67 Artemisia / Pomellato

Artemisiju 67 je za Pomellato napravila Annick Menardo, kreatorica Bvlgari Blacka (prvog designers uniseksa) i prve Lolite Lempicke, da spomenem samo najpoznatije.
Pomellato je talijanski dizajnerski brend, čiji parfemi nastaju pod licencom španjolske Idesse.

Iako uniseks / gender-neutral kategorija od samih početaka punopravno sudjeluje u niche ponudi te ima već neko vrijeme kako se čvršće uhvatila i u high-designersu, kada se radi o “drugstore” dijelu parfemske ponude, koja nižim cijenama i lakom dostupnošću cilja na kupce koji ne namjeravaju odvojiti značajnije svote novca za kupnju mirisa, muške i ženske police još su uvijek čvrsto odvojene, a uniseks izdanja (izuzmem li brendove specijalizirane uglavnom za kolonjske vode, poput 4711, ili zasebne linije designersa (poput CK) nisu česta pojava.  

A onda, unutar drugstore/bargain kategorije, još se rjeđe događa da neki od brendova plasira uniseks iza kojeg stoji veliki parfemski nos.

Naravno da sam morala probati.

67 Artemisia je kao koncept je dobra, no izvedba je očekivano samo prosječna. Ipak, s obzirom da se radi o bargain parfemu, to je zapravo i više nego dovoljno.

Parfem se otvara kombinacijom mente i limuna – baš je svježe mentolast bez da citrusi grizu: zamislite blagu i slatkastu limunadu zakrcanu listićima posve svježe mente. Menta je svježa i lebdeće zelena te nema umjetni aftertaste zubne paste.

Otvaranje “širi nosnice” samo da bi se u njih uvuklo glavno zelenilo: artemizija, koja se sa svojim blago anisastom biljnom aromom nadovezuje na mentu i do dubokog drydowna čini dominantan svježe-aromatičan sloj.

Ako niste poklonik artemizije (ili mente), parfem bi obavezno trebalo testirati.
Ispod i sa svake strane zelenila artemizije i mente (samo da napomenem: počesto kod aromatičnih osvježavalica imam osjećaj da nema ništa ispod …) jasno osjećam zračnu pudrastost ljubičice te još neki vrlo svjež cvjetni element (po notama bi to mogao biti neroli…) te drvenkastost vetivera i pačulija na podlozi od bijelog mošusa.  

Mošus se ovdje pojavljuje u prilično generičkoj izvedbi, ali i takva nije ništa lošija od prosjeka laundry muskova mošusa koji ovih dana preplavljuje police i u znatno skupljim cjenovnim razredima.

Uz sve navedeno, drydown ima nešto slatkasto-meko-drveno, što je, pretpostavljam akord/nota masline, a što se stapa s nesklatkom pudrastosti ljučičice.
Bila to maslina ili ne, malo mi je žao što taj lijepi sloj nije pojačan, jer mi se čini da bi učinila duboki drydown osobenijim.  

Rezultat je aromatičan biljno-cvjetno-drveni uniseks koji se tijekom razvoja živahno i zanimljivo mijenja, posjeduje dovoljno punine da ga ne treba shvatiti samo kao “osvježavalicu” za toplija doba godine (premda, vjerujem, tada sjajno funkcionira), odstupa mirisom od značajnog dijela istovrsne uniseks ponude koju izbacuju drugstore-designeri, a košta kao celebrity bargain.   

Pomellato je s ovim jeftinom mirisalicom i svojim prvim unisexom napravio bolju stvar od barem 80% CK One ili Be flankera, jednako dobru kao dobar dio 4711 ponude, a i novije Rochasove i Cartierove L’eau te noviji “čajni” Bvlgariji bi iz bitke s 67 Artemisijom mogle izaći s pokojom modricom.  

Topla preporuka za one koji vole, ili inače nose ovaj tip mirisa: nemojte potcijeniti pa propustiti. Probajte.