5. Sukob vrijednosti – rat za Hermès

– Ako želiš zavesti lijepu ženu, ne kreneš tako što ju siluješ s leđa. – izjavio je 7. ožujka 2011., u jeku LVMH-ovog pokušaja neprijateljskog preuzimanja Hermesa, Patrick Thomas, tada Hermèsov CEO, a njegova izjava o postupku Vuka u kašmiru postala je legendarna.¹MILLINGAN, L. (2010.) “Hermès: No love lost”. British Vogue, 7.3.2011. Link: https://www.vogue.co.uk/article/hermes-ceo-patrick-thomas-on-lvmh-bernard-arnault-rape (4.7.2024.)

TFL (2017.) “Hermès vs. LVMH: A Timeline of the Legal Drama”. The Fashion Law, 14.7.2017. Link: https://www.thefashionlaw.com/hermes-vs-lvmh-a-timeline-of-the-drama/ (2.7.2024.)

ADAMS, S. (2014.) “Inside Hermès: Luxury’s Secret Empire Forbes”. Forbes, 20.8.2014. Link: https://www.forbes.com/sites/susanadams/2014/08/20/inside-hermes-luxury-secret-empire/ (3.7.2024.)

Rat za Hermès trajao je pune 4 godine, od 2010. do 2014. Iako je Hermès bio financijski znatno slabiji, iz tog rata izašao je kao pobjednik i – jači nego ikad.²Uz izvore navedene u prethodnoj bilješci, koristila sam i:

ALDERMAN, L.“Off the Catwalk, the Battle for Hermès”. The New York Times, 5.3.2011. Link: https://www.nytimes.com/2011/03/06/business/06luxury.html (5.7.2024.)

JOLLY, D. (2013.) “LVMH-Hermès Dispute at a Boil” The New York Times, 29.3.2013. Link: https://www.nytimes.com/2013/05/30/business/global/lvmh-hermes-dispute-at-a-boil.html (29.5.2024.).

JOLLY, D. (2013.) “LVMH-Hermès Dispute at a Boil” The New York Times, 29.5.2013. Link: https://www.nytimes.com/2013/05/30/business/global/lvmh-hermes-dispute-at-a-boil.html (29.6.2024.)

JOLLY, D. (2013.) “French Regulator Fines LVMH for Hermès Stake” The New York Times, 1.7.2013. Link: https://www.nytimes.com/2013/07/02/business/global/02iht-lvmh02.html (29.6.2013.)

JOLLY, D. (2014.) “LVMH Boss and Hermès Family in Pact” The New York Times, 3.9.2014. Link: https://www.nytimes.com/2014/09/04/business/international/lvmh-and-hermes-strike-deal-to-end-shareholder-dispute.html (29.6.2024.)

DENIS, P. (2014.) “La bataille du luxe a pris fin entre Hermès et LVMH”. Capital, 3.9.2014. Link: https://www.capital.fr/entreprises-marches/la-bataille-du-luxe-a-pris-fin-entre-hermes-et-lvmh-959161 (1.7.2024.)

TFR (2020.) “LMVH vs. Hermès: A decade of dispute over ownership.” The Finery Report (TFR), 4.12.2020. Link: https://tfr.news/news/2020/11/30/what-went-down-between-lmvh-and-hermes (28.6.2024.)

THE PR ADVISOR(2020.). “Clash of the French Titans: The Hermès Family vs LVMH”. The PR Advisor, 30.11.2020. Link: https://thepradvisor.com/the-hermes-family-and-lvmh-battle/ (28.6.2024).

BACQE, R., SCHNEIDER, V.(2022.). “Hermès, the family that united against LVMH’s ‘Wolf in Cashmere’” Le Monde, 1.8.2022. Link: https://www.lemonde.fr/en/summer-reads/article/2022/08/01/hermes-the-family-that-united-against-lvmh-s-wolf-in-cashmere_5992158_183.html (2.7.2024.)
Ovaj članak sumira informacije iz slučaja koji je le monde detaljno pratio. Dokumenti iz istraga regulatornih tijela koji su procurili u javnost objavljivao je upravo Le Monde.

BUSINES INSIDER(2023.). “Inside the rise of Bernard Arnault, world’s richest man: the LVMH billionaire owns luxury brands Louis Vuitton and Dior, was a friend to Steve Jobs and Karl Lagerfeld, and is a rival to François Pinault”. Business Insider, 28.4.2023. Link: https://www.scmp.com/magazines/style/celebrity/article/3218585/inside-rise-bernard-arnault-worlds-richest-man-lvmh-billionaire-owns-luxury-brands-louis-vuitton-and (3.7.2024.)

Iznimka koja potvrđuje Arnaultovo pravilo

Sve do danas, Hermès predstavlja iznimku od Arnaultovog pravila da na globalnom tržištu luksuzom mogu opstati i prosperirati samo kompanije koje su udružene u veće grupe. Hermès je “stratešku sinergiju” razvijao unutar svog brenda³Vidi poglavlje: “Pod LVMH-ovim kišobranom”.
“Mislim da bi generalni trend za te nezavisne kompanije bio da se integriraju u moćne grupe. Uvijek će postojati iznimke koje potvrđuju pravilo, ali meni se trend čini očit iz financijskih i drugih razloga.”, izjavio je Arnault 1989. za američki institutional investor:

INSTITUTIONAL INVESTOR (1989.) “Bernatd Arnault of LVMH – Luxurious takeovers”. Institutional Investor, studeni 1989. Str. 55-56..

Dugoročna strategija obitelji bila je i ostala zadržati Hermès u vlasništvu obitelji te pritom očuvati stare obiteljske vrijednosti.

Hermès nije podredio pojam luksuz koji su generacijama gradili i njegovlali pripadnici obitelji novim definicijama uspjeha niti slijedio trendove zahvaljujući kojima je LVMH maksimizirao profit svojih brendova:

Proizvodnja je i dalje u potpunosti smještena u Francuskoj, a majstori se godinama školuju unutar kuće. Hermèsova politika jačanja tržišne pozicije zadržala je artisanski pristup proizvodnji i nije podlegla zamkama masovne produkcije: simboli brenda – poput Kelly i Birkin torbi se i dalje proizvode ručno, a liste čekanja su duge.

U odnosu na LVMH-ov marketing, Hermesov je diskretan – nigdje nećete ugledati otisnutu ili emitiranu reklamu, jumbo plakat ili spot, a Hermès se ne oslanja niti na promociju svojih proizvoda putem javnih osoba i celebritya.

– Postoji dio našeg svijeta koji igra na obilje, na blještavilo i glamur, a postoji i drugi dio, koji je koncentriran na profinjenost, i u osnovi stvaranje objekata ljepote. Hermès se ubraja u potonje i to želi ostati. – objasnio je Thomas. – Ne želimo biti dio financijskog svijeta koji uništava tvrtke i tretira ljude kao da su roba ili sirovina. Ne radi se o financijskoj borbi, jer bismo je izgubili. Radi se o kulturnoj.⁴The New York Times, 5.3.2011.

U 2010., kada je krenuo rat, članovi obitelji samo su se treballi podsjetiti sudbine obitelji Vuitton, čije je obiteljsko blago prilikom Arnaultovog preuzimanja LVMH-a, prešlo pod upravu, a onda i u vlasništvo čovjeka čiji je sustav vrijednosti bio posve drugačiji.

– Mi nismo ljudi koji printaju naš logo na plastične vrećice. – izjavio je Le Mondeu član obitelji Hermes, aludirajući na sudbinu Louisa Vuittona, brenda na čije je poslovne rezultate Arnault posebno ponosan.

“Mon ami…” – napad iz zasjede, u najranjivijem trenutku

Hermès je u obiteljskom vlasništvu od osnutka 1837., a danas ju vodi šesta i sedma generacija obitelji Hermès, koju čine tri ogranka potomaka Thierryja Hermèsa – obitelj Dumas, obitelj Puech i obitelj Guerrand.

Kako se ispostavilo, Bernard Arnault krenuo je u dugo i pažljivo pripremanu akciju preuzimanja 2010., pet mjeseci nakon smrti Jean-Louis Dumasa, mitskog patrijarha koji je tijekom četvrt stoljeća globalizirao tvrtku i doveo je doveo ju sam vrh luksuznih brendova.

Obiteljska kompanija je u tom trenutku bila najranjivija: po prvi puta u 173 godine postojanja i šest generacija, na njezinom čelu našla se osoba koja nije bila član obitelji.

Četiri godine ranije, Jean-Louis Dumas je obolio od Parkinsonove bolesti i prepustio je vođenje kompanije svom odanom suradniku – Patricku Thomasu. No, prije smrti, unatoč inzistiranju i obitelji i samog Thomasa⁵Le Monde, 1.8.2022., nije odabrao svog nasljednika i novog obiteljskog čelnika kompanije.

Patrick Thomas nastavio je voditi kompaniju kao CEO, ali sada bez zaleđa izabranog patrijarha. Načelno, od 2005. je među obiteljiima je postojao konsenzus da je Axel Dumas, Jean-Louiseov nećak, najkompetentniji da stane na čelo kompanije, ali on je u trenutku smrti bio odsutan – nastavljao je školovanje na Harvardu.

Axel je također pripadao ogranku Dumas, čiji su pripadnici oduvijek vodili Hermes.

Rođen je 1970., bio je diplomirani pravnik, diplomirao je i političke znanosti i filozofiju, a u Paribasu u Pekingu i New Yorku stekao je i međunarodno poslovno iskustvo. Njegova majka Michèle bila je jedna od rijetkih žena iz obitelji koja je obavljala visoku dužnost zamjenice glavnog direktora Hermèsa, Alex je od malih nogu bio je odgajan u duhu Hermèsa i provodio djetinjstvo u Hermesovim radionicama.

Za budućnost kompanije osobito je bilo važno i da je odrastao s Jean-Louisovim sinom Pierre-Alexisom Dumasom, danas kreativnim direktorom Hermèsa, a dvojica rođaka su se po riječima Patricka Thomasa “slagala su se kao braća koja se vole”.

Unatoč patrijarhovom upornom odgađanju izbora nasljednika, Thomas je Axela postupno postavljao na izvršne pozicije u tvrtki: na čelo odjela nakita (2006.), a zatim i kožne galanterije (2008.), nakon čega je otišao na studij biznisa na Harvardu, gdje ga je zatekla patrijarhova smrt.

Jean-Louis Dumas umro je u 1. svibnja, a u subotu 23. listopada 2010. Bertrand Puech, tada vodeći predstavnik obitelji i najveći dioničar primio je telefonski poziv:

– Dragi prijatelju, ovdje Bernard Arnault. Evo, spremam ti se javiti da sam stekao 17% tvoje kompanije. Drago mi je što sada možemo biti partneri. – rekao je Arnault, a Bertrand Puech je od šoka ostao bez daha.⁶Le Monde, 1.8.2022.

Plan “Merkur”

Službene istraga regulatora francuskog tržišta dionicama (2010.-2013.), a potom i velika afera o vezama LVMH-a s pripadnicima francuske tajne službe (2016.), potvrdili su da se radilo o dugo planiranom neprijateljskom preuzimanju:

Plan za preuzimanje Hermesa krenuo je još 2002. i zvao se Mercury. Drugim riječima, Arnault je u osvajanje kompanije nazvane po grčkom glasniku bogova i zaštitniku trgovaca i trgovine (Hermo/Hermes) išao s planom nazvanim po njegovoj rimskoj kopiji (Merkur).

U 1993., u sklopu restrukturiranja kompanije, Hermès je odlučio plasirati 25% svojih dionica u javnu ponudu na burzi, čime je Jean-Louis Dumas želio omogućiti članovima obitelji koji su željeli prodati svoje dionice da to naprave po tržišnim cijenama.
Ispostavilo se da je obitelj podcijenila posljedice djelomičnog otvaranja javnim investitorima.

Počevši 2002., LVMH je preko podružnica smještenih u poreznim oazama – Luxemburgu, Panami i američkoj saveznoj državi Delaware⁷Le Monde, 1.8.2022. – diskretno kupovao Hermesove dionice i tako do listopada 2010. skupio 14% dionica.

Prilikom kupnji, LVMH je namjerno ostajao ispod pod praga od 5 posto, koji nalaže objavljivanje stečenog udjela. Pokazat će se i da su u LVMH-ovim financijskim izvješćima akvizicije Hermesovih dionica bile nejasno i dvosmisleno dokumentirane.

Istraga je pokazala i da je LVMH, u vrijeme kada je tržišna cijena Hermesovih dionica bila 100 dolara, nabavljao dionice po 80 dolara, što je upućivalo i na kupnju dionica od članova obitelji, a ne samo iz javne ponude:

LVMH je bio u kontaktu s Bernardom Squarcinijem, prethodno glavnim ravnateljem francuske obavještajne službe, a potom vlasnikom tvrtke koja se bavila sigurnosti. Putem svojih veza, Squarcini je LVMH-u dostavio zaštićene i privatne podatke o 12 ključnih dioničara unutar obitelji, a na temelju tih podataka LVMH je točno identificirao slabe karike, odnosno potencijalne prodavače dionica koje nisu bile u javnoj ponudi.

K tome, umjesto gotovinskih plaćanja, LVMH je poticao plaćanja u Hermèsovim dionicama, a ta je strategija također određeno vrijeme skrivala Arnaultove namjere. LVMH je također konvertirao derivative (složene i slabo regulirane financijske instumente) u Hermesove dionice, čime je njegov udio i vlasništvu porastao na 17%.

U trenutku kada je Arnault podigao slušalicu i nazvao Puecha, plan Merkur već je najvećim dijelom bio proveden.

Rat

Nakon subotnjeg Arnaultovog trijumfalnog telefonskog poziva šefa Bertrandu Puechu, u Hermèsu je oglašen crveni alarm.

Axel Dumas bio je voljan vratiti se što je prije moguće iz Sjedinjenih Država, no obitelj je odlučila ostane na Harvardu, kako ne bi stvorili dojam panike, koliko god je bila stvarna.

Odmah u ponedjeljak, obiteljski odvjetnik Philippe Ginestié organizirao je sastanak u Hôtelu Bristol, na pola puta između sjedišta Hermèsa i LVMH-a. S jedne strane nalazio se Arnault i njegova desna ruka Godé, a s druge strane, Bertrand Puech i Patrick Thomas, izvršni direktor Hermèsa.

Ginestié se za Le Monde prisjetio susreta dva vrlo različita čovjeka:

– U mom svijetu – rekao je Puech – kada preumemo dionice, prije nego što preumemo dionice, prvo o tome razgovaramo za ručkom, kako bismo bili sigurni da je sve u redu.

– Nije bilo vremena. – odgovorio je Arnault.

– Kupujete naše dionice nekoliko godina i niste imali vremena? To sam i govorio, nismo iz istog svijeta. – uzvratio je ugledni član obitelji Hermès.

Bilo je jasno da, u ovakvim okolnostima, na dnevnom redu više nema mjesta za pristojnost.

– Mi smo potpuno miroljubiv investitor. – prenosio je The NY Times Arnaultove izjave medijima. – No, kao lider u proizvoizvdnji najkvalitetnijih luksuznih proizvoda na svijetu, vjerujemo da možemo unijeti određeni savoir-faire u poboljšanje funkcioniranja poslovanja. To razmišljanje vrijedi i za Hermès. Nikad ne bih umanjio kvalitetu Hermèsa. Hermès bi mogao biti još rjeđi i kvalitetniji, kada bi htio suradnju.

– Ako ne želite da vas preuzmu, ne stavljajte svoje dionice u javnu prodaju. – jasno je poantirao Karl Lagerfeld, kreativni direktor nezavisnog Chanela i bliski prijatelj Bertranda Arnaulta.

Bila je to potpuna istina.
Međutim, u kontekstu Thomasove izjave o silovanju, izjava slavnog kreatora usporediva je s tvrdnjom o ženi koja je izašla iz kuće u minici pa je zbog toga sama kriva za ono što se dogodilo.

– Da, bili smo naivni, ali između utopije i naivnosti je vrlo mala razlika. Ne mislim da je sudbina ovoga svijeta birati između toga da pojedeš, ili budeš pojeden. – javno je replicirao Thomas.⁸The New York Times, 5.3.2011.

Opća mobilizacija

U prosincu 2011. Arnault je objavio da je LVMH postao vlasnik 22,6% udjela u Hermèsu.

Axel Dumas vratio se u Pariz. Odmah je imenovan izvršnim direktorom, a potoim i CEO-om, uz Thomasa. Sada nitko više nije mogao osporiti činjenicu da je na čelu Hermèsa predstavnik obitelji.

U Hermes se s izvršne pozicije na čelu Rothschildovog investicijskog fonda vratila i Julie Guerrand, kako bi pomogla obrani kompanije.

– Neprijateljski napad bio je poziv na buđenje. – komentirao je Axel Dumas. – Na neki način, ovo nas je sve zbližilo. U obitelji uvijek ima svađa, ali činjenica je da smo se nakon objave svi zbili u redove, a da o tome nismo ni raspravljali. Želimo zaštititi Hermès.

Budući da rastući udjel LVMH-a u Hermesu nije prethodno bio iskazan, Autorité des marchés financiers (AMF), francuski regulator financijskog tržišta, već je 2010. pokrenuo službenu istragu, a tijekom 2011. su detalji istrage su postupno curili u javnost, uglavnom preko Le Mondea.

– Upravo kapitalistički trenutak dopušta LVMH-u da sudjeluje. No, to nema nikakve veze s načinom na koji kasnije upravljamo brendom. – izjavio je Arnault, dok je svjetska javnost pratila zbivanja oko Hermèsa.

– Bilo to jedno stoljeće ili dva, LVMH će dočekati Hermès. Ako obitelj ikada odluči otići, mi smo sposobni razbiti strahove da smo mass-market kompanija. – paralelno je putem medija poručivao Pierre Gode, zamjenik predsjednika LVMH-a u Arnaultova desna ruka u zadnjih 30 godina.⁹The New York Times, 5.3.2011..

No, Puech i Thomas smislili su plan.

H51 – strateška sinergija à la Hermès

Prvi korak bio je točan uvid u udjele svih članova obitelji. Od svih pripadnika obitelji zatraženo je da dostave podatke o svakom udjelu u Hermèsu koji prelazi 0,5% kapitala.

Nakon toga, 14. prosinca 2011. održan je veliki obiteljski sastanak:
U 10 ujutro šezdesetak nasljednika sastalo se Potel et Chabot, vrhunskom restoranu u 16. arondismanu Pariza, a cilj je bio uvjeriti 50-ak velikih dioničara da se ujedine.

Odvjetnici su objasnili strategiju koja je trebala spriječiti da LVMH postane najveći dioničar – osnivanje nove kompanije:
Novi holding trebao je okupiti vlasnike 62,85% obiteljskih dionica.

Kao jedini način da se osigura neovisnost kuće Hermès, kompanija je sveukupno trebala vrijediti 8 milijardi eura.

Zato se od pripadnika obitelji s vlasničkim udjelom tražila i velika žrtva – zamrzavanje 80% njihove imovine na punih 20 godina, što bi omogućilo da se jedna trećina godišnje dobiti reinvestira u kupnju preostalih plutajućih dionica, kako ne bi pale u neprijateljske ruke.

Također, od suvlasnika iz obitelji zatraženo je da se usuglase da pristaju da kompanija zabrani prodaju njihovih udjela te na pravo prvokupa.

Kada je zatraženo da svi članovi obitelji koji su za prijedlog ustanu, nije bilo oklijevanja i cijela je prostorija jednoglasno stajala. – Večeras sam još ponosniji što sam Hermès! – navodno je zaviknuo je jedan od rođaka Guerrandovih.

Rođen je H51 – kompanija u vlasništvu 51 člana obitelji, a odvjetnici su trebali samo napisati pravila dioničarskog ugovora.

Nicolas Puech, Bertrandov brat, jedini je odbio sa svojoim imovinom sudjelovati u novoj kompaniji, a istraga je kasnije pokazala i zašto:

Upravo on je omogućio Arnaultov napad, prodajom 8,8 milijuna dionica bankama koje je ovlastila Arnaultova tvrtka. Bez njegovih dionica, banke ne bi mogle provesti zamjenu kapitala, neprozirni aranžman koji je gotovo omogućio neprijateljsko preuzimanje.

Na čelo H51 postavljena je Julie Guerrand, pripadnica šeste generacije.

U siječnju 2011. – na temelju informacija koje je prikupio u dotadašnjoj istrazi, a koje su u međuvremenu iscurile u javnost – AMF je dopustio obitelji da udruži svoju imovinu u novu tvrtku bez ponude otkupa manjinskih dioničara.

Prema postojećem zakonu, radilo se o iznimci, ali i o podruški u slučaju očigledno neprijateljskog preuzimanja:
Prema odluci AMF-a, LVMH-u više nije bilo dopušteno da otkupljuje manjinske dionice Hermèsa, što je trebalo u praksi prekinuti mogućnost neprijateljskog preuzimanja.

Nakon AMF-ove odluke, Patrick Thomas izgovorio je legendarnu rečenicu o lijepoj ženi, a rat se nastavio na sudu.

Rat na sudu

LVMH je AMF-ovu odluku osporavao sudskim putem, a u srpnju 2012. obitelj je saznala da LVMH svejedno nastavlja kupovati plutajuće dionice, te reagirala podnošenjem kaznene prijave:

Hermès je optužio luksuzni konglomerat za trgovanje povlaštenim informacijama, tajni dogovor i manipuliranje cijenama dionica.

U rujnu 2012. je LVMH odgovorio tužbom zbog “ucjene, klevete i nepoštene konkurencije”, tvrdeći da je Hermes podnio kaznenu prijavu bez da čeka službene rezultate AMF-ove istrage, zbog čega prijava sadrži ozbiljne i neutemeljene optužbe o tržišnim propustima.”¹⁰The Fashion Law, 14.7.2017.

No, mjesec dana kasnije AMF je službeno objavio preliminardne rezultate istrage te ustvrdio da postoje dokazi o prekršajima, zbog čega je pokrenuto odlučivanje o kazni za LVMH.

U travnju i svibnju 2013. objavljeni su službeni rezultati AMF-ove istrage, koja je potvrdila da se radilo o neprijateljskom preuzimanju, pri kojem je LVMH prekšio niz propisa.

– Nismo planirali biti dioničari ove firme. Neočekivano smo postali suvlasnici. Napravili smo financijsku investiciju i ta je financijska investicija imala ishod koji nismo očekivali. – hladno izjavio je Bernard Arnault u govoru 9. travnja 2013., na godišnjoj skupštini LVMH-a u Parizu.¹¹The Fashion Law, 14.7.2017.

Na temelju rezultata službene istrage, Hermes je u lipnju 2013. podnio tužbu protiv LVMH-a i zatražio poništenje nepropisnih transakcija, koje je nazvao “nazvao najvećom prijevarom u povijesti francuske burze” te povrat u prethodno stanje.

U srpnju 2013. je AMF izrekao LVMH-u najavljenu kaznu od 10 milijuna eura, a LVMH je objavio da se neće žaliti “jer bi takav postupak ometao dobro upravljanje ulaganjem u Hermès.“

LVMH-ov udio u Hermèsu tada je bio 23.1%.

Hermes se obranio, a Arnault je zaradio

Sukob je na kraju riješen nagodbom u rujnu 2014.

Axel Dumas i Bernard Arnault objavili su zajedničku izjavu u kojoj “izražavaju svoje zadovoljstvo što su dobri odnosi između dviju kompanija koje predstavljaju francuski savoir-faire sada obnovljeni.” ¹²Capital, 3.9.2014. Isto i: The Fashion Law, 14.7.2017.

Kako to se to radi, u medijskim naslovima prevladavao je citat izjave koja je potcrtavala obnovu dobrih odnosa, iako je u to malo tko mogao vjerovati, no prenosio se i sadržaj sudske nagodbe:

LVMH se obvezao da u sljedećih 5 godina više neće nabavljati dionice Hermesa te da će svojim dioničarima te institucionalnim investitorima staviti na raspolaganje svih 23 posto udjela u Hermesu, pri čemu će Arnaultu kao investitoru moći ostati 8,5% dionica. Kao rok za potpunu prodaju Hermesovih dionica određen je prosinac 2015.

Hermes se obranio.

Dioničarski ugovor među članovima obitelji udruženima u H51 je 2014. produljen na još 20 godina, čime je obitelj svoju tvrtku učinila do 2044. izvana praktički nedodirljivom.

Reputacijski, Arnault je izgubio, a tu je bio i gorak okus da mu je iz ruke iskliznuo dugo vreban plijen.

No, avantura s Hermesom mu se debelo financijski isplatila: većinu dionica je od 2002. do 2010. kupovao po cijeni od prosječno 85 eura, a tržišna cijena tih dionica, kada ih je nakon nagodbe morao prodati, bila je skoro 280 eura po dionici.

Okvirno, Arnault je zaradio 3.8 milijardi eura¹³The New York Times, 3.9.2014.. Za primjer, LVMH-ova kupnja Bvlgarija 2011. koštala je 4 milijarde.

Zarada na avanturi koja je čvrsto ujedinila Hermesove klanove, dala je zamah njegovim budućim investicijama.

Nastavlja se…