U listopadu prošle, 2021. godine, desetak dana nakon što sam objavila tekst Miris besramnosti – Tomislav Vrbanec “Biografija” i Abeceda ljepote masterclass, u kojem sam uputila na fact check nove verzije njegove biografije, Tomislav Vrbanec sjeo je za računalo i napisao kaznenu prijavu protiv kolegice Elene Cvjetković i mene, u kojoj nas je okrivio za njegov doista nezavidan položaj i osjećaje.

Vjerujem da je bio zadovoljan onime što je napisao, jer inače do tijela kaznenog progona – a to su policija i Državno odvjetništvo u Čakovcu – ne bi došla hrpica papira zbog koje Elena i ja danas imamo iskustvo kojim se ne može pohvaliti baš svaki pisac o parfemima:

Na vrata nam je pokucala policija.

Da sam na mjestu Državnog odvjetništva i ja bih poslala policiju da mi pokuca na vrata:
U kaznenoj prijavi pisalo je da su tekstovi koje sam o njemu objavila na Mirisnoj kod njega izazvali strah za vlastiti život i osjećaj ugroze.

Osjećam se, a što je iz svega navedenog i potpuno opravdano, ugroženo, bojim se za vlastiti život, jer dotična doslovno prati svaki moj korak. (…) Doslovno se bojim izaći iz kuće jer se više ne osjećam sigurno. To u meni izaziva panične napadaje, neopisiv strah i bojazan za vlastiti život“.


Iz odbačene kaznene prijave.

Iako živim 300 km daleko, i nesporno nikada nisam susrela Tomislava Vrbanca, u kaznenoj prijavi je još jednom i ponovio da strahuje za vlastiti život.

Također je okrivio i Elenu, koja o njemu na svom blogu nije napisala niti jednu riječ.

Tomislav Vrbanec kaznena prijava
U strahu su velike oči:
Vrbanec je, između ostalog, Odvjetništvo i Policiju informirao da je cijela Mirisna posvećena njemu.
Wow!
Vjerujem da bi poduzetnik Vrbanec, koji sebe naziva i javnom osobom, najradije da su i tagovi i ključne riječi u objavama koje mu se ne sviđaju kaznena djela, ili da postoje javne osobe i poduzetnici o kojima ne smiješ istinito, ako nije pozitivno, jer kazneno djelo.
Međutim, nismo u Putinovoj Rusiji.

Ne znam na temelju čega i kako je Vrbanec zaključio da je gospođa Cvjetković zajedno sa mnom objavila uvodno spomenut tekst. Činjenica: tekst sam i napisala, i potpisala i objavila ja, na Mirisnoj, s kojom Elena nema veze, jer to nije njezin blog, niti ga uređuje, a niti je autor teksta.
Kolegica Cvjetković je podržala razotkrivanje još jedne Vrbančeve neistine tako što je supotpisala zahtjev za fact-checkom poslan ISIPCA-i, a samo zato se Vrbanec okomio i na nju.

Elena i ja smo naprosto postale žrtve bijedne osvetoljubivosti Tomislava Vrbanca, a danas smo bogatije za jedno neuobičajeno, ali i korisno životno iskustvo.

Odmah da pojasnim vrlo bitno:

Ni na koji način nimalo ne želim dovesti u sumnju da se gospodin Vrbanec doista osjeća ugroženo i da je u strahu za svoj život, ali uzrok tome nismo ni kolegica Cvjetković, niti ja.
Samo on točno zna zašto se i od koga osjeća ugroženo i tko mu prijeti toliko da je u strahu za vlastiti život.

Vjerujem da Vrbanec o tako ozbiljnoj stvari kao što su napadaji panike i strah od izlaska iz kuće ne bi lagao Državnom odvjetništvu i policiji, samo zato da bi dvije žene koje prate ono čime se, eto, i on bavi, a jedna od njih i piše na način koji mu se ne sviđa, izložio nizu neugodnosti te uznemirio njihove obitelji.

No, umjesto da otkrije krivce onima koji bi ga od mogli zaštititi – a to su upravo policija i državno odvjetništvo – odlučio se za lažnu optužbu, kako bi nam doveo policiju na kućna vrata.

Nakon provedenih izvida, čakovečko odvjetništvo odbacilo je pisani uradak koji je Tomislav Vrbanec nazvao “kaznena prijava”, jer nikakvih prijetnji niti ugroze za život koja bi potjecala od Elene i mene nema.

Tomislav Vrbanec - lažno prijavljivanje kaznenog djela

Nažalost, nakon što je Vrbančeva prijava odbačena, i dalje svejedno ne smijem pričati o čemu sam razgovarala s policijom, jer sam morala potpisati izjavu o neotkrivanju/tajnosti izvida.

Osim pisanog poziva, u predistražnom postupku ne dobivate nikakav drugi papir.
Ne pokažu vam niti podnesak onog tko vas je kazneno prijavio, niti navedu na koja kaznena djela sumnjaju, nego slušate prepričavanje i nastojite pogoditi o kojem se kaznenom djelu radi i što je bilo u glavi osobe kada je pisala uradak zbog kojeg sjedite nasuprot policijskom inspektoru.

Zbog zabrane otkrivanja informacija, mjesecima sam strpljivo šutjela i čekala da institucije naprave svoj posao.

No, ako se utvrdi da ste, zapravo, vi žrtva kaznene prijave, postoji mogućnost da podnesete protuprijavu na temelju onog što su izvidi pokazali.

Kako bih uopće mogla progovoriti o onome onome što je Tomislav Vrbanec priuštio mojoj obitelji i obitelj gospođe Cvjetković, to sam i učinila.

Zahvaljujući Rješenju Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu kojem u kojem se jasno nazivam žrtvom Tomislava Vrbanca, slobodna sam progovoriti o nizu prijetnji kaznenim progonom kojima sam izložena unazad dvije godine, a koje je Tomislav Vrbanec, ali pomoću neistinite optužbe, napokon i ostvario.

2 20220814 215130 0001

Učinio je to zato što sam legalnim faktografskim provjerama pri službenim izvorima provjeravala što javno govori i kako nastupa na hrvatskome tržištu.

Zato što sam komunicirala s njegovim bivšim klijentima – žrtvama, ali i zato što su mi se obraćali i potencijalno budući klijenti, nakon što su pročitali članke na Mirisnoj, i to s pitanjima o stavljanju svog parfema na tržište, na koja od Vrbanca nisu uspijevali dobiti jasan odgovor.

Učinio je to iz osvete, zato što sam se, za razliku od njegovih klijenata, usudila javno progovoriti o njegovom poslovanju.

Nakon što su se unazad dvije godine sva njegova zastrašivanja tužbama za klevetu pokazala kao čisti i vrlo proziran blef, Vrbančeva kaznena prijava bila je osveta nama i našim obiteljima zbog već objavljenih tekstova, ali i preventivno zastrašivanje, u slučaju da pripremam novi tekst.

Tomislav Vrbanec znao je da će tijela kaznenog progona upravo zbog tvrdnje da je zbog nas u strahu za svoj život morati pokucati na vrata Eleninog i mog doma.

Svejedno je obijesno i – prema Rješenju ODO Čakovec – bez ikakvog objektivnog razloga taknuo u ono u što se u uljuđenim poslovnim i privatnim odnosima, ali i u medijima koji poštuju privatnost čak i onda kada, poput Mirisne, objave negativno intoniran tekst, nikad ne dira – to su privatan život, obitelj i dom.

Ovakav način osvete pokazuje da Tomislav Vrbanec smatra da je neistinama mjesto u javnosti, i da oni koji provjeravaju ono što je javno izrečeno, ali i njihove obitelji, pod svaku cijenu zaslužuju kaznu, samo zato jer su razotkrili neistinu.
Vrbanec je Elenu i mene udario tamo gdje je svaka žena i majka najslabija – u naše obitelji.

Ne znam zbog čega je poduzetnik koji tekstovima poput “Spavao sam s Apolonom! Priznajem, bilo je nezaboravno…” reklamira madrace (što je, po mom sudu, napredak u odnosu na tekstove o parfemima) i piše o smrdljivim penisima, pomislio da bih ga se, zato jer mi je na vrata obiteljskog doma doveo policiju mogla prepasti pa zbog toga zašutjeti.

Bit će da ne zna puno o ženama, ili misli da su sve njegove žrtve, uglavnom žene, iste.

No, od ostalih žrtava Tomislava Vrbanca i Elenu i mene razlikuje to što s njim nikada i nikako nismo bile poslovno povezane.

Također, za razliku od drugih žrtava, koje se iz straha za egzistenciju, unatoč “off the record” iskazanom bijesu i sramu nisu odlučile javno progovoriti, jer njihova poslovna reputacija donosi njihovim najmilijima hranu na stol, niti Elena niti ja ne živimo niti od naših blogova, a niti od parfema.

Kao žrtva, nemam razloga ne progovoriti, jer to je ono što i inače, kada se radi o parfemima, radim:

Progovaram, odnosno – pišem.

Strah od istine i ustrajno zastrašivanje

Unazad dvije godine, gotovo svaki puta nakon što sam objavila tekst o njegovom poduzetništvu i javnim nastupima, Vrbanec je putem svog odvjetnika tražio da se članak izmijeni, prijeteći mi kaznenim prijavama i/ili nizom tužbi.

Znam i da Mirisna nije jedini hrvatski portal prema kojem je Tomislav Vrbanec postupao na isti način, gotovo s istim tekstom koji sadrži prijetnju kaznenim progonom, kada mu se nije sviđalo što piše.

Nije me lako preplašiti, pa se na ta zastrašivanja nisam javno osvrtala.

Kada gledam unazad, na temelju neistina koje je Vrbanec prethodno iznosio i o kojima sam pisala, trebala sam pretpostaviti da će ostvariti svoju prijetnju služeći se laži.

No, to “što sam mogla učiniti drugačije, da sam samo prijetnje shvatila ozbiljno…” je klasično razmišljanje žrtve, a ja, zapravo, ne bih ništa učinila drugačije.

Zahtjevima da ukonim bitnije dijelove istraženih i dokumentiranih tekstova čija je jedina svrha zaštita kupaca parfema i neiskusnih poduzetnika nisam udovoljila iz jednostavnog razloga:

Tomislav Vrbanec niti jednom nije zatražio ispravak činjenica koje sam objavila, jer netočnosti ili namjernog iznošenja neistina nije bilo.

Zato sam svaki puta ljubazno i obrazloženo odgovorila njegovom odvjetniku, nakon čega bi prijetnje kaznenim prijavama prestale.

Do mog novog teksta.

Pretpostavljam da je i Vrbančevom odvjetniku, nakon mojih obrazloženja, s vremenom postalo jasno njegov klijent nije tražo ispravke upravo zato jer je znao da je sve što sam objavila točno.

Kako nemam nikakav problem s dokazivanjem onog što sam objavila, čini mi se da je i odvjetniku s postalo jasno da me njegov klijent uopće nema namjeru tužiti, nego da je Vrbanec, služeći se njegovim uslugama, samo nalazio način da me uznemirava prijetnjama kaznenim progonom.

Unatoč silnim spominjanjima kleveta i neistina u zadnje dvije godine, Vrbanec me nije tužio.

Također, nakon što je čakovečko odvjetništvo odbacilo njegov pisani uradak, Tomislav Vrbanec mogao me u zakonom propisanom roku tužiti za bilo što, ako smatra da na Mirisnoj pišu neistine, ili u strahu za svoj život vjeruje da sam na Mirisnoj objavila nešto što nisam smjela, a što mu je prouzročilo ugrozu ili štetu.

Ali, opet – nije.

Vrbanec je ispravno izračunao da u tužbu, kako bi se dobila i kako bi se mogao naplatiti, mora investirati dvije stvari: istinu i novac.

Odavno znam da se Vrbanec, čovjek u strahu za svoj život, najviše boji istine.
Nikada me nije niti pokušao tužiti zato jer nije želio uložiti – istinu.

O besparici, odnosno novcu

Tomislav Vrbanec napisao je kaznenu prijavu protiv Elene i mene sam.

Da je angažirao stručnjaka kojeg plaća, sigurna sam da bi mu odvjetnik koji, za razliku od njega, zna stvari koje on samo misli da zna, sugerirao da kad pišeš kaznenu prijavu trebaš itekako paziti što u njoj piše, jer se, eto, može dogoditi da je to što ne znaš važno.

No, nije novost da Tomislav Vrbanec, kada se radi o njemu, ne zna razliku između školovanih profesionalaca i onih koji to nisu.

O tome sam pisala pišući o “dobitniku FIFI Awards u kategoriji “Perfume Extraordinaire“”, “parfumeru koji je diplomirao na Grasse Institute of Perfumery” i “nastavku profesionalnog usavršavanja na ISIPCA-i“, pa je, umjesto da me tuži, ako se ne radi o istini, na temelju neistinite optužbe poslao policiju na vrata mog doma.

Vani kažu: Karma is a bitch.

Pretpostavljam da za odluku da kaznena prijava protiv Elene i mene bude uradak iz kućne radinosti postoji još još jedan važan razlog:

Odvjetnika treba platiti, a oko čovjeka koji je policiji prijavio da je u strahu za svoj život mirišem gustu i debelu auru besparice.

Do 2019. godine, kada sam počela istraživati što stoji iza “međunarodno poznatog parfumera”, Tomislav Vrbanec već je bio vlasnik triju propalih tvrtki i znala sam da se, ako ikada poželim tužiti Tomislava Vrbanca, neću moći naplatiti niti iz njegovih prihoda, niti iz imovine.

Većinu prijavljenih prihoda i imovine prilično je jednostavno provjeriti, jer su izvori javni i dostupni:

Tomislav Vrbanec krenuo je u život i poduzetničke pothvate s nešto imovine. No, toga više nema.

Povijesni izvadci iz zemljišnih knjiga navode da je Vrbanec nekoć bio jedan od suvlasnika nekretnine na adresi na kojoj je bilo registrirano njegovo drugo i treće propalo trgovačko društvo (KM Grupa i Essentia), ali to više nije.

Ta je nekretnina bila predmet ovrhe, a zatim i dugotrajne sudske parnice koju je protiv Vrbanca kao jednog od dužnika vodila jedna financijska ustanova, i u postupku osporavanja pravnih radnji utuženih, vezanih uz tu nekretninu.

Nakon 2017. godine sudskim putem ishodio je od suvlasnika, odnosno najbliže obitelji doživotno pravo stanovanja u kući, čiji je prethodno bio djelomični vlasnik.

Četvrtu tvrtku, Aroma Fragrance Lab Ltd, osnovao je 2015. putem interneta. Aroma Fragrance Lab je pri osnivanju upisala temeljni kapital od jedne britanske funte (1 GBP), a od 2015. do 2019. imala je manji bruto prihod nego što je u istom razdoblju bruto ostvario hrvatski radnik na zakonom zagarantiranom minimalcu.

Zemljišne knjige navode da kućica na adresi Josipa Bedekovića 18, na kojoj je registrirano sadašnje društvo, Institute of Perfumery d.o.o. nije u vlasništvu Tomislava Vrbanca, niti je to ikada bila.

U prvoj godini poslovanja, 2020., njegova peta tvrtka ostvarila je minimalnu dobit, no već u drugoj godini poslovanja, 2021., u kojoj je podnio kaznenu prijavu protiv Elene i mene, i trgovačko društvo Institute of Perfumery d.o.o. završilo je u debelom minusu.

Gledajući sve to i razmišljajući koliko danas košta i život samca, i život obitelji, ne znam kako je Tomislav Vrbanec sve te godine spajao kraj s krajem, no – jest.

Tko će uistinu biti siguran čime se sve zapravo bavio čovjek s četiri propale tvrtke i petom u minusu, malo imovine, a koji kaže da se osjeća ugroženo i da je u strahu za svoj život?

Ja ne.

Moguće je da je živio od gostovanja po medijima, oslanjajući se na balon obmana vezan uz sliku parfumera koji završio prestižni francuski Grasse Institute of Perfumery i ima tvrtku u Londonu, te honorarima i poslovnim partnerstvima, poput donedavnog s Abecedom ljepote.

Osim što Abeceda ljepote za svoj ovogodišnji masterclass nije angažirala Vrbanca, čujem i da je u zadnje vrijeme bilo nekih iznenadnih otkazivanja već ugovorenih, respektabilnih angažmana koji su računali na ugled i reprezentativnu biografiju “pripadnika parfemska industrije”.

No, madraci i smrdljivi penisi, uz možda poneki tečaj, također donose novac.

Novac je potreban i za odvjetnički honorar, ako želiš da ti netko stručan napiše kaznenu prijavu.

Svejedno mi je da li Tomislav Vrbanec nije mogao platiti odvjetnika, ili to nije želio zato jer je i bez tog troška mislio da može postići cilj, jer je puno važnije nešto drugo:

Rad nekolicine plavaca, triju policijskih inspektora, triju državnih odvjetnika ili njihovih zamjenika te zaposlenika u administraciji triju odvjetništava i triju policijskih stanica na tri različite strane Hrvatske, odnosno svih koji su kroz četiri mjeseca na različite načine bili uključeni u predistražne radnje koje je naložilo Državno odvjetništvo u Čakovcu kako bi utvrdilo da Elena i ja nismo uzrok njegovom strahu za vlastiti život – košta.

Računica je bila jednostavna i obijesna: “Koga briga koliko to košta i tko to plaća, dok ne plaćam ja.”
Lako je biti obijestan s tuđim novcem.

To smo platili vi, Elena i ja.

Posljedice

Klijenti Tomislava Vrbanca se sada mogu zapitati hoće li im, i kada, uniformirani policajci u neku subotu 7 sati ujutro pozvoniti na vrata, kako bi im uručili poziv na obavijesni razgovor u policijskoj postaji.

Niti Elena, niti ja, obje majke sinova koji su subotom u vrijeme kada policija zvoni na vrata još slatko spavali, nećemo zaboraviti pogled iznenada probuđenog, zbunjenog i prestrašenog djeteta koje pita: “Mama, zašto te traži policija? Što si napravila?”.

To što je Eleninoj i mojoj obitelji napravio Tomislav Vrbanec potvrđuje da nikad ne znaš što sve može napraviti čovjek u besparici i strahu za vlastiti život.

Zastrašivanja koja ciljaju na egzistenciju i obitelj ne zaboravljaju se lako.

No, uz punu podršku najvoljenijih, ne mislim prestati pratiti hrvatsko tržište parfema i pisati na način na koji sam pisala i do sada.

Tomislav Vrbanec sam je svojim kućnim pisanim uratkom doveo do toga da objavim još jedan tekst o njemu.

Ako Vrbanec ipak uspije zaraditi i zadržati nešto novca, ili čak steći nešto imovine iz koje se moguće namiriti, možda ne ostanem jedina žrtva koja je progovorila i javno.

Istupio još jedan autor istraživačkih tekstova kojem je Vrbanec prijetio tužbom

Dan nakon što sam svoj tekst podijelima na društvenim mrežama, na svome Facebook profilu istupio je Miljenko Hajdarović, autor bloga Clionaut,

Clionaut je započeo prije mene, još početkom 2019. istraživati i pisati što zapravo stoji iza priča koje je Vrbanec širio medijima, a potaknut objavama Varazdinski.hr, E medimurje i RTL -a da vlasnik londonske tvrke, koja je u to vrijeme zarađivala manje od hrvatskog radnika na minimalcu, traži 400 “lica” za reklamnu kampanju parfema Hrvatska Parfemska Kuća.

Gospodina Hajdarovića nisam poznavala, a ni on nije znao za Mirisnu sve dok Google nije povezao naša istraživanja i tekstove. Uskoro smo oboje od Tomislava Vrbanca primili prijetnje tužbama.

Evo njegove objave:

Tekstove objavljene na Clionautu možete pročitati na ovim linkovima:

Hrvatska parfemska kuća – zanimljivosti?!?

Hrvatska parfemska kuća – ponovni kritički pogled

Bajka o hrvatskome parfumeru i parfemskoj kući

izmjene i dopune članka

17.08.2022.
Tekst je dopunjen informacijama o objavi Miljenka Hajdarovića ispod podnaslova “Istupio još jedan autor istraživačkih tekstova kojem je Vrbanec prijetio tužbom”.

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Možda će vas zanimati