She was an anomaly kreiran je pomoću Givaudanove parfemske umjetne inteligencije. Sa svoje ruke sam kroz “cyber iris” i mošus mirisala sada već potpuno izvjesnu budućnost mainstream parfumerstva.
She was an Anomaly, posljednje izdanje Etat Libre d’Orange, potvrdilo je ono što sam o sebi već znala, ali nisam imala priliku aktivno preispitati: zavedena sam i očarana pričama o inspiracijama za parfeme i duboko impresionirana umjetničkim umovima koji posjeduju znanje kako mirisni doživljaj pretočiti u parfem.
“Kada me pitaju kako smišljam formulu za novi parfem, nisam sigurna da sama znam odgovor. Izgleda poput ptice koja zapjeva samo kada nitko ne gleda. Na neki način, parfumerstvo je poput drugih kreativnih procesa kao što je pisanje ili slikanje, gdje možeš imati temu ili znati koje ćeš boje upotrijebiti, ali gdje ipak postoji i element magije i on izlazi iz tebe. Naravno, stvaranje parfema uključuje jednadžbe i formule… ali u njegovom srcu je emocionalni proces, iza kojeg stoji toliko toga…”, izjavila je za UK Times Online Daniela (Roche) Andrier iz Givaudana, parfumerka iza ovog parfema, također.
Upravo ova vrsta emocionalne magije drži me očaranom svaki puta kada udahnem parfem ili razmišljam o umjetnosti njegova stvaranja:
Miris manga uz zraku kraj Nila koji je bio poticaj za Ellenin Le Jardin Sur le Nil, svijetli dim koji se izdiže iz afričkog rituala plodnosti koji je Duchaufour pretočio u Timbuktu, prizor Catherine Daneuve u bijelom kaputu koji je potaknuo Jean-Paul Guerlaina prema kreiranju Naheme… čak i beton u CDG Concrete može poslužiti, jer iza svih ovih inspiracija, uz magiju parfumera, stoje fragmenti autentičnih ljudskih iskustava.
Kroz parfeme, ti mangoi izrasli kraj Nila, sveti afrički dim, pa čak i bijeli kaput Catherine Deneuve pomoću kojeg je sublimirana možda najenigmatičnija ruža u parfemskoj povijesti postali su dio moje osobne stvarnosti, mog osobnog iskustva i mog pamćenja, a sa svoje kože s parfemom odašiljem ih dalje, da bi postali isto – stvarnost, iskustvo, mirisno sjećanje – nekom drugom, i time je linija ispod svih inspiracija podvučena, a zajednički nazivnik određen:
Iza parfema stoji ljudski život, stvarno ljudsko mirisno iskustvo prevedeno i pretvoreno u formulu, samo da bi potom još jednom postalo isto, stvarno ljudsko mirisno iskustvo.
Krug je zatvoren.
Ili nije.
Nije, jer se nalazim pred anomalijom.
She was an Anomaly je ishod suradnje ELDO-a s Givaudanovom Danielom (Roche) Andrier, a formuliran je u najnovijem high tech parfumerskom alatu nazvanom Carto, visoko intuitivnom i interaktivnom skupu ogromne količine pažljivo kategoriziranih mirisnih podataka i složenih algoritama.
Kako bi predstavio Carto, promoviran u travnju ove godine, Givaudan se poslužio pojmom umjetne inteligencije (AI).
Daniela (Roche) Andrier odabrala je note i nadzirala proces stvaranja formule.
She was an Anomaly, prvi parfem čiju je formulu kreirala mlada, stoga još ne i posve nenadzirana, umjetna inteligencija začet je u Givaudanovom laboratoriju, i donesen na svijet krajem kolovoza ove godine.
Dakle: nema manga. Nema bijelog kapuuta, ni dima.
I nema priče proizašle iz ljudskog mirisnog sjećanja, nema “elementa magije” koji “samo izađe” iz parfumera.
Ova priča je izašla iz kompjutora.
Romantični, ponekad nostalgični i – mrsko mi je priznati – nekad čak i tradicionalni dijelovi mene našli su se u sukobu s pričom iza She was an Anomaly.

Ovdje možete pročitati intervju s Givaudanovom Calice Baker i saznati njezin pogled i očekivanja od Givaudanove umjetne inteligencije.
Koncept koji je predstavio Carto je i intrigantan i fascinantan, a Etienne de Sward iskoristio je inovaciju kako bi predstavio još jedan ELDO-v witty parfemski koncept, samo što se ovoga puta priča iza njega nije vezana uz moralnu, kulturnu ili društvenu anomaliju, ili kontroverzu.
ELDO je napravio zaokret u autoreferencijalno, s She was an Anomaly kreiravši meta-priču u čijem se središtu nalazi parfemska industrija.
Atoreferencijalna priča o tome “kako se parfem radi” inicijalno je otvorena prošle godine s parfemom I am Trash – Les Fleurs de Déchet, također proizvedenim u suradnji s Givaudanom i Danielom (Roche) Andrier. “Najželjeniji parfem napravljen od najneželjenijeg” također je predstavio meta-priču o proizvodnji parfema, u ovom slučaju iz parfemskih sirovina dobivenih recikliranjem materijala djelomično pristiglih iz drugih industrija.

No, u odnosu na She was an Anomaly, drugi dio iste priče, I am Trash – Les Fleurs de Déchet, nije uključio kontroverzan aspekt.
Tijekom testiranja She was an Anomaly uhvatila sam se u razmišljanju o mogućnosti da u ne tako dalekoj budućnosti neću uspjeti razaznati razliku između parfema čija je formula stvorena ljudskim kapacitetima od onog koji je stvorila umjetna inteligencija.
Po prvi puta – i to ne na apstraktan način, već vrlo stvarno, mirišući moguću budućnost izravno sa svoje ruke – pristupila sam preispitivanju svog dijelom romantičnog, a dijelom tradicionalnog pristupa parfumerstvu kao ljudskoj mirisnoj poeziji, zapitavši se događa li se konačno odvajanje parfemske umjetnosti od parfemske industrije upravo sada, na mom zglobu, dok mirišem She was an Anomaly.
Početno, pitanja su se svela na to kako se osjećam kada razmišljam o parfemskoj budućnosti. A onda, s pažljivim testiranjem parfema, pitanje kako se osjećam u vezi toga zamijenilo je posve drugo pitanje:
Koliko je zapravo ta razlika važna…

Prema onome kako parfem miriše, She was an anomaly uopće nije anomalija, već vrlo nosiv irisni drveno-mošusni miris.
ELDO ga je nazvao “meki cyber iris”.
U videu koji prati promociju parfema “soft cyber iris” je predstavljen s odgovarajućom mekom, pastelnom i nježno-casual forografijom mlade žene koja kao da je snimljena u privatnom trenutku predane opuštenosti. Slika se pojavljuje djelomično zamagljena, a djelomično pixelizirana i na isti način nestaje, kao da je poremećena i prekinuta uslijed lošeg prijenosa podataka.
Video istovremeno kreira dojam kao da je žena i ovdje i potpuno izvan dohvata.
Ubrzo po otvaranju, u mek i vrlo kremast iris, uistinu pastelan, uvlači se blagi sloj voćnosti. Možda svega mrvica voćne mesnatosti nakratko mijenja sveukupni osjećaj distancirane nježnosti u gotovo opipljivu živahnost.
Kontrasti unutar razvoja su glatki i tihi, ali ipak tu:
Dok voćni trag života unutar pastelno-kremastog irisa nestaje, u procesu se živahna prisutnost doima poput iluzije ili projekcije. Nešto dublje niz drydown iris pokazuje svoje hladno, gotovo metalno lice, ne presnažno, ali uporno, a ova promjena irisa doista stvara dojam smetnje iz pozadine koja guta i potire toplu prisutnost.
Iris, nota koja povezuje parfem u koherentnu cjelinu, doista ispada cyber, neosoban, hladan, čak i malo metalan.
Do ovog trenutka u razvoju parfema već mi se jasno u mislima oblikovala filmska usporedba s Her (Ona), filmom Spikea Jonzea (2013.), možda kao moj osobni pokušaj da nađem odgovor na sva pitanja koja je priča oko ovog parfema gurnula u prvi plan.
Mirišući parfem, utonula sam u melankoličnu i dirljivo iskrenu modernu ljubavnu priču o introvertnom i osamljenom čovjeku koji se zaljubljuje u Samanthu, profil/entitet koji je stvorila AI, Nju.
Objekti ljubavi i čežnje, inspiracije i značenja stopili su se u jedan, budući da su obje – i She iz parfemske priče i Her iz filmske – entiteti koje je stvorila umjetna inteligencija.
Film prati ljubavnu priču od prvih zanesenosti i ushita do potpune dezintegracije odnosa i gubitka nakon kojeg glavni lik (Joaquin Phoenix) ostaje čeznuti za onom koju nikada neće razumjeti, baš kao što je napisano i u ELDO-vim promotivnim materijalima.
Čak i sam kraj filma korespondira s dezintegracijom kako je prikazana u ELDO-vom videu, samo s malom razlikom: u Jonzeovom filmu udaljavanje i nestajanje entiteta / objekta ljubavi i čežnje nije prikazano kao pixeliziran trag smetnje u prijenosu, već je uspoređeno s nemogućnošću dohvaćanja značenja uslijed presporog čitanja: “Ovo je kao da čitam knjigu i to je knjiga koju duboko volim. Ali, sada ju čitam sporo. Riječi su sada tako daleko jedna od druge, a razmaci među njima su gotovo beskrajni. Još uvijek te mogu osjetiti, kao i riječi iz naše priče… ali sada prebivam u beskrajnom razmaku izmešu riječi…”, objasnila je dezintegraciju Samantha, umjetna inteligencija, cyber iris.
Dok se parfem slijegao u indiferentno tihu, ali svejedno oblu i meku mošusno-drvenu bazu, njezinu predvidljivu poznatost protumačila sam kao neumitan kraj ljubavne priče između ljudskosti i umjetne inteligencije.
Na kraju, čini mi se da imam samo jedan odgovor na podosta pitanja koje je ELDO potaknuo s ovim parfemom:
Bez obzira kako definirali anomaliju, naše udisanje parfema, osjećaji i ono o čemu pritom razmišljamo su stvarni i bez obzira na način na koji je parfem proizveden, voljet ćemo samo one koji su nas dodirnuli kao ljudska bića.

Ukoliko bilo tko traži mirisni izazov, ne vjerujem da će She was an Anomaly ispuniti očekivanja. She was an Anomaly, slično kao i I am Trash – Les Fleurs de Déchet, za razliku od ranih parfema ove kuće, ishod ne donosi ništa niti novo niti izazovno te pomalo miriše kao kompromis s masovnim ukusom i preferencijama nezahtjevnih potrošača.
U intervjuu objavljenom 2013,, nakon predstavljanja La Fin Du Monde, Etienne de Swardt najavio je zatvaranje prethodnog poglavlja u životu kuće i sugerirao da slijedi nešto drugačije – ELDO 2.0.
Čini mi se da mirisna obilježja najranijih, najboljih, najhrabrijih i najpolemičnijih ELDO-vih izdanja (Putain des Palaces/Secretions Magnifiques, Encens Bublegum /Jasmin et Cigarettes, Rien…) također blijede i oblikuju se u nešto drugo.
Osvrčući se unatrag, prema 2006. i 2007. – najplodnijim ELDO-vim godinama i u odnosu na broj parfemskih izdanja, i u odnosu na količinu predstavljene kreativnosti – ne mogu ne osjećati i ljubav i čežnju i žaljenje za gubitkom ELDO-a 1.0.
Ipak, dijelom se nadam i da ovaj ELDO 2.0 , s i dalje vrlo aktualnim i važnim mirisnim pričama o parfemskoj industiji neće stati samo na drugome dijelu meta-priče.
Disclosure – Kupljeno.
Komentiraj