![\"La](\"https:\/\/mirisna.com\/wp-content\/uploads\/2019\/05\/ELDOLaFinduMonde-636x1024.jpg\" "\\"\\"")
Zato idem redom: La Fin du Monde<\/em>, odnosno “Kraj svijeta”, kao naziv parfema izaziva masu mogu\u0107ih asocijacija, osobito kada marketing, poput ELDO-vog doda jo\u0161 i: “Go with a bang!”.<\/em> <\/p>\n\n\n\n No, bez obzira jeste li pomislili na Apokalipsu danas<\/em> kao filmsku referencu, na neki nuklearni udar – kako sugerira znak radijacije na bo\u010dici, na udar asteroida ili \u0161to god sli\u010dno \u0161to se ikako mo\u017ee povezati sa sloganom La Fin du Monde – zasigurno vam nije prvo pao na pamet francuski avangardni kubisti\u010dki roman, odnosno scenarij nikada snimljenog francuskog filma iz 1919. godine. Ako ste ipak pomislili upravo na to – \u017eelim vas upoznati osobno i tom \u0107u se prilikom ljupko nakloniti. A nije niti Etienne de Swart<\/strong>, sve dok mu u butik nije u\u0161etao Jacques Damase<\/a>. Dapa\u010de, uvjerena sam da pripadam ve\u0107ini onih kojima, ukoliko nisu \u010ditali intervju<\/strong> koji je povodom promocije parfema dao Etienne De Swardt<\/a>, prva asocijacija uz bang! <\/em>i kraj svijeta<\/em> nije bio francuski avangardist Blaise Cendrars, nego ne\u0161to drugo, jer ih je prezentacija parfema navela da o\u010dekuju ne\u0161to drugo. <\/p>\n\n\n\n O svemu ovome je posve suvi\u0161no, pa i neprimjereno, pri\u010dati kada se radi o druga\u010dijim parfemskim pristupima i konceptima ove ili bilo koje druge ku\u0107e. Kako ja vidim stvari, problem je u tome \u0161to u parfemu ne postoji jasna korespondencija izme\u0111u onog kako marketing ka\u017ee da parfem miri\u0161e i onog kako parfem miri\u0161e, a onda je jo\u0161 dodatan problem i to \u0161to je i za razumijevanje reference i za razumijevanje parfema potrebno znanje koje nije op\u0107e te iskustvo, koje tako\u0111er nije op\u0107e. <\/p>\n\n\n\n Plus – dosta guglanja, \u0161to u komunikacijama koje se primarno zasnivaju na osjetilnom rijetko sluti na dobro. <\/p>\n\n\n\n Jasna korespondencija podrazumijevala bi da postoji zajedni\u010dko znanje (“common knowledge”) ili zajedni\u010dko iskustvo koje omogu\u0107ava prepoznavanje i inspiracije i asocijacije, a onda i vrednovanje na\u010dina na koji je sve to realizirano u parfemu.<\/p>\n\n\n\n Primjerice, u slu\u010daju Putain des Palaces<\/a> ili Secretions Magnifiques<\/a> zajedni\u010dko i mirisno iskustvo i znanje je bez gre\u0161ke posredovano tjelesnim mirisima, a tek onda je stavljeno u “ELDO-vu pri\u010du”. Pa da pojasnim do banalnog: zaludu posao, ako parfemoljubac mora guglati kako ne bi bio razo\u010daran raskorakom izme\u0111u onoga na \u0161to su ga ime i slogan parfema naveli da o\u010dekuje i onoga kako La Fin du Monde miri\u0161e. <\/p>\n\n\n\n Parfem ne isporu\u010duje nikakav “Bang<\/em>!” i nikakav kraj svijeta – upravo suprotno: radi se o jednoj od ELDO-vih mirisno najmirnijih i najnepolemi\u010dnijih kreacija. <\/p>\n\n\n Navodno je ideja da u miris koji bi trebao opisivati kraj svijeta i sadr\u017ei filmske reference bude uklju\u010den akord kokica stigla od Quentina Bicha<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n Zato na po\u010detku parfema oko glavnog akorda koji \u010dine iris i za\u010dini vijori suptilna aluzija “koki\u010daste”, blago mu\u010dne i okusom neutralne putrastosti. Zapravo nisam prepoznala pun miris kokica, nego sam vi\u0161e namirisala neku niti slatku niti slankastu toplu sinteti\u010dnost koja i sugerira ne\u0161to jestivo, ali ba\u0161 i ne. Takav miris kokica do\u017eivljavam strano, jer sam u kina krenula dok su jo\u0161 karte prodavale umorne tete i stri\u010deki s brkovima, a kartodrapac je bio u odijelu, ili \u010dak livriranoj uniformi, ako si i\u0161ao u Balkan, kasnije Europu, koja se – kako prikladno – sada navodno samo renovira i privremeno je nefunkcionalna, ali ka\u017eu da \u0107e biti ok… U tom smislu, lebde\u0107i”miris kokica” ili nekake hranjive, putraste, a umjetne topline doista jest vrlo pronicljiv olfaktivni, globalni i pop-kulturni simbol. <\/p>\n\n\n\n No, kako to funkcionira u parfemu – odnosno funkcionira li parfem, osim kao kao referenca \/ kritika ili komentar i kao autonomna mirisna pri\u010da te zaokru\u017een identitet, \u0161to bi ga uzdiglo na razinu iznad kvalitetno napravljene mirisne dosjetke? Ne ba\u0161.<\/em> <\/p>\n\n\n\n Osim tog blago weirdo akorda koji izbija na povr\u0161inu odmah nakon otvaranja, sredinu La Fin du Monde zauzima apstraktna cvjetna drvenastost s pone\u0161to “uljanosti” (pretpostavljam da je to zasluga sezama), ugodna i nosiva, ali posve neprofilirana, a onda se nad nju polako uvla\u010di miris baruta. <\/p>\n\n\n\n Note i najava ka\u017eu da bi Bang!<\/em> trebao isporu\u010diti taj akord baruta. Me\u0111utim, iako uspijevam namirisati barut, zapravo ne razumijem njegovu va\u017enost, a snagu definitivno ne posjeduje. Iako je barut tu – banga!<\/em> nema, jer bi bang!<\/em>, ako je uistinu mirisan<\/em>, a ne ispri\u010dan,<\/em> uz barut trebala pratiti bilo kakva varijacija, pomak, kontrast u pona\u0161anju ili teksturi mirisa, sukladno stvarnosti u kojoj miris baruta prati bilo toplina eksplozije, bilo vibracija, pomak u tektonici, bilo zvuk. Bilo \u0161to.<\/em> <\/p>\n\n\n\n Bilo kakav mirisni ekvivalent “bangu!” u parfemu ne postoji. <\/p>\n\n\n\n Barut uplovljava u La Fin du Monde, isplovljava iz njega, a da ne u parfemu ne promijeni ni\u0161ta. Ono \u0161to preostane kada izvjetri barut miri\u0161e kao isprana drvenkasta baza, konvencionalna i nezanimljiva. <\/p>\n\n\n\n Smak svijeta miri\u0161e kao da se zapravo ne zbiva ni\u0161ta ili se ne\u0161to zbiva vrlo daleko i nije uop\u0107e va\u017eno, ili kao da se zbivalo samo na filmu (kao u scenariju\/romanu iz 1919. koji je bio predlo\u017eak parfemu) pa zato koga briga, izvjetrimo miris kokica, sutra je novi dan… <\/p>\n\n\n\n Fin du Monde je ugodno nosiv, drvenkast, blago za\u010dinjen, niti topao niti hladan, niti gust niti lagan, prozra\u010dan, ali ne i svje\u017e, posve nespektakularan i blago indiferentan. <\/p>\n\n\n\n Frivolan.<\/em> <\/p>\n\n\n\n To je, izgleda, bio i cilj La Fin du Monde. Tra\u017eite li pri\u010du u parfemu ili izvan njega – nadam se da \u0107ete ju uspjeti razabrati, jer ja nisam, sve dok ju nisam i\u0161\u010ditala iz gore spomenutog intevjua s Etienneom de Swardtom, koji za ovaj La Fin du Monde ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n “Fin du Monde je neka vrsta parfema protiv o\u010daja. (…) Frivolnost \u0107e spasiti svijet. \u017divimo u dru\u0161tvu kojem volimo posjedovati, ali zapravo bez neke globalne vizije ili religije postajemo depresivni. Pomalo smo izgubljeni, pa nas stoga spa\u0161ava frivolnost i zabava. I \u010dini mi se da je, dok se svijet ru\u0161i, jedini na\u010din da ostane\u0161 \u017eiv pohrliti u frivolnost.”<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n Mo\u017eda je poanta u tome da \u0107e svijet stvarno umrijeti bez ikakvog banga!<\/em>, tiho, neprimjetno i indiferentno i frivolno, dok zadnji tragovi kokica izvjetravaju kroz otvoren prozor… ne znam. <\/p>\n\n\n\n U bilo kojoj fenomenolo\u0161koj raspravi o duhu multimedijalnog i multisvjetonazorskog modernog doba koje se pora\u0111alo ba\u0161 tih godina kada je Blaise Cendrars tiskao nikad snimljen Kraj svjeta, snimljen od an\u0111ela Notre Dame<\/em>, takva premisa bila bi mi i motiviraju\u0107a i zanimljiva. <\/p>\n\n\n\n No, kada se radi o parfemima, ne zanima me frivolnost, \u010dak niti s ELDO-vim potpisom. <\/p>\n\n\n\n Samo marketing i bombasti\u010dnu pri\u010du nisam uo\u0107e sklona pla\u0107ati novcem, a jo\u0161 manje sam sklona prekriti svoju ko\u017eu parfemom koji – ne samo u odnosu na sve \u010dime se ELDO mo\u017ee pohvaliti – doista miri\u0161e ako mo\u017eda ne frivolno, onda sigurno nezainteresirano. <\/em><\/p>\n\n\n\n Kraj svijeta?
<\/p>\n\n\n\n
Jer ja nisam. <\/p>\n\n\n\n
No, kada se radi o ELDO-u i dijelu njegove palete u koji spada i La Fin du Monde, posve je utemeljeno i preispitivati i ocjenjivati uspje\u0161nost parfema kao reference na koju upu\u0107uje pri\u010da\/marketing.
<\/p>\n\n\n\n
No, \u010dak i da korisnika parfema uop\u0107e ne zanima pri\u010da – <\/em>parfem \u0107e mu bez oklijevanja isporu\u010diti njezinu sr\u017e. <\/p>\n\n\n\n![\"La](\"https:\/\/mirisna.com\/wp-content\/uploads\/2019\/05\/KB2765_C02_02_U.jpg\" "\\"\\"")
– korice romana (filmskog scenarija) koji je bio inspiracija za parfem.
Slika (i informacije u tekstu) preuzete su sa slu\u017ebenih stranica Nizozemske nacionalne biblioteke<\/a>,
a dodatne informacije mo\u017eete prona\u0107i i ovdje<\/a>.<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n
Ne radi se uop\u0107e o mirisnom akordu koji je gurmanski na na\u010din da te natjera da po\u017eeli\u0161 <\/em>pojesti kokice, ili ne\u0161to takvo. Taj “koki\u010dasti” akord vi\u0161e nalikuje mirisu koji po\u017eeli\u0161 izvjetriti iz stana, nakon \u0161to su kokice ve\u0107 ispr\u017eene ili onom tihom a gustom mirisu koji u multipleksima dopire iz pozadine prodaje karata. <\/p>\n\n\n\n
Vjerujem da klinci koji su ro\u0111eni nakon Balkana i prije nego \u0161to su i u Europu uselile kokice, dok kupuju karte ili ulaze u kino (jer karte se sve \u010de\u0161\u0107e kupuju on-line, za razliku od kokica), na svjesnoj razini ne uo\u010davaju miris kokica kao pridodan naknadno. <\/p>\n\n\n\n
Barut u parfemu funkcionira kao blagi, ali uporan za\u010din.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Efekt koji u drydownu La Fin du Monde uspijeva napraviti barut sna\u017ean je otprilike kao mirisni trag u maloj petardici koja je eksplodirala i ohladila se odavno. <\/p>\n\n\n\n\n
Meh<\/em>.<\/p>\n\n\n
![\"La](\"https:\/\/mirisna.com\/wp-content\/uploads\/2019\/05\/pixlr_20190520184536883-01-605x1024.jpeg\" "\\"\\"")