Levačić-župan-ministar turizma

Dejan Levačić – parfemskom prevarom u Europski parlament

Dejan Levačić / Levy Perfumes 

– Levi Inc. Ltd. London, Wenlock Road 22 (u likvidaciji)

Krajem rujna zaključio se jedan dio “Hrvatske parfemske priče”. Nadajući se da ću na temelju objavljenih izvora pronaći i recenzirati hrvatske parfeme, proljetos sam objavila uvodni tekst u kojem sam navela i obrazložila kriterije koje treba zadovoljavati parfem kako bi bio smatran hrvatskim.

Na temelju brojnih novinskih natpisa o Dejanu Levačiću i njegovom brendu Levy Perfumes, nadala sam se lijepoj parfemskoj priči. Također, stručnijim tekstovima i recenzijama pisanima za parfemoljupce željela sam dati svoj vlastiti doprinos razvoju hrvatskog parfumerstva, jer su upravo tekstovi o parfemima Dejana Levačića u meni izazvali najviše parfemskog entuzijazma.

Nažalost, priča o parfemima Dejana Levačića pokazala se  svakakvom, samo ne parfemski transparentnom, zakonitom i lijepom.

Svi on-line izvori Levy Perfumes (web stranice i službena Facebook stranica) su sada ugašeni.

No, iza parfemskih aktivnosti Dejana Levačića ostao je u internetskom prostoru niz intervjua i članaka, od kojih se neki nalaze na službenim portalima državnih i s njima povezanih tijela te na portalima najčitanijih nacionalnih novina.

Zbog toga smatram da je ovaj tekst nužan.

Levačić-župan-ministar turizma
Župan međimurske županije Matija Posavec predstavlja sada zabranjeni parfem ministru turizma Gariju Cappelliju.
Izvor: Libero portal, Dubrovnik

Kako sam opisala u prikazu kupnje parfema Dejana Levačića (link), informacija o postojanju male autentične proizvodnje koja bi eventualno mogla zadovoljavati kriterije artisana došla je do mene putem afirmativnog članka objavljenog na portalu jedog od najtiražnijih dnevnih novina u Hrvatskoj.

U kontaktima s Dejanom Levačićem, koje sam isprva imala kao kupac parfema (pri čemu je Dejan Levačić znao moje osobne podatke, ali ne i da vodim autorski i nezavisan blog o parfemima), a potom i kao blogerica, početno sam vjerovala u priču koju mi je predstavio, jer su ju uz medije potvrđivali i članci u nizu službenih izvora.

No, u opetovanim kontaktima tijekom kojih je Dejan Levačić odbijao pružiti odgovore i objašnjenja na koja kao kupac imam pravo, uvjerljivost priče se naglo i neočekivano započela topiti.

Cijelu istragu pokrenula sam zapravo tražeći uvjerljiv odgovor na tri jednostavna pitanja, koja će logično postaviti svatko tko zna nešto o parfemima pa je logično i da ih postavi i autorica bloga o parfemima:

1. Otkud u parfemu koji je napravljen isključivo od “domaćih” sirovina –  šafran?

2. Otkud  u “prirodnom” i “domaćem” parfemu – “p-r-i-r-o-d-n-a” sandalovina?

3. Mogu li vidjeti sastav / popis sastojaka parfema, koji je sastavni dio deklaracije?

Kako nisam uspjela dobiti odgovor niti na jedno od ova tri pitanja, odlučila sam detaljno istražiti što se krije iza parfemske priče i u parfemima Dejana Levačića.

Nakon detaljne pretrage javno dostupnih službenih baza podataka i dokumenata postala sam i uznemirena i zabrinuta, stoga sam se za pomoć i podršku obratila Državnom inspektoratu, središnjem državnom tijelu koje provodi nadzor nad poštivanjem propisa vezanih i uz zaštitu zdravlja.

Pod punim imenom i prezimenom te sa skupom pripadajućih osobnih podataka, ali i kao autorica bloga Mirisne polica, od Državnog inspektorata zatražila sam provjeru usklađenosti s propisima RH/EU, odnosno dokaz da opsežno promovirani parfemi nisu štetni po zdravlje.

Također, zatražila sam provjeru sjedišta proizvođača i ime poslovnog subjekta/odgovorne osobe, jer je moja istraga pokazala kako se uopće ne radi o maloj hrvatskoj proizvodnji.

U prilogu sam dostavila dokaz o čitanosti mojih tekstova o parfemima Dejana Levačića, nadajući se da službena tijela neće ignorirati za hrvatske uvjete i parfemski blog vrlo visoku čitanost (preko 2500 pregleda triju tekstova u manje od mjesec dana). Također, prijavi sam priložila niz linkova na objavljene službene i promotivne tekstove o Dejanu Levačiću, kao i linkove na novinske članake koji dokazuju način i opseg poslovanja Dejana Levačića i njegovog brenda, a koji čine zahtjev za provjerom utemeljenim.

Čekajući rezlutate službenog nazora, bez kojih nisam željela objaviti ovaj tekst, prethodno objavljene tekstove (prikaz kolekcije (link) i recenziju sada zabranjenog parfema (link) za koji prethodno nisam imala razloga sumnjati da je proizveden u skladu s pričom koju je Dejan Levačić prezentirao), dodatno sam opremila jasno istaknutim napomenama.

Napomene odmah ispod naslova sadržavaju i link na Minsitarstvo zdravstva i  propise EU koji se odnose na neštetnost i prodaju kozmetičkih proizvoda (i parfema) te kratku uputu o pravu na informiranu kupnju.

Također, objavila sam i općenit tekst o važnosti parfemske deklaracije “Što nas štiti dok mirišemo divno?” (link). 

U tom sam tekstu na pristupačan i lako razumljiv način te uz linkove na same propise pojasnila propise RH/EU koji se odnose na proizvodnju i prodaju parfema, a važni su zbog zaštite ljudskog zdravlja.

Niti mjesec dana kasnije dobila sam šokantnu potvrdu najmračnijih sumnji: odlukom Sanitarne inspekcije svi “parfemi” / alkoholne otopine nepoznatog sastava na hrvatskom tržištu su zabranjeni, dok ih odgovorna osoba ne uskladi s EU Uredbom br. 1223/2009, koju sam pojasnila u gore spomenutom tekstu.

Dejan-Levačić-Sanitarna-inspekcija-zabrana-10-parfema
Email Sanitarne inspekcije RH

Također, Sanitarna inspekcija je proširila istragu te dio prijave Mirisne police proslijedila Tržišnoj inspekciji, od koje je stigla službena potvrda da se ne radi o hrvatskoj proizvodnji, već da Dejan Levačić posluje preko firme/trgovačkog društva u Velikoj Britaniji, koje je registrirano na istoj londonskoj adresi kao i trgovačko društvo drugog sudionika Hrvatske parfemske priče, također iz Čakovca.

Inspekcija je također utvrdila da se britanska firma bez zaposlenika, a kojoj je Dejan Levačić vlasnik, bavila prodajom parfema “na veliko” te da je i u takvom međunarodnom poslovanju / uvozu parfema u Hrvatsku Dejan Levačić kršio propise:

Dejan-Levačić-Tržišna-inspekcija
Službeni dopis – povratna informacija Tržišne inspekcije

Londonsko trgovačko društvo Levy Inc Ltd. ne spominje se niti u jednom mediju ili službenom izvoru, jer je Dejan Levačić svoje parfeme, osim kao  “prirodne”, prikazivao i reklamirao kao male i kao hrvatske.

U tijeku parfemske istrage jesu li proizvodi koji su oglašavani i prodavani dokazano neštetni, točno kad je priča iz lokalnog i parfemskog okrilja otišla u ruke onih koji provode nadzor, Dejan Levačić je  u Londonu pokrenuo postupak likvidacije trgovačkog društva koje je stajalo iza njegove neregistrirane parfemske djelatnosti:

Dejan-Levačić-firma-u-Londonu
ENDOLE – britanska javna baza trgovačkih društava registriranih na području Velike Britanije

Priča, barem ona europska i parfemska, izgleda završena.

Možda trajno, a možda i ne.

Zbog dijela parfema koje sam pomirisala, osobno se i dalje nadam da će Dejan Levačić nastaviti raditi tako da ne ugrožava zdravlje građana-parfemoljubaca, poštuje tržište na kojem nastupa i ne bude nelojalna konkurencija svim proizvođačima parfema koji posluju fer na zajedničkm europskom tržištu.

Kako god, iz priče o – koliko je Mirisna polica uspjela dokazati – 10 zabranjenih parfema, izdvojila bih priče iza tri parfema, jer osim što su me zabrinule i šokirale pokazuju i kako je sve uspjelo otići toliko daleko:

Zabranjeni parfem 1

Parfemsko pitanje: Otkud šafran?

Jedan od Levačićevih zabranjenih parfema – a svakako proizvodno najskuplji – drži Guinnessov rekord za naveći parfem na svijetu. Evo opisa samog rekorda:

Vjerujem da će opisani Levačićev parfem dulje vremena zadržati neslužbeni status najvećeg zabranjenog parfema na svijetu, na sramotu mojoj voljenoj domovini, malom prelijepom Čakovcu koji je u njegovom opisu spomenut, a dijelom zahvaljujući  Međimurskoj županiji, koja je poduprla cijeli Levačićev poduhvat.

Evo zašto:

Sam službeni portal Međimurske županije izvještava da je zabranjeni parfem napravljen u suradnji s Turističkom zajednicom Međimurja, koja se financira iz proračuna.

U izvorima o parfemu također se nalazi i informacija da je vrijednost donedavno najveće boce parfema na svijetu  oko 1,3 milijuna eura (10 milijuna kuna).

Levačić-Međimurska-županija-Gold-2
Izvor: Emeđimurje

Mirisna polica je parfemski blog i uopće se ne bi bavila cijenom parfema i ukupnim političko-promotivno-finacijskim aranžmanom između građanina Hrvatske koji, kako je utvrđeno, niti na području RH, a niti na području EU nije imao prijavljenu djelatnost proizvodnje parfema i tijela javne vlasti/Međimurske županije da parfem nepoznatog sastava nije nezakonito stavljen na tržište te da ga Dejan Levačić nije dostavio poštom k meni doma na testiranje, kada sam mu se predstavila kao kupac.

Međutim, ovaj parfemski blog je posvećen građanima-parfemoljupcima i kupcima iz čijih redova i sama dolazim. Držim da je itekako bitno što nitko od javnih službenika i dužnosnika Međimurske županije i/ili Turističke zajednice Međimurja nije provjerio ono do čega sam sama došla u nekoliko klikova.

Također, zbog načina na koji su  županije uključene u zdravstvenu zaštitu na svojim područjima, porazno je da nitko od investitora nije zatražio dokaz o analizama parfema, koje se provode u certificiranim laboratorijima  i koje bi potvrdile da je parfem neštetan po zdravlje onih koji ga koriste.

Budući da je riječ o milijunskom poduzetničkom i promotivnom pothvatu, radi se o otprilike 1% ili stotom dijelu vrijednosti investicije (oko 10-ak tisuća kuna).

No, eto – nije, ili nisu.

Da ne povjeruješ:

Dejan-Levačić-Međimurska-županija-3
Na slici iz galerije službenih stranica Međimurske županije (link gore), redom: zamjenica župana Međimurske županije, voditelj županijske Turističke zajednice, Dejan Levačić i župan Međimurske županije.

Kao autorica Mirisne police, o nalazima i zabrani Levačićevih parfema neformalno sam, putem Facebooka, obavijestila i službenu stranicu Međimurske županije i službenu stranicu portala Emeđimurje, koji je bio dugotrajno i snažno angažirano u poslovnoj promociji Levy Perfumes.

Od Međimurske županije nisam dobila nikakav odgovor, a od Emeđimurja sam u kratkom razgovoru dobila informaciju kako im je sve podatke koje su objavljivali bez provjera, a koje su potom prenosili državni mediji, dostavljao Dejan Levačić.

Zabranjeni parfem 2

Parfemsko pitanje: Otkud u parfemu od hrvatskih i prirodnih sirovina prirodna sandalovina?

S drugim zabranjenim parfemom, u čijem je opisu parfemskih nota bila navedena “sandalovina” te je bio široko reklamiran kao “prirodan”, a čak je imao i zasebnu web stranicu, Dejan Levačić je također pokušao ući u Guinnessovu knjigu rekorda.

Stoga je taj parfem na lokalnom Renesansnom festivalu u Koprivnici u jednom danu organizirano i poticano testiralo preko 1500 običnih, malih ljudi, što me doslovno šokiralo i smrznulo  na najdubljoj osobnoj i civilizacijskoj razini:

Naime, činjenica da je 1500 neinformiranih ljudi navedeno na testiranje “prirodnog” i “domaćeg” parfema za koji se ispostavilo da  nije testiran i nije dokazano neštetan te se ne zna što sve zapravo sadrži, opako me podsjeća na izopačen društveni eksperiment testiranja neštetnosti na ljudima, in vivo.

Inače,u RH i EU je testiranje kozmetičkih proizvoda i na životinjicama zabranjeno.

Testiranje sada zabranjenog parfema javno je oglašavala i promovirala sama Turistička zajednica Koprivnice, pozivajući građane da pri posjeti Renesansnom festivalu sudjeluju u osvajanju još jednoj Levačićevog Guinessa:

Ne znam koliko bi od tih 1512 ljudi kojima je uskraćena zakonom propisana mogućnost da budu informirani i kojima su, umjesto toga, službeno prezentirane neistinite informacije na svoju vlastitu odgovornost prihvatilo preuzeti ulogu pokusnih kunića da iza Dejana Levačića nije opet stajao autoritet i kredibilitet javnog tijela koje se financira iz proračuna, Turističke zajednice Koprivnice te da iza sebe već nije imao tucet intervjua i gostovanja u medijima.

Na podatak o 1512 osoba nisam mogla okrenuti glavu i, nažalost, moje najgore sumnje koje su započele parfemskim pitanjem: “Otkud sandalovina?”  pokazale su se opravdane:

Nije se radilo o “parfemskoj bajci”, kako je događaj opisala Turistička zajednica Koprivnice.

Radi se o parfemskom hororu.

Zabranjeni parfem 3

Parfemsko pitanje: Gdje je popis sastojaka parfema?

Priča oko trećeg zabranjenog parfema me ne šokira kao prethodna, ali me kao građanku Hrvatske i EU posramljuje:

Dejan Levačić uspio je dobiti i podršku pojedinih hrvatskih europarlamentaraca, i to nigdje drugdje nego u Bruxeillesu, in situ, upravo tamo gdje se donose svi propisi koje je Dejan Levačić kršio:

U Europskom parlamentu.

Nevjerojatno:

Dejan-Levačić-Marijana-Petir-Europski-parlament-zabranjeni-parfem
Izvor slike: Pčelina školica – portal za male pčelare – Dejan Levačić prska zabranjenim parfemom od “meda” eurozastupnicu Marijanu Petir u hodniku Europskog parlamenta.
Informaciju o predstavljanju sada zabranjenog Levačićevog parfema u Europskom parlamentu prenio je najrelevantniji hrvatski poslovni portal: Poslovni.hr (link).

Osobno mi se čini logično da se, poput mene, hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu oslanjala na niz službenih izvora koji su upućivali na povjerenje raznih državnih institucija prema Dejanu Levačiću, članu hrvatske delegacije koja je promovirala hrvatsko gospodarstvo te da je parfem od navodno hrvatskog meda bio kukavičje jaje čovjeka čije djelovanje pokazuje specifičan oblik tumačenja i etike i domoljublja.

Ipak, Dejan Levačić stigao je i do Europskog parlamenta.

U službenoj delegaciji.

Zbog promocije upravo onih parfema koji krše propise koje je taj parlament donio.

Da postoji “top lista parfemskih nadrealista” teško da bi ovo poglavlje hrvatske priče išta nadmašilo, ali kako u to ne mogu biti sigurna, zaključit ću time da se nadam da ovo ništa neće nadmašiti.

Vjerujem u mogućnosti svoje lijepe i voljene domovine i ljudi koji u njoj promiču europske vrijednosti i stvaraju konkurentne proizvode usklađene s EU propisima.

Najdublje hvala državim službama koje su brzo i odgovorno reagirale na prijavu Mirisne police i blogerice koja je vrlo daleko od snage i moći medija kojima se Dejan Levačić okružio te me i korektno povratno izvijestile, kako bih na blogu o svemu mogla izvijestiti svoje čitatelje i potencijalne kupce.

Bez njih ovaj tekst ne bi mogao biti objavljen.

Kao ljubiteljica i recenzentica parfema, kupac te i kao autorica parfemskog bloga smatram da je bilo iznimno važno ispričati istinitu i provjerenu priču, kako se slično ne bi više nikada ponovilo.

Oznake
Podijeli
Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin
Share on email

Napiši komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Pretplata

Arhiva objava
Arhiva
Pridružite nam se
Scroll to Top