Možda je najbolje da prošlu 2019. opišem stihovima koji su, izvađeni iz Oliverove pjesme, postali gotovo izreka:
Šaka suza, vrića smija, ča je život vengo fantazija…
Na samom kraju upravo završenog desetljeća počela sam (ponovno) pisati o parfemima. Možda je to i zato jer su parfemi moj stalni podsjetnik da je život fantazija, a da je fantazija posve stvarna i onda kad ju nemamo za što uhvatiti i gotovo ju je nemoguće izraziti riječima. Kada i pri pisanju nastojim uputiti na parfeme koje sam ne samo mirisala, nego i doživjela, doista vidim mirisni dio svog života kao fantaziju u kojoj su usponi i padovi iz pjesme zamijenjeni iznenađenjima i ushitima.
Mirisne kreacije također su i fantazije drugih, koje su postale naše. Parfemi mirišu duhom dijeljenja. Čak i ako je to samo u prolazu, kada uhvatimo blag trag parfema iza osobe koja se već udaljava – dijeljenje je tu.
Jedan od najljepših načina dijeljenja parfema je – parfemska kava.
Na ovakvim kavama dijeli se mirišljavo vrijeme, znanje, iskustvo, uvidi i dojmovi, a sve to i uz mrvicu fantazije.
Ovdje sam skupila dva prva dojma o parfemima dviju talijanskih kuća, prikupljena na prednovogodišnoj doista krasno ispunjujućoj parfemskoj kavi:
Malum / BRUNO ACAMPORA
Malum je dio Tadema Collection koju je kreirao Miguel Matos, a predstavljena je ovog rujna u Firenzi, na Pitti Fragranze 2019.
Tadema Collection dobila je ime po engleskom umjetniku Sir Lawrenceu Alma-Tademi (1836 – 1912), a inspirirana je dijelom njegovog neoklasičnog i protoimpresionističkog opusa posvećenog svakodnevnici u antičkim Pompejima.
Kolekcija je za sada triptih koji čine Mentuccia Romana, Citrea Prochyta i Malum, a sva tri parfema prenose mediteranski duh u sunčanim i otvorenim prostorima, antičkim vilama te njihovim atrijima i vrtovima.
Pri prvim dojmovima parfema u kolekciji pažnju mi je zaokupio Malum.
Uopće se ne radi o klasičnom pristupu voću i jabuci. Kao što i sugerira ime, jabuka u Malumu ima nešto od mitske ili arhetipske reputacije: iako parfem jest svjež i zračan, posjeduje skrovitu dvojnost, a na trenutke mi se pri mirisanju činilo da su njegova lakoća i vedrina prikriveno zavaravajući.
Početno sparna, izazovno sočna, ali suspregnuta i tek napola otkrivena, jabuka u Malumu miriše kao jabuka koja odbija biti ubrana i leći u ruku. Nakon što se rastvori, postaje donekle suša i hrskava, doista radijalna i svježa te gotovo baršunasta.
Nešto niže niz razvoj događa se novi zaokret: nad svježu zaobljenost ploda nadvija se sjena, a parfem postaje dublji i tamniji.
Malum miriše poput jabuke na koju su čini bačene dvaput: prvo je kao da je očarana Snjeguljiičinom mladom nevinošću, a potom začarana Kraljičinom vještičjom rukom.
Do brzog prolaska kroz dio druge Acamporine kolekcije s Matosovim potpisom (Studio 54) i parfema iz Tadema kolekcije probala sam samo ono što je ovaj vrlo plodan parfumer kreirao za SP Parfums (recenzija Suntanglama je ovdje). Stoga me vrlo razveselila mogućnost testiranja njegovih Acampora, također i novih Acamporinih parfema, nastalih pod kreativnim ravnanjem Sonie Acampore.
Brzi zagriz u jabuku Maluma ostavio je vrlo dobar prvi dojam i zasigurno uvrstio Matosove kreacije na popis onoga što ću skorijoj budućnosti detaljnije testirati i nositi.
Talento / MENDITTOROSA
Talento (2019.) je šesti član Mendittorosine Talismans Collection. Parfem su kreirale Amèlie Bourgeois i Camille Chamardine, a iza parfema prezentiranog u doista prekrasnoj bočici stoji Stefania Squeglia, vlasnica i kreativna direktorica Mendittorose.
Iako se Talento može odrediti kao ruža/pačili parfem s izraženim tvistom koji donosi menta, kap ili dvije bilo je dovoljno da bih namirisala kako se vrag krije u detalju, a i talent:
Transparentna tekstura ovog parfema kao da je izrađena od sjenki i odraza koji pričaju specifičnu priču o sramežljivoj, ali odlučnoj ruži.
Svježe mentasto otvaranje miriše donekle hladno i paprasto. Ruža jedva da izviruje: uvodno poglavlje u njenoj priči priča geranium, njegova glava izdiže se kroz lišće mente.
Ružine nježne latice cvatu skrivene u providnoj sjeni, i dalje napola prekrivene mentom te omotane poprilično zemljanim, zagasitije tamnim pačulijem. Odsjaj pepeljaste podloge, koja je vjerujem također zasluga pačulija, reflektira se na latice stvarajući iluziju pepeljaste, ali svježe ruže. U bazi, krhka ali odlučna ruža ponešto je zagrijana i minimalno zaslađena, a dojam je kao da ju je dodirnulo kasnije poslijepodnevno sunce, topla nagrada u boji staroj zlata za pobjednicu.
Kroz pažljivo izvedene kontraste, na kraju priče o ruži koja preživljava i cvate među zelenilom, drvom, zemljom i pepelom, stekla sam dojam da ova ruža svoje vlastito mjesto pod suncem nije (očekivano) izborila trnjem, već delikatnom nježnošću svojih latica.
To jest talent.
