U mojoj kolekciji Nuit de Tubereuse je parfem koji me uvijek podsjeti da, i kada se radi o parfemima, vrijedno iskustvo počinje točno tamo gdje prestaju i navike i očekivanja.
Način na koji je Duchaufour u Nuit de Tubereuse interpretirao tuberozu posve je izmijenio kontekst u kojem sam gledala majstora dima i drva.
Zahvaljujući neroliju u Seville A L’Aube i interpretaciji ove tuberoze, Duchaufour je od cvjetnih akorda, koje sam gotovo prestala nositi, iznova stvorio moj izazov, ponudivši mi različitu perspektivu.
Nuit de Tubereuse je priča o tuberozi koja ne želi biti samo cvijet u cvjetnom parfemu, ne želi glavnu ulogu, ne želi niti prilagodbu, a niti zadaću da bude zavodljiva.
Ova tuberoza je daleko od klasičnog koncepata “diva” tuberoze (kakvu predstavlja Fracas) te mainstream koncepta kremasto-slatke isprano-indolične tuberoze, ali i ponudio bitno drugačiju interpretaciju tuberozinog zelenila od onog koje nudi Carnal Flower.
Duchaufour je kreirao tuberozu koja radije od isticanja na ženinom vratu i širenja prostorom parfemskih konvencija, bira ostati biljka čiji cvijet miriše prekriven debelim slojevima tople i zelene, zemljane i drvene prašume. Nakon otvaranja, tuberoza je tu, sve do dubokog drydowna, a i onda, ali odbija stupiti u prvi plan, i prije sebe ističe ambijent i pripadnost neparfemičnoj prirodi.
U Nuit de Tubereuse tuberoza je predstavljena u prirodnom elementu i ne budi konvencionalne asocijacije kakve tuberoze priziva: ženstveno, kremasto, zavodljivo, opojno, indolično.
Rezultat je karakterističan, dijelom polarizirajuć i nepovlađujuć te odmah prepoznatljiv, ali i vrlo nosiv parfem.
U otvaranju se tuberoza gotovo ne naslućuje.
Nuit de Tubereuse otvara se vrlo začinjenom i intenzivnom mješavinom zemljane drvenosti i zelenila, snažnim paprom i određenom količinom “mesa”, iza kojeg stoji mango.
Mango ne bih prepoznala da prethodno nisam imala dugo iskustvo nošenja Timbuktua, koji se također otvara papreno, a u kojem mango na vrlo sličan način funkcionira kao “podloga” u koju su utisnuti intenzivni začini i zelenilo.
Zelenilo u Nuit de Tuberose ne pripada proljetnom zelenom spektru mirisa, već više koncentriranom i ljetnom, otpornom i intenzivnom. Doista se radi o snažnom otvaranju.
Tijekom prvih desetak nošenja događalo mi se da uvijek iznova trebam prilagoditi svoja očekivanja o tome kako bi trebala mirisati tuberoza, a koja su doista posljedica mirisnih navika proizašlih iz klasičnog kanona.
Iako svjež, radijalan i prozračan te najljepše nosiv kao ljetni parfem koji se teksturom doima lagano poput vela, Nuit de Tubereuse ostaje mirisno zasićen svim elementima koji su predstavljeni u otvaranju – i zelenilom, i paprastošću i drvenošću i zemljanošću – sve do dubokog drydowna.
Upravo u načinu kako Duchaufour uspijeva postići da intenzivni i zapravo uopće ne lagani mirisni akordi pokazuju potpuno odsustvo težine i gustoće, vidim kao najizraženiji njegov rukopisni element.
Na otvorenom, u prirodnom elementu viših temperatura i određenog stupnja vlažnosti koji sve tuberoze vole, Nuit de Tubereuse ponaša se svježe i gracilno, posve suprotno od konteksta koji sugeriraju note.
Vrlo je radijalan, u prvim satima nakon nanošenja ostavlja dug i jasan, premda ne i gust mirisni trag. Na mojoj koži traje preko 8 sati i projicira cijelo vrijeme.
Nuit de Tubereuse nije mi legao na prvu.
Punu godinu dana mirisala sam ovaj parfem iz bočice koja mi je bila na raspolaganju, a onda i svog vlastitog dekanta te postupno mijenjala i širila svoju sliku onog kako bi meni truberoza trebala mirisati.
Vjerojatno bi to još i potrajalo da jednog poslijepodneva moj tada 11-godišnji sin, koji se izgleda itekako dobro sjeća vrlo ranog djetinjstva u kojem sam svakodnevno nosila Fracas, nije prošao kraj mene, okrenuo se i rekao: “Mirišeš kao da nosiš onaj parfem koji si nosila dok sam bio mali…”.
Zastala sam nasred hodnika, gledala dječaka u pubertetu i prisjetila se djetešca koje mi telefonom govori da sam otputovala, ali da krevet miriše po mom parfemu već dva dana.
Dijete je jasno i glasno izdvojilo tuberozu kao glavnu notu u dva parfema koja su meni bila toliko različita da sam bila na pragu toga da ustvrsim kako Fracas i Nuit de Tubereuse nemaju baš ništa zajedničko.
Upravo ovaj komentar dječjeg nosa natjerao me da nešto kasnije istog tog dana prestanem razmatrati kako bi tuberoza trebala mirisati, presiječem i zaključim:
Tuberoza ne bi trebala “mirisati kao”. Točka.
Tuberoza miriše. Točka.
Međutim, Duchaufour nije izmijenio tuberozu: u svojoj knjizi “Perfume Lover” Denyse Beaulieu je spomenula kako je radni naziv Nuit de Tubereuse bio “Belle de Nuit”.
I doista, ova tuberoza jest prava ljepotica. Samo drugačije prelijepa.
Službena stranica kuće navodi sljedeće note:
