Gypsy Water / Byredo

Od svog prvog susreta s Gypsy Water nisam razriješila dvojbu je li ovaj parfem neophodan (pod uvjetom da zapravo postoji ijedan uistinu neophodan parfem), ili je – suvišan (ako i takvi uopće postoje).

Dok i dalje jednako podvojeno smatram kako je ovaj Byredo i apsolutno neophodan i apsolutno suvišan parfem, ne zamaram se pretjerano tom podvojenošću jer vjerujem da prevagu na osobnom planu svakog zaljubljenika u parfeme vrlo efikasno donosi njegova cijena.  

Sličnu dvojbu obično uočavam kada se radi o onim dijelovima svoje garderobe koje ubrajam u “basic” pa evo najlakšeg primjera:  

Tražim, primjerice, običnu bijelu košulju: ništa na njoj, jednostavnu, neku univerazalno elegantno/smart/casual, koja može i na traperice i na dugu suknju s volanima i na strogu poslovnu pencil suknju, a da je i sastavom i načinom na koji izdržava duge dane i različite načine nošenja kvalitetna.

Ovo potonje mi je važno iz praktičnih razloga: igram na sigurno i ne želim prerano i nepotrebno razmišljati o dojmu, izgužvanosti/ispranosti, a i nisam luda za kupovinama. Samo želim skinuti problem obične bijele košulje s vrata, jer ona jest odjevni basic. Čini mi se da ću takvu košulju lako naći, jer svi nude obične bijele košulje i viđam ih uokolo stalno, jer, opet, to je basic.

No, ispada da ih viđam dok ne obraćam pažnju. Onog trenutka kad obratim pažnu, sve se mijenja: svaka ima nešto, a ja ne želim ni ušitke, ni manžetu s dvostrukim kopčanjem, niti volančić na rukavu, niti logo na džepu.

Želim košulju koja nema ništa, jer je basic, ali je zato univerzalno nosiva i iznimno kvalitetna. Na kraju – ne samo kod bijelih košulja – ispadne da ono najjednostavnije, ako je pritom još i vrlo kvalitetno – nalazim teško i plaćam skupo.

Byredov Gypsy Water je upravo takav go-to basic.  

Gypsy Water miriše kao parfem koji ste pomirisali već bezbroj puta, a onda – kada ga želite kupiti i uvrstiti na svoju policu, jer vam svakodnevno uistinu treba jedna elegantno-casual svježe-aromatična diskretna i transparentna vanilija – nema je nigdje.

U otvaranju je iz citrusa i iz klekinih iglica odstranjena svaka, pa i najmanja doza iritabilnosti koje te note mogu posjedovati i ostavljena je samo njihova najkarekterističnija aromatičnost:

Citrusi nisu zingy, nisu nimalo kiselkasti, ljutkasti ili paprasto štipkavi – samo su mirisni onako kao kad u toplim rukama protrljate limun, a onda odmah ruke odmaknete daleko, a do nosa postupno zrakom dopire aroma sama, ali ništa od tijela ili soka voćke.

Isto je postignuto i s klekom: ne posjeduje ni sjenu četinarske prodorne slatko-tople britkosti te kiselkaste i papraste svježine: ovo je esencija elitističke kleke koja odbija prihvatiti da dijeli dna s pučkim klekama iz raznih L’eau i napravila je sve da ublaži svoj prirodni karakter – nijedna iglica ne bode, a dok pristupaju nosu kažu: “Dobar dan, nadam se da ste dobro i, ako je moguće, ispričala bih se na smetnji”, a onda se naprosto stope s okolinom, jer je nekulturno nametati se.

Vanilija  je odabrala egistirati točno na granici između suhe drveno-ozbiljne vanilije (onakve na kakvoj su izgrađeni Eau Duelle i Vanille Insensee) i slatke, pune i tople klasične vanilije, ali daleko od gurmanske.
U ovoj vaniliji ništa u ne vuče prema dolje, kao da je  transcedirala u mirisni veo. Tijelo joj, u sredini mirisa, posuđuje kremast korijen irisa, koji parira njenom drvenom aspektu i sretno ugošćuje njezinu slatkastost te čini glatki prijelaz prema drvenkasto-ambrastoj podlozi.  

I u baznom dijelu parfema očituje se isti pristup notama: drvenasto-ambrasta podloga nudi samo miris drva i kremastost ambre te posve ignorira “materijalnost” i jednog i drugog.
Iako je naveden u notama i naglašen u opisu parfema, nisam uspjela osjetiti dim.

Parfem se tiho sljubljuje s kožom bez da je i u jednom trenutku pokazao makar i naznaku ikakvog brida, oštrog ruba, ili bar značajnijeg kontrasta i mirisne izravnosti, a da svejedno pruža osjećaj mirisne slojevitosti te niti u jednom trenutku ne miriše bezlično.

Od vrha do dubokog drydowna blagu i diskretnu Gipsy Water povezuje klasična/moderna vanilija, a upravo je ona zaslužna za basic dojam običnog i otprije poznatog.

Osjećaj je kao da ovaj parfem znam od ranije i kao da sam ga prethodno, dok nisam obraćala pažnju, već uhvatila u mirisnom tragu rafinirano vaniličnih i blago aromatičnih baza, samo što sada jasno mirišem i svježe-aromatičan l’eau twist i meko kremasto i transparentno tijelo mimikričnog irisa.
Taj osjećaj jest varljiv, jer Gypsy Water ispada upravo primjer onog što spada u rijetke, ultrakvalitetne i promišljene basicse, odnosno sofisticieanu understatement namijenjen svakodnevnom nošenju.  

Da kuća Byredo, kada se radi o imenima parfema, poput ELDO-a pokazuje smisao za suptilno rječitu duhovitost, pomislila bih da je ime ovog parfema eldovska “witty joke”, jer je rafinirana i diskretna Gypsy Water sve prije nego gypsy.

No, iako nije gypsy, Gypsy Water jest water, ali ona elitistički indiferentna prema korijenima i namjeni vodica (eaux) kojima tipološki pripada te ujedno aristokratski distancirana od pučke potrebe da bude nanjušena i komentirana.

I – opet sam na početku: stvarno ne znam čini li sve ovo Gypsy Water suštinski nepotrebnim, ili suštinski neophodnim parfemom.

Gypsy Water je vrlo diskretan i lagan miris, ali posjeduje puninu i slojevitost koji osiguravaju zadovoljstvo nošenja, ali uz minimalnu projekciju. Međutim, kako ga uz kožu osjećam do 8 sati, trajnost mu nije mana. Nosiv kroz cijelu godinu kao diskretan osobni miris. Osobito je prikladan za radna okruženja ili okolnosti u kojima je mirisna nametljivost nepoželjna i nekulturna.  Mimo ovog – zbog prozračnosti i lakoće, lijepo nosiv u toplijim dijelovima godine.