{"id":3459,"date":"2019-04-04T21:04:00","date_gmt":"2019-04-04T19:04:00","guid":{"rendered":"https:\/\/scented-shelf.com\/2019\/04\/cacharel-eden-o-weirdo-parfemima-i\/"},"modified":"2025-05-14T17:34:17","modified_gmt":"2025-05-14T15:34:17","slug":"cacharel-eden","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mirisna.com\/hr\/cacharel-eden\/","title":{"rendered":"Eden \/ Cacharel"},"content":{"rendered":"\n

Jean Guitchard, tako\u0111er i otac Lou Lou<\/em>, Obsessiona<\/em> i Cartierovog So Prettyja<\/em>, stvorio je Eden 1994. godine, u vrijeme vrhunaca floral-fruity ere i aquatic ere.
Mo\u017eda upravo zbog svog hibridnog karaktera, unato\u010d svojoj popularnosti nije stvorio nasljednike, parfeme koji bi krenuli u njegovom smjeru.
Tek tridesetak godina kasnije fruitchouliji \u0107e omogu\u0107iti da prepoznam fragmente koncepta koji je iznjedrio Eden. <\/p>\n\n\n\n

U parfemskom svijetu, koji su od nastanka Edena zahvatile brojne promjene, Eden, danas designer’s klasik, i dalje egzistira kao referenca za weirdo<\/em>.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Stvarno ima puno zajedni\u010dkih oznaka i kriterija pomo\u0107u kojih opisujemo ili posredujemo parfeme, nastoje\u0107i fiksirati ono \u0161to uvijek dijelom izmi\u010de. Oko uvrije\u017eenih oznaka i klasifikacija parfema postoji gotovo bezuvjetan konsenzus, jer su se razvijale, granale i punile sadr\u017eajem paralelno s razvojem i grananjem samog parfumerstva,  pa vjerujem da mo\u017ee izgledati kao da uz toliko oznaka <\/em>pomo\u0107u kojih, jednom kada ih “potfutramo glavnim akordima ili notama, uz mrvu vje\u0161tine mo\u017eemo slo\u017eiti poprili\u010dno korektan prikaz parfema  (onako, kao lego kockice)<\/em> doista ne trebam zbunjivati jo\u0161 i svojim oznakama.     <\/p>\n\n\n\n

E pa ba\u0161 nije tako. 
Ba\u0161 trebam <\/em>oznaku “weirdo”, \u0161to bi po na\u0161ki bilo prevedivo kao “pomaknut” ili bolje: “\u010dudan osobenjak”. <\/p>\n\n\n\n

Te\u0161ko je odrediti \u0161to bi zapravo bio parfemski weirdo, a te\u0161ko je zato jer to ne uspijevamo niti u \u017eivotu: <\/p>\n\n\n\n

Jedan weirdo je – weirdo. Ka\u017ee\u0161 da je “pomaknut” ili “\u010dudan osobenjak”, i to je to. 
Dva weirda su – dva weirda (\u010dak i ako su u glavnim crtama na isti na\u010din \u010dudna, a toga zapravo nema).
Pet ili 10 weirda, ako su \u010dudni i pomaknuti na isti na\u010din – jesu: nijedan, <\/em>jer vi\u0161e nisu weirdo: grupa su<\/em>, ima ih dovoljno da usustavimo njihovu specifi\u010dnu, a zajedni\u010dku pomaknutost i \u010dudnost. <\/p>\n\n\n\n

Tako je, primjerice, pojam specifi\u010dne vrste “weirdo” mladog \u010dovjeka, s vremenom i porastom broja osoba koji dijele iste osobine li\u010dnosti te na\u010dine razmi\u0161ljanja i pona\u0161anja, prerastao u “geek”.
Premda u hrvatskome jeziku ne postoji adekvatan prijevod ovog pojma, svi znamo \u0161to zna\u010di geek<\/em>, pa i na koje sve na\u010dine  pomaknuto mo\u017ee izgledati.<\/em> 
Pojam koji je zajedno s informati\u010dkim revolucijom krenuo iz Amerike kasnih 1980-ih, s porastom populacije geekova u 1990-ima i 2000-ima se iz pomaknutog, individualnog i donekle pejorativnog zna\u010denjskog podru\u010dja preselio u op\u0107e i neutralno zna\u010denjsko podru\u010dje te postao lako prepoznatljiv (da, velike zasluge za to pripadaju i Big Bang Theory), da bi na pragu 2020-ih ve\u0107 bio lo\u0161a vrsta stereotipa od kojeg \u017eive rijalitiji, tipa ovog na RTL-u o ljepoticama i genijalcima.<\/p>\n\n\n\n

No, pravi <\/em>weirdo nikada<\/em> ne derivira grupu, niti kada se radi o ljudima, niti kada se radi o parfemima. Pravi weirdo se opire ozna\u010davanju i grupiranju, ili ga naprosto – time \u0161to pripada svugdje i nigdje  – \u010dini besmislenim. Pravi weirdo samo postoji kao pomaknuta individua, kao osobenjak koji funkcionira svakako, ali nigdje ne posve.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda najbolji primjer za sve ovo jest Cacharelov Eden.<\/p>\n\n\n\n

Eden je hibrid nastao kri\u017eanjem cvjetno-zelenog, vo\u0107nog, akvati\u010dnog i orijentalnog: posjeduje samo neka od karakteristi\u010dnih obilje\u017eja svake vrste i svako od njih je pomaknuto. <\/em> Karakterom, pona\u0161anjem, a i vertikalnim ustrojem (u vrhu zrelo, so\u010dno, mesnato vo\u0107e, u sredini cvije\u0107e, a na dnu pa\u010duli, tonka, ambra i vanilija), Eden je anticipirao i gustu, zasi\u0107enu opojnost dana\u0161njih fruitchoulija.<\/p>\n\n\n\n

Guichardova kreacija lansirana je u vrijeme kada mije\u0161anje cvjetno-vo\u0107nih slojeva i akvati\u010dnih slojeva, pa \u010dak i kri\u017eanje ovih ve\u0107 hibridnih grupa u parfemu, samo po sebi nije vi\u0161e predstavljalo neki zna\u010dajniji iskorak.
Me\u0111utim, iskorak koji je najavljen ve\u0107 u promo-materijalu i najavi parfema (“for the first time ever, encompassing the exhilaration of spring with sensuality”)<\/em> doista je i ostvaren, i to na doista jedninstven na\u010din.    <\/p>\n\n\n\n

Odstranjivanjem glavnih akorda iz njihovih konvencionalnih<\/em> konteksta, a koje na\u0161 parfemski nos instinktivno prepoznaje i tuma\u010di kao prirodne <\/em>kontekste, te njihovim spajanjem u novu cjelinu koja im je svima podjednako strana, postignut je jasan mirisni dojam intrigantno privla\u010dnog, ali ni\u0161ta manje \u010dudnog, weirdo. <\/em>Taj kontekst me i danas, nakon 25 godina mirisanja i no\u0161enja Edena i dalje za\u010du\u0111uje i pomalo slu\u0111uje: <\/p>\n\n\n\n

Eden je mirisno mjesto u kojem supostoje sva godi\u0161nja doba – i nijedno posve, ba\u0161 kao \u0161to supostoje razne parfemske oznake i konvencionalne note – i nijedna posve.<\/p>\n\n\n\n

Eden je \u010dist, nevin, vodenkast i blag, ali senzualan i karnalan do sr\u017ei.
Svje\u017e je i \u017eivo zelen, ali i umjetno plasti\u010dan.
Vo\u0107no je so\u010dan i topao, ali i otu\u0111eno, onostrano hladan.
Glasno je bistar i tiho, zamu\u0107eno uznemiruju\u0107.<\/p>\n\n\n\n

U ovom parfemu svaki akord ili notu koju poznajem iz njegovog “parfemski prirodnog” konteksta prisutna je kao pomaknut alter-ego, koji moj nos – u odnosu na konvencionalan kontekst – tuma\u010di kao neprirodan\/umjetan<\/em>, \u010dak i plasti\u010dnan te stran (“alien”) ili onostran (“eden”).<\/p>\n\n\n\n

Eden je slika mjesta gdje u zapareno-peludastom gustom zraku zasi\u0107enom omamljenim \u0111ur\u0111icama i motovirano karnalnim pa\u010dulijem, u ambri klijaju, ni\u010du te gusto i bujno rastu hibridi nastali ljudskim parenjem  tuberoze i lopo\u010da, mjesta u kojem supostoje prolje\u0107e, ljeto, jesen i zima, vru\u0107a izmaglica i hladna bistra voda.      <\/p>\n\n\n\n

Eden je ekspresivno utjelovljenje parfemski weirdo <\/em>devedesetih.<\/p>\n\n\n\n

U punom smislu, Eden<\/em> bi nosio pravo ime da je nazvan Alien <\/em>( i sada kad o tome razmi\u0161ljam – da, Thierry Mugler, sa svojim weirdo hiperbolama te karnalnim i “otu\u0111enim” spojevima u Angelu, Alienu, Womanity, pa i Auri, te s artisti\u010dko-ki\u010davim i visoko stiliziranim bo\u010dicama, doista konceptualno jest parfemski Cacharel s po\u010detka ovog milenija).<\/p>\n\n\n