Dejan Levačić / Levy Perfumes – iskustvo kupnje zabranjenih parfema

Bez računa i bez deklaracija – prikaz kupnje parfema Dejana Levačića., Sve parfeme iz ovog članka, koje mi je Dejan Levačić poslao kući, kao kupcu, zabranila je Sanitarna inspekcija. Dejan Levačić također se predstavljao kao “hrvatski” parfumer/poduzetnik, iako je svoju firmu registrirao u Londonu, na istoj adresi na kojoj je registrirana i firma Tomislava Vrbanca, njegovog bratića.

6 min.
16.06.2019.
Dejan Levačić je Čakovčanin, tvrdi da proizvodi parfeme u ograničenim serijama iz sirovina koje su dijelom uzgojene i pripravljene u Hrvatskoj, proces njihova dobivanja ili vodi sam ili nadzire.
Svi parfemi pod njegovim imenom njegova su kreacija i odgovaraju klasifikaciji parfemskog ekstrakta, a prezentira ih u osnovnim i ekskluzivnim pakiranjima.
Parfemi se prodaju putem web stranica, odnosno izravnom kupnjom na dva mjesta u Hrvatskoj: od proizvođača i na Lošinju.
Brend Dejana Levačića zove se Levy Perfumes.
O Dejanu Levačiću nisam znala gotovo ništa prije nego što sam krenula ciljano tražiti autentičan hrvatski parfem.
Jedinu informaciju da postoji mala proizvodnja koja bi mogla zadovoljavati kriterije za autentičan hrvatski niche imala sam preko članka u Jutarnjem listu, u kojem su parfemi Dejana Levačića bili predstavljeni uz još nekoliko hrvatskih parfema.
Putem guglanja imena dobila sam dodatne informacije, među kojima je najnovija bila kako Dejan Levačić lansira crni parfem od domaće uzgojene koprive – Urticu Black, a dodatno guglanje uputilo me na stranicu Urtice, prvog njegovog parfema od koprive, koja mi je uz opis parfema pružila osnovni set podataka o proizvođaču te ponudila kontakt podatke.
Također, dok sam od bliskih i dragih članova Punog mirisa prikupljala sempliće parfema iz poklonjenih bočica drugog proizvođača, od jedne od članica dobila sam i napomenu da joj se Dejan Levačić čini vrlo zanimljiv, a koju sam shvatila kao potvrdu da ne idem u krivom smjeru.
Unijela sam svoje podatke u kontakt obrazac na stranici Urtice, te u tekstu napisala da bih rado testirala parfeme, a nemam naviku kupnje bez testiranja, te upitala za mogućnost kupnje i dostave uzorka Urtice, odnosno uzoraka eventualno i drugih parfema.
Međutim, s web stranice nisam dobila odgovor.
Sljedećeg dana odlučila sam zaobići kontakt-obrazac na stranici te mail istog sadržaja uputiti izravno na privatan kontakt – gmail, koji stoji na dnu stranice.
Gospodin Levačić odgovorio je na mail odmah, s ponudom za telefonski razgovor, što sam prihvatila i poslala mu svoj broj telefona.
U kratkom razgovoru objasnila sam kako sam došla do njega, osvrnula se na Black Urticu, rekla da ne poznajem niti jedan njegov rad, ali da sam pročitala sve što sam mogla pronaći on-line te gdje živim, zbog čega mi je nemoguće testirati parfem u Čakovcu te zamolila za kupnju uzoraka.
Dejan Levačić za sada ne nudi kupnju uzoraka.
U razgovoru mi je objasnio se da njegova izdanja proizvode u malim serijama – spomenuo je kako se crna kopriva iz koje je nastala Black Urtica, sadi u Koprivnici, gdje i raste – te da se parfemi proizvode u Čakovcu, u količini do otprilike 5 litara, koje odmah stavlja u bočice i pakira, a onda ili prodaje on line, ili prilikom neposrednog kontakta u promocijama, ili na Malom Lošinju, gdje mi je također nemoguće doći.
Prvi razgovor s Dejanom Levačićem mi se svidio, a dok sam slušala kako mi nastoji prenijeti što više informacija, pomislila sam: “Pa ako ovaj čovjek prodaje priču, sada – onda ju prodaje dobro.”
Ono što me iznenadilo i što doista nisam pretpostavila niti u najsuludijim projekcijama o tome kako bi proizvođač s druge strane mogao nastupiti je ono što je Dejan Levačić odlučio napraviti bez da sam tražila išta
Ponudio mi je da mi pošalje bočice.
Jer nema uzorke.
A ja da testiram parfeme iz bočica, i onda mu ih pošaljem natrag.
Prvi puta kada je izgovorio tu mogućnost – časna riječ – mislila sam da sam krivo razumjela.
Čak nisam niti znala što bih – osim Urtice i Urtice Black – uopće željela testirati, jer uopće nisam znala što sve čini liniju Dejana Levačića, te sam mu to naglasila, napomenuvši da bih onda najradije prepustila njemu da sam odluči što bi želio da probam.
U dvije rečenice sam kratko opisala svoj ukus i tek negdje u tom dijelu razgovora shvatila da gospodin Levačić doista misli ozbiljno i da nisam krivo razumjela rješenje koje je predložio.
Dakle: predstavivši se punim imenom i prezimenom koje se nikako u bilo kakvom web pretraživanju ne može povezati s Mirisnom policom i s punom sigurnošću da Dejana Levačića nisam osobno susrela, a niti s njim surađivala u parfemskoj zajednici, te stoga potpuno sigurna da me gospodin Levačić ne može doživjeti drugačije nego kao ženu koja bi rado kupila uzorke njegovih parfema jer ih ne može doći testirati – dobila sam ponudu da na svoju kućnu adresu primim nekoliko punih bočica parfema.
Čovjek je stvarno želio da probam njegove parfeme i želio je da se parfemi meni svide.
Nekoliko sati kasnije, nakon što sam poslala mail sa svojom kućnom adresom, stigao mi je odgovor s odabirom Dejana Levačića, a u privitku je bilo nekoliko fotografija parfema.
Paket je poslan odmah sljedeći radni dan, a doslovno treći radni dan od mog prvog kontakta s Dejanom Levačićem na svome stolu imala sam rastvorenu kutiju s deset bočica parfema.

U paketu se sveukupno nalazilo 10 parfema.
U trenutku kada sam ga otvarala još nisam točno znala koliko parfema čini Levačićevu kolekciju, ali sam bila posve sigurna da mi je gospodin Levačić poslao ono što osobno smatra najreprezentativnijim.
Na kuhinjskom stolu, što otpakirano, što još uvijek zapakirano gledate: Urticu, Urticu Black, Canabo, M, Vanesu, Honeytale, Gold, Gold 2, Bučino i Crveni Božur (Katružu).
U 7 dana, koliko su parfemi bili kod mene, iako je Levačić ponudio dulji rok, uspjela sam ih sve pažljivo i testirati i poslikati njihovu prezentaciju. Nažalost, nije bila potpuna, jer nisam imala opise ni sastave parfema, no smatrala sam da ću ih dobiti na traženje.
S obzorom da sam u svakom od parfema pronalazila nešto što nisam uspijevala ili znala prepoznati, a da internetski članci nisu od pomoći, pažljivo sam bilježila pitanja koja sam namjeravala postaviti Dejanu Levačiću.
Novac za Honeytale, parfem koji sam odabrala, uplatila sam na osobni bankovni račun Dejana Levačića, a nakon kupnje nisam dobila račun.
Dejanu Levačiću sam predstavila i svoj blogerski identitet nakon što je potvrdio uplatu.
Upozorenje
O dijelu ovdje prikazanih i spomenutih parfema ne postoje nikakvi podaci na službenim stranicama odgovorne osobe – proizvođača, dok o nekima postoje određeni podaci.
Također, niti na jednom od pakiranja koja sam imala priliku dobro razgledati nije bilo deklaracije u smislu oblika i elemenata označavanja kozmetičkih proizvoda iz članka 6 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19).
Deklaraciju čini skup oznaka (podataka o parfemu/kozmetičkom proizvodu koji je stavljen na tržište), a koje omogućuju informiranu kupnju.
Među tim elementima je i ime prozvođača i sastav parfema.
Ako se želite dodatno informirati o propisima EU i RH vezanim uz sigurnost kozmetičkih proizvoda za upotrebu i dobru praksu proizvođača kozmetike, cjelovit skup propisa dostupan je na: Ministarstvo zdravstva – kozmetički proizvodi .
Također, odredbe vezane uz ispravno označene proizvode /deklaraciju na proizvodu sadrži čl. 6 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19).
Vezano uz pitanje deklaracija i pravo na informiranu kupnju objavila sam i tekst, koji sadrži moj komentar:

Bez računa i bez deklaracija – prikaz kupnje parfema Dejana Levačića., Sve parfeme iz ovog članka, koje mi je Dejan Levačić poslao kući, kao kupcu, zabranila je Sanitarna inspekcija. Dejan Levačić također se predstavljao kao “hrvatski” parfumer/poduzetnik, iako je svoju firmu registrirao u Londonu, na istoj adresi na kojoj je registrirana i firma Tomislava Vrbanca, njegovog bratića.
Nalaz sanitarne inspekcije – zabrana parfema
Nakon malo više od mjesec dana od prethodno iskazanog upozorenja, primila sam mailom odgovor Sanitarne inspekcije RH o zabrani prodavanja ovdje spomenutih parfema dok proizvođač Levy Perfums ne uskladi svoje proizvode s propisima RH/EU.
U međuvremenu, tijekom kolovoza je Dejan Levačić, vlasnik londonske Levy Inc. Ltd. zatražio u Velikoj Britaniji likvidaciju firme za koju je utvrđeno da stoji iza napravljenih parfema.

Obavijest Sanitarne inspekcije o zabrani prodaje do usklađenja s propisima odnosi se na sljedeće parfeme: Urticu, Urticu Black, Canabo, M (Mak), Vanesa, Honeytale (Med), Gold, Gold 2, Bučino i Crveni Božur (Katruža).

Komentiraj