Juliette Has A Gun: Citizen Queen (2008.)
… Ili o zabavnim parfemima Na mojoj polici Citizen Queen iz Juliette Has a Gun Romana Riccija ima neku ulogu univerzalca: nešto vintage/nešto moderno (prepoznatljivo, a nije klasično), nešto lagano/nešto…
Annick Goutal: Musc Nomade (2008.)
Miris tjelesne pantomime Kada bih morala navesti parfem koji bih opisala kao “podao” u najboljem, najpozitvnijem mogućem smislu – vjerojatno bi mi prvo pao na um Musc Nomade, kreacija Camille…
Perfumer’s Workshop: Tea Rose
Tea Rose je doista jedan od najčišće iskrenih, jasnih i neposrednih parfema koje sam srela po svom parfemskom putu. Ovaj jeftinom, dugovječan, snažnan i jednostavan parfemu posjeduje čarobnu izravnost –…
L’Artisan Parfumeur – Bois Farine (2003.)
Bois Farine Jean-Claudea Ellene je krasan mali “weirdo”, simpatičan čudak kojeg je tako lako zavoljeti… i sve što o njemu kažu je točno tako: U otvaranju i prvim minutama…
Hermès: Hiris (1999.)
Monumentalna jednostavnost Većina pregleda parfemski relevantnih irisa – bilo da se radi o cvjetnim, zelenim, zemljano-korjenastim irisima te njihovim hladnim, pudrastim, sapunastim, dimnim, kožnim pa i voćnim slojevima – ne…
Annick Goutal: Duel (2003.)
Zen, zapravo “Dvoboj…? Stvarno?! E pa kamo sreće da su svi dvoboji ikad bili ovakvi…” Ovo sam pomislila mirišići ruku kada je prvi puta na nju legao Duel, koji…
Etat Libre d’Orange: Jasmin et Cigarette (2006.)
… Ili o pravu na nekorektnost Etat Libre d’Orange je vrlo interesantna kuća. Doista j-e-s-t drugačija, i to smisleno drugačija. Ako bih trebala upotrijebiti jednu riječ, bilo bi to “witty”…
Annick Goutal: Grand Amour (1996.)
O ljepoti izvan vremena Grand Amour je jedan od posljednjih parfema koje je kreirala Annick Gutal. Već svjesna težine bolesti i neizvjesne borbe, kreirala ga je za samu sebe, kondenzirajući…
