Germaine Green – Miguel Matos Perfumes

Ovih toplih dana imala sam priliku testirati i nositi Germaine Green, kreaciju Miguela Matosa, inspiriranu parfemskim rukopisom i naslijeđem Germaine Cellier.

Da me usred noći probude s pitanjem čije su mi kreacije odškrinule vrata u svijet parfema – odgovorila bih: “Germaine Cellier!”
S vrata i u mirisnom tragu svoje mame njuškala sam Vent Vert, duboko vjerujem da me, pred 10-ak godina, iz krizih trentaka (sati, zapravo) mlade mame boležljivog djeteta i žene s premalo vremena za sebe, opterećene svakim novim profesionalnim izazovom, uporno i pouzdano izvlačio baš oblak Fracasa u kojem sam preživljavala izmnimno zahtjevne godine.
Bandit često nosim i kao izraz šutljivog, ali snažnog bunta, nekad i na ona mamster-druženja (“Nisam samo mama i nisam slatka!”) s kojih se izostanci kažnjavaju teže nego u školi.

Nebrojeno puta, mirišući i parfeme koji nisu bili njezini, a još češće kada su ih potpisivale parfumerke, misli bi mi odlutale do Germaine Cellier, prve žene u povijesti koja je stekla titulu master perfumer te tako na ekskluzivno muškom teritoriju zabila povijesni gol o kojem se premalo zna i priča, emancipiranoj Francuskinji čiji je i duh i habitus obilježio i parfemsku i žensku povijest.

Germaine Green je limitirano izdanje, predstavljeno prošle, 2020.godine. Doista se nadam da će Miguel Matos ovu svoju kreaciju uvrstiti u stalnu kolekciju. Priliku za testiranje Germaine Green dobila sam na jednoj parfemskoj kavi, a kući sam u samplu ponijela taman dovoljno za jedno nošenje i duboko žaljenje zbog dosljednosti pri držanju odluke da nikada ne kupujem blind.

“Mogla sam znati..”

Približivši nos ruci, mirišem parfemski duh Germaine Cellier. Ali, istovremeno, mirišem i rukopis Miguela Matosa i mislim si kako najbolje od olfaktorne umjetnosti, kao i najbolje od svake druge umjetnosti, neovisno o tome kojim sredstvima izražava i na koja naša osjetila računa, nastaje na duboko proživljenim i trajno utisnutim iskustvima, na znanju i na razumijevanju tradicije i njezinih odjeka u sadašnjem trenutku.

Germaine Green je kompleksan, svjež i transparentan zeleni kožni aromatik: sa snagom i ekspresijom koja više pripada vremenu Germaine Cellier, nego sadašnjem trenutku.
Iako je intenzivan, dubok i pomalo rezak, Germaine Green je i moderno transparentan, gotovo kristalan.

Kroz cijeli parfem, od vrha do dna isprepliče se vrhunska disciplina bez krutosti i poletna snaga. Germaine Green pomalo podsjeća da u proljeće ulazimo vedro, ali u kožnim čizmama, i da nas prvi proljetni zrak podjednako i štipa i krijepi obećanjem punog zelenila. Tu je i zračna blagost, kao balans intenzivnoj borovini (ili čempresima) koja okrepljujuću svježinu čini perce-lakom.

Negdje po putu od otvaranja, kroz slojeve oštrih, aromatičnih četinara i drydown razbistren dahom svježe zračne ljubičice pa do čvrste zemljane (drveno-mahovinaste) baze s, pretpostavljam, nešto isobutyl quinolina, množile su se i izvrtale moje asocijacije i na zračno-kožnu Jolie Madame i na zeleno-poletan Vent Vert, pa čak malo – ali, vrlo blago, vjerojatno zbog karakteristične kože u dubljem drydownu – i na Bandit, nesputan i beskompromisan, ali chic.

No, Germaine Green posve svoje biće, magnetično zeleno i aromatično te impresivno samosvjesno.

Rođena sam u krivom trenutku pa nisam imala priliku doživjeti osmijeh Germaine Cellier, suvremena internetska čudesa pružila su mi priliku da doživim Matosov osmijeh, a mirišući Germaine Green osjećala sam se kao da su u ovaj gender-neutral parfem s kičmom upisana oba.

Zahvaljujući ovoj kreaciji i kapljicama odvojenim iz već dobrano prazne bočice, srasli su s mojim.