno da ću se s time složiti. No, imajući na umu kako, pod njegovim ravnanjem, zeleni, voćni i cvjetni slojevi, poput šarenih traka na vjetru ili u pokretu, lebde i isprepliću se s toplom i kremastom drvenom bazom i skoro prozirnim velom vanilije, sklonija sam ga, u slučaju Rose Amazone vidjeti kao koreografa kineskog proljetnog plesa sa svilenim vrpcama u crvenoj, zelenoj i žutoj…
Rose Amazone voli puno proljeće. posjeduje dovoljno parfemske čvrstoće i punine da paše već i uz prve dane proljeća, ali i lagane vedrine kojoj odgovaraju i topliji dani, te ni malo ne odudara od koncepta kuće koja nudi klasične, ali i transparentno-minimalistički moderne, univerzalno nosive, elegantno-smart mirise.
