Istinski atmosferi\u010dni, bogato jednostavni i iskreno neposredni parfemi zaslu\u017euju bar poku\u0161aj istovrsne recenzije. Stoga sam \u010dekala gotovo pola godine kako bih napisala \u0161to mislim o parfemu koji sam do\u017eivjela odmah i zavoljela ve\u0107 u prvom susretu. <\/p>\n\n\n\n
Dok sam bila djevoj\u010dica, roditelji su mi za Uskrs kupovali nove proljetne cipelice. O\u010di \u0161estogodi\u0161njakinje ili sedmogodi\u0161njakinje druga\u010dije su do\u017eivljavale proljetnu mamu: za vrijeme uskr\u0161njih kupovina u pravilu je bila manje prakti\u010dna i zahtjevna nego za bo\u017ei\u0107nih. <\/p>\n\n\n\n
Par proljetnih cipelica nije trebao ispuniti ba\u0161 sve njezine zahtjeve, nije bila stroga prema njima kao prema zimskima, koje su trebale “izdr\u017eati sve” (od tada poprili\u010dno ne volim tu frazu “izdr\u017eati sve”). Proljetne cipelice bilo su lak\u0161e, vedrije i vi\u0161e su se razlikovale od cipelica za dje\u010dake. To\u010dno se sje\u0107am svog ushi\u0107enja, a onda i stvari koju bih napravila prvom prilikom: <\/p>\n\n\n\n
– Daj pazi, nove su…! – ka\u017ee mama. Prekasno. Klinka je ve\u0107 zakora\u010dila u blatnjavu lokvicu na nogostupu. – Kriste, Iva! Sredila si ih! Ove isto… Opet!<\/p>\n\n\n\n
Sada nove cipelice nisu vi\u0161e tako nove. Ne sje\u0107am se jesmo li ikada u danu kupnje cipelica i prve lokvice pro\u0161le kraj ru\u017ea. Mo\u017eda i jesmo. Ali, unato\u010d tome \u0161to u mom o\u017eivljenom sje\u0107anju nema grmova ru\u017ea, prvi udah Londona jasno je prizvao njihov miris. I Uskrs u Velikom Gradu. I miris nove ko\u017ee – tek mrvicu “sre\u0111ene” no\u0161enjem. <\/em>Tragove ki\u0161e u zraku, vla\u017ean povjetarac i miris lokvica. Ne\u0161to posve novo, svje\u017ee i vedro u samom trenutku kada postaje osobno i na\u0161e, no\u0161eno i poznato. <\/p>\n\n\n\n Prvu mrlju na ko\u017enim cipelicama. Prvi pregib na novoj ko\u017enoj jakni. Mo\u017eda nije bilo ru\u017ea. Mo\u017eda su bile samo u maminom parfemu. <\/p>\n\n\n Uskrs je pred vratima. <\/p>\n\n\n\n Zami\u0161ljala sam kako \u0107e moj povratak Gallivantovom Londonu biti druga\u010diji: nakon proljetnog pljuska, ujutro \u0107u obuti svoje nove proljetne cipelice i na putu do posla potra\u017eiti prve pupoljke ru\u017ea. <\/p>\n\n\n\n \u017deljela sam nanijeti London i biti neka mje\u0161avina svoje mame i mene-od-onda. No, planovi ovih dana isparavaju br\u017ee od parfema: Nisam kupila nove cipele. <\/p>\n\n\n\n Trgovine su zatvorene. <\/p>\n\n\n\n Ipak, stavila sam London za kratak izlazak do du\u0107ana, prvog jutra po zavr\u0161etku izolacije. <\/p>\n\n\n\n Umjesto novih proljetnih cipelica, nosila sam stare tenisice i iza\u0161la iz ku\u0107e u staroj i poprili\u010dno ocufanoj ko\u017enoj jakni: uostalom, svi se mimoilazimo \u0161to br\u017ee i nitko zapravo ne gleda… Nije bilo niti ru\u017ea, osim onih koje su mirisale s mog vrata. Na\u0161la sam i lokvicu i zakora\u010dila u nju. No, ovog proljetnog jutra nisam mogla “srediti” ni\u0161ta \u0161to ve\u0107 prije nije temeljito “sre\u0111eno”. <\/p>\n\n\n\n Unato\u010d svemu, stvorio se neprocjenjiv trenutak \u010diste, vedre i smirene sre\u0107e – iskopano sje\u0107anje se doista pojavilo, holografski jasno. Miri\u0161u\u0107i London, uspjela sam ga napokon uhvatiti i zadr\u017eati: <\/p>\n\n\n\n Miris srame\u017eljivo procvalog prolje\u0107a, nje\u017ean i hladnjikav kao po\u010detak dana punog mogu\u0107nosti. Poznat plo\u010dnik i dobar osje\u0107aj ne\u010deg posve novog u samom trenutku kada postaje osobno i posve na\u0161e. Svijest o neminovnoj promjeni, ali i o mogu\u0107nostima koji novi dan, novo prolje\u0107e donosi, \u010dak i bez novih cipelica: priliku da u\u010dinimo trenutke izme\u0111u na\u0161ih koraka pamtivima i dobrima, bez obzira na to koliko je malo \u0161to oko nas takvo. <\/p>\n\n\n\n Nisam zaplesala na ulici poput djevoj\u010dice na slici. Ali, svejedno sam napravila brzu piruetu. Zamislite iskorak iz ku\u0107e u svje\u017ee proljetno jutro: s plo\u010dnika dolazi blag ustajali miris sino\u0107nje ki\u0161e i mije\u0161a se s mirisom svje\u017ee rose na laticama mladih rozih ru\u017ea u sku\u0107enom gradskom vrtu, iza ne\u010dije ograde. Meka nje\u017enost latica dodaje mrvicu topline prohladnom vla\u017enom zraku.<\/p>\n\n\n\n London je \u010dudesno atmosferi\u010dan. U vrhunski tempiranom trenutku, taman prije nego \u0161to se nje\u017enost raspr\u0161i u poluprepoznatljivost, pojavljuje se ko\u017ea. <\/p>\n\n\n\n Promjena vizure je sna\u017ena: kao da ste zaokrenuli iza ugla u posve druga\u010diji grad u kojem se zvuk koraka po plo\u010dniku posve podudara s ritmom otkucaja srca, a u nosnicama jo\u0161 nosite vla\u017eno-nje\u017ean mirisn latica. <\/p>\n\n\n\n Pojava \u010dvrste, nove, obra\u0111ene ko\u017ee funkcionira kao upe\u010datljiv kontrast, pa i donekle mirisno remetila\u010dki element, ali istovremeno donosi ravnote\u017eu. <\/p>\n\n\n\n Ko\u017ea prizemljuje parfem, odvla\u010de\u0107i ga od eteri\u010dno-nje\u017enog i prirodnog prema fizi\u010dkom, \u010dvrstom, urbanom, gotovo industrijskom. Uz ko\u017eu prema srcu parfema lebdi i vrlo diskretan faset ustajalosti iz otvaranja te dobiva gotovo duhovni smisao: samo nazna\u010den u otvaranju, ovdje on \u010dvrsto pripada poznatom plo\u010dniku i gradu. <\/p>\n\n\n\n Isprva mi ko\u017ea nije ostavila dojam vintage ko\u017ee ili gamo\u0161a, kako je nazna\u010deno u notama. Prije sam ju povezala s mirisom nove sjajne i debele ko\u017ee, ravno iz du\u0107ana. <\/p>\n\n\n\n Promjena nastupa postupno, u no\u0161enju: \u0161to sam se no\u0161enjem vi\u0161e udaljavala od trenutka njenog izbijanja na povr\u0161inu parfema, ko\u017ea je poprimala sve izno\u0161eniji miris. <\/p>\n\n\n\n Kao da je starila na meni, no\u0161enjem. Mentasti sloj u pa\u010duliju koji ju prati odr\u017eava dvojnost svje\u017ee\/ustajalo sve do dominantno drvene baze. Baze svih parfema koje je za Gallivant <\/strong>kreirala Karine Chevallier<\/strong> dijele isti duh: lagane su i vedre, ali daleko od plo\u0161nih i tankih. <\/p>\n\n\n\n Doista smatram kako to jest znak duhovnog profila ku\u0107e, koliko i rukopisa parfumera. Kao \u0161to se Los Angeles pri kraju razvoja “podi\u017ee u zrak”, Tel Aviv pretvara u bjelocvjetni elegantan allure, a Brooklyn u relasiran mo\u0161usasti obla\u010di\u0107 (\u010dak je i topao gu\u0161\u0107i Istambul pri bazi vi\u0161e nalik tankoj toploj pa\u0161mini, nego dekici), tako na kraju svog razvoja London jo\u0161 jednom postaje lagan, zra\u010dan i svje\u017e. <\/p>\n\n\n\n U usporedbi s po\u010detnom svje\u017einom, koja kao da je dolazila izvana – iz hladnog proljetnog jutra, rosnih ru\u017ea i vlage na ulici, ova zavr\u0161na zra\u010dna svje\u017eina ko\u017ee i drva te prijateljskog dodira ru\u017ea i pa\u010dulija, kao da dolazi iznutra, kao da smo ju stvorili no\u0161enjem mi sami, kao da je stvorena pro\u017eivljavanjem. Iako London mirisno u doslovnom smislu nije potpuno svje\u017e parfem, u karakternom smislu to potpuno jest.<\/p>\n\n\n\n Nick Steward,<\/strong> vlasnik i osniva\u010d Gallivanta i Karine Chevallier stvorili su upe\u010datljivo atmosferi\u010dan, iskreno vedar i nepretenciozno kompleksan parfem. <\/p>\n\n\n
Ali, ja sam sretna: uspjela sam ih srediti samo malo<\/em>. I dalje su prekrasne, prekrasnije od oniih koje smo kupili pro\u0161log Uskrsa, a nove su i dalje – samo su sada<\/em> stvarno moje. <\/em><\/p>\n\n\n\n![\"little-iva-dancing-in-new-shoes\"](\"https:\/\/mirisna.com\/wp-content\/uploads\/2020\/04\/mala-iva.jpg\" "\\"\\"")
Posve o\u010dekivano, pomislila sam da vi\u0161e li\u010dim svojoj majci i njezinoj frazi “izdr\u017eati sve”, nego \u0161estogodi\u0161njoj sebi. <\/p>\n\n\n\n
Dok sam kru\u017eila, parfem je kru\u017eio oko mene, lovila sam rep Londona. Piruetu na ulici, kao izraz mrve sre\u0107e i nade u vremenu punom zatvaranja i te\u0161ko\u0107a, poprili\u010dno bih te\u0161ko objasnila, ali bila sam ionako posve sama na pustom trgu. <\/p>\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/mirisna.com\/wp-content\/uploads\/2020\/04\/PSX_371.jpg\" "\\"\\"")
<\/figure>\n<\/div>\n\n\n
Otvara se kao kao akvarel grada u ru\u017einoj vodici koji se su\u0161i na hladnom i nje\u017eno zelenkastom povjetarcu, kao \u010dista cvjetna svje\u017eina: prozra\u010dna i malo vla\u017ena te istovremeno ozoni\u010dno hladna. <\/p>\n\n\n\n
Preklapanje perspektiva pri no\u0161enju nove i neosobne te starije, tople i osobne ko\u017ee doista me osvojilo: na\u010din na koji se London razvija je istovremeno lagano \u010ditljiv i jednostavno pojmljiv, ali i vrlo kompleksan. <\/p>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/mirisna.com\/wp-content\/uploads\/2020\/04\/PSX_370.jpg\" "\\"\\"")