L’Ombre des Merveilles / Hermès

L’Ombre des Merveilles prvo je Hermèsovo izdanje u 2020. i drugi Merveilles koji potpisuje Hermèsova kućna parfumerka Christine Nagel. Moja dugogodišnja odanost Hermèsovoj Merveilles liniji rezultat je ljubavi prema akordu koji su u prvoj Eau des Mervilles 2004. godine stvorili Nathalie Fitzhauer i Ralf Schweiger.

U slučaju ove linije “flankeraj” me ne smeta, dapače: svaku novu interpretaciju izvornog slano-toplog akorda promatram kao svojevrsnu stilsku vježbu na isti, karakterističan mirisni motiv.

L’Ombre des Merveilles sam dočekala s radoznalim oprezom, gradeći očekivanja oko boje (“Je li uistinu plava? I koliko ova plava ima veze s prošlogodišnjom L’Eau des Merveilles Bleue, koju sam bez većeg oduševljenja primila na znanje?”), naziva (“Je li sjenka u nazivu doista naznaka dubljeg i tamnijeg mirisa?”) i parfumera (Čeka li me, nakon zanimljivog slano-mineralnog srca kakvo je Nagel predstavila u Blue prizemljenje u još jedan njen tanašan woody amber drydown?).

Dakle: boja – da! Sjenka – da! Zadnje – ne!

Hermes je tradicionalno škrt kada se radi o prikazu mirisnih nota. Službeno, u ovom parfemu je Merveilles akord okružen tek trima: čajem u vrhu, dimom u sredini i tonkom u dnu kompozicije. Međutim, prvi udisaji pokazuju da se u L’Ombre des Merveilles zbiva mnogo više.

Iako blago citrusno, pa čak i mrvicu bockavo, otvaranje je nešto slađe nego što sam očekivala. Citrusno voćno-slatkasto otvaranje svakako je manje svježe i nešto slađe od otvaranja izvorne Eau i Bleue i prije bih ukupan dojam povezala s kandiranom narančom iz Elixira ili s voćkasto-slatkim citrusnim slojem s početka L’Ambre, nego s eau-varijantama Merveilles.

S druge strane, kada sam L’Ombre koja je nedvosmisleno najavila kako pripada “punašnijem” dijelu linije, u daljnjem razvoju uspoređivala s Elixirom i L’Ambre – svaka sličnost je prestala imati smisla: Dok se Elixir zaobljava i kreće prema punom, gotovo gurmanski slatko-slanom toplom srcu, a L’Ambre suptilno utišava u kuglu slankaste ambrine topline – L’Ombre mijenja smjer i pomalo se “hladi” bez gubitka punine.

Za dojam hlađenja i tamnjenja zaslužan je blag, prozračan, ali jasan dim koji uokviruje i slano srce i toplu podlogu. Za razliku od Eau des Merveilles i Bleau koje sam ascijacijama vezala uz otvorene prostore, L’Ambre koju vezujem uz toplu “lived in” intimnost puti i Elixir, koji je bogato toplo-omatajuć, ali i bridak, L’Ombre ima nešto i komorno-tamno, transparentno i svježe opuštajuće. Mogla sam se zamisliti u nekom poluzamračenom spa-prostoru kako, nakon šalice toplog i zaslađenog narančinog čaja, ležim na toplim oblutcima koji još čuvaju miris mora, okružena blagom i svježe-hladnim i ponešto reskim dimom.

L’Ombre des Merveilles održala je zanimljivu chiaroscuro višedimenzionalnost do samog dna kompozicije. Baza u kojoj se stalno isprepliću topli i hladni te svijetli i tamni elementi asocirala me i na morsku ambijentalnost i toplu svježinu L’Eau, i na hladnu mineralnu glatkoću Bleue, i na britku puninu toplog Elixira i na komornu intimnost L’Ambre.

Sasvim pri koži, uz glatku i mekanu tonku kao da osjećam i blago mošusni podton, koji zaobljava i onako toplu bazu. Sve do najdubljeg drydowna preko intimno-toplih i donekle statičnih mirisnih slojeva radijalno vijori oštiji, slankast i dinamičan dim, koji relaksira, osvježava i hladi.

L’Ombre des Merveilles sam nosila kroz niz proljetnih svježih jutara, ali i prilično tople sredine dana. U pokušaju da rastavim bogatu kompoziciju na što više prostih faktora – bilo da se radi o notama, bilo da se radi o asocijacijama – događalo bi mi se da se u kasnijim večernjim satima, nakon cjelodnevnog nošenja, vratim na onu: “nešto novo, nešto staro, nešto posuđeno i nešto plavo”. Da, točno je tako, no zadanim okvirima u kojima se ova linija kreće interpretirajući u različitim kontekstima mirisni akord u svom srcu, doista ne mogu naći L’Ombre manu:

Christine Nagel je sa drugim po redu svojim članom multiautorske i unikatne Hermèsove linije zadržala, učvrstila i reinterpretirala sve najbolje elemente skupnog Merveilles identiteta, ali je u “stilskoj vježbi s čajem, dimom i tonkom” stvorila nov, doista dobar topliji – ali ne težak, dimast – ali ne gust i mračan, bridak i mek, slatkast i slankast unisex parfem.