Eau des Merveilles i L’Ambre des Merveilles /Hermès

Eau des Merveilles  i L’Ambre des Merveilles omeđuju moje ljeto.

U Hermèsovoj Merveilles liniji još nisam susrela flanker koji ne bih mogla uvrstiti na svoju policu i doista me fascinira što je Hermès napravio s Merveilles parfemima: stvorio je i očuvao karakterističnu “Merveilles DNA”, a da to glavno slatko-slano, “non-perfumy”, “your skin, but better”, prirodno i vrlo evokativno obilježje cijele linije svaki put izvede drugačije te svakom flankeru dodijeli svoju vlastitu osobnost i karakter.

Eau des Merveilles pripada počecima mog ljeta: ona je dio mog unutrašnjeg veselja i iščekivanja morskog godišnjeg odmora, a istovremeno funkcionira kao sjajan poslovni i casual parfem. Pretežno ju odabirem u već vrlo toplim i vrućim danima kasnog lipnja i početkom srpnja, a onda opet tijekom užarenog, radnog, gradskog kolovoza, u iščekivanju vikend odlazaka na obalu.

Eau miriše kao rana ljetna jutra: svježa je oštrija te vrlo izravno asocira na atmosferu same prirode. Aromatičnost borova te svjetlucavo-peckavi citrusi na podlozi slano-balzamičnog ambergrisa mi uvijek uspijevaju isporučiti osjećaj udisanja morskog zraka, borove i cvrčke, morski vjetar i prirodnu morsku slanost na koži. 

Da su Merveillesi žene, Eau bi, osvježena jutarnjim kupanjem i naslonjena na bor, čekala da morski vjetar osuši sol na njenoj koži, posve stopljena s prirodom oko sebe. 

Karakter L’Ambre des Merveilles je, u odnosu na L’Eau, znatno prigušeniji. 

Ona ne svjetluca iskričavo poput L’Eau, već se samo blago presijava, kao diskretan glitter na koži.

Ova Merveilles varijacija je posve bez oštrih rubova i potpuno očišćena od osvježavajuće-peckavog citrusnog sloja i  izraženijih svježe-balzamičnih kontrasta koji čine Eau karakterističnom te je vanilično meka i slatka, nekako tiha i zemljano topla. Osim u blage i zračne ljetne večeri, za njom najčešće posežem krajem kolovoza te u još uvijek toplom rujnu.

L’Ambre je transparentna, prozračna, sofisticirano casual, slatka i slana, zemljana i zračna, u početku slatkasto i nepretenciozno “perfumy”, gotovo gurmanski koketno, no vrlo brzo nakon otvaranja razvija se u prigušeno tjelesan i elegantno-seksi, vrlo ženstven miris.

U L’Ambre je Merveilles-DNA prezentirana kao prirodno-putena kombinacija vanilije, tjelesno “napetog” ali ne prljavog ili previše zemljanog pačulija, s taman dovoljno tople ambre da zamisliš kožu slankaste, tople žene koja prede… tamniji pačuli u dubljem drydownu doista ima malo “dimast” filing, onako kako ga poprimi ženski glas kad je toplo promukao i senzualan.

L’ Ambre bi pripadali zlatni sutoni – tek je naizgled manje slana, ali zato je toplija, ženstvenija, oblija, znatno više tjelesna i intimna, poput zadovoljne, odmorene opuštene žene koja zavodljivo prede, s malo soli na koži i taman toliko parfema da ne sakrije morsku slanost koju je koža pretvorila u žensku.

Bez trunke oklijevanja nazvala bih ga “zrelo-senzualnim” i “smart”.

Iskustvo nošenja L’Ambre podučilo me da slankast i u većim količinama uvijek pomalo “skanky” ambergris zapravo zahtijeva toplu i izloženu kožu kako bi pri nošenju uspio razviti kremastu slanost i karakterističan blago animaličan “non-perfumy” i “lived in” dojam.

Stoga bih se zdušno priklonila onima koji su vrijeme za nošenje L’Ambre des Merveilles ipak u smjestili toplije doba godine, a ne u kasniju jesen, ili čak zimu.

U mojoj garderobi L’Ambre predstavlja svojevrstan osjetilni i misaoni dvostruki putokaz: s jedne strane slanost i bakreno-zlatna svjetlucavost L’Ambre oživljava ljeto koje odlazi ili je već prošlo, iako ga moja koža još uvijek živo pamti.

S druge strane, njena slatka balzamičnost nježno me podsjeća da će kasnoljetna svježina kliznuti u hladnoću i da ću ubrzo prirodno poželjeti posegnuti za posve različitim zimskim parfemskim pričama, u kojima posebno poglavlje i posebno mjesto na polici ima treći najdraži Merveilles:

L’Elixir.