{"id":3376,"date":"2019-09-10T09:10:00","date_gmt":"2019-09-10T07:10:00","guid":{"rendered":"https:\/\/scented-shelf.com\/2019\/09\/le-jardin-retrouve_10\/"},"modified":"2025-05-14T15:30:11","modified_gmt":"2025-05-14T13:30:11","slug":"le-jardin-retrouve_10","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mirisna.com\/hr\/le-jardin-retrouve_10\/","title":{"rendered":"Le N\u00e9cessaire kolekcija \/ Le Jardin Retrouv\u00e9"},"content":{"rendered":"\n
<\/div>\n\n\n\n

O projektu obnavljanja parfema Le Jardin Retrouv\u00e9<\/a> prvi puta sam \u010ditala u tekstu The Plum Girl<\/a> , negdje sredinom pro\u0161le godine.<\/p>\n\n\n\n

Tada sam ve\u0107 znala najosnovnije o Yuriju Gutsatzu<\/strong>, parfumeru i osniva\u010du Le Jardin Retrouv\u00e9,<\/em> prve niche ku\u0107e u parfemskoj povijesti.<\/p>\n\n\n\n

Njegova re\u010denica: “Parfumeru, tvoje ime je nitko.”<\/em> stajala je kao fusnota pod svakim mojim razmi\u0161ljanjem o parfemskoj sada\u0161njosti, koja danas u odnosu parfem – parfumer jasno uspostavlja, nagla\u0161ava i cijeni vezu izme\u0111u autora i njegovog djela.<\/p>\n\n\n\n

Ipak, sve donedavno nisam probala niti jedan od sedam o\u017eivljenih parfema koji su kao  Le N\u00e9cessaire <\/em>predstavljeni jo\u0161 ranije, 2016. godine.<\/p>\n\n\n\n

Elenini tekstovi o Le Jardin Retrouv\u00e9 stoga su bili zbilja korisni podsjetnici da se katkad ne radi samo <\/em> o parfemima.<\/p>\n\n\n\n

Nekad je u pitanju i povijest.<\/p>\n\n\n\n

A nekad – kada parfemi, pri\u010de vezane uz njih i povjest do mene stignu kao prirodna cjelina – postane i osobno…<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Ja sam skrbnica i istra\u017eiva\u010dica pisanih izvora na temelju kojih je na\u0161a povijest ispri\u010dana, preno\u0161ena i poznata.<\/p>\n\n\n\n

Radim u arhivu.  <\/p>\n\n\n\n

To zapravo podrazumijeva mnogo papira, registara, slika, razli\u010ditih stolje\u0107a, razli\u010ditih vladara i administracija, ne\u0161to pisama i puno proglasa i plakata, poneki trag kukaca i glodavaca koji vole papir, suvremena tehnolo\u0161ka rje\u0161enja, ratove i zakone, ali i poneku neo\u010dekivano slikovitu vinjetu na margini.<\/p>\n\n\n\n

Mnogo kutija s brojevima. Te\u0161kih kutija, s dugim brojevima.<\/p>\n\n\n\n

I lijepe bijele rukavice, povremeno.<\/p>\n\n\n\n

Nekad povijest sadr\u017eana u izvorima izgleda kao da ju je zabilje\u017eio Mel Brooks, nekad se \u010dini samo hladna i suha kao da je umjesto na papiru uklesana u kamenu, a nekada jedva da \u0161ap\u0107e, kao da je ve\u0107 izblijedjela i nestala…<\/p>\n\n\n\n

Kako god, uvijek se radi o \u010duvanju i nastojanju da traje.<\/p>\n\n\n\n

Da bude sigurna i za\u0161ti\u0107ena.<\/p>\n\n\n\n

Dostupna.<\/p>\n\n\n\n

Razumljiva.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda \u010dak i voljiva.<\/p>\n\n\n\n

Nekad samo zbog nekog budu\u0107eg razumijevanja, eventualno.<\/p>\n\n\n\n

Povijest o kojoj skrbim me fascinira, ali me s vremenom vi\u0161e ne dodiruje onoliko osobno i sna\u017eno kao nekad. No, postoji iznimka – u svom materijalu koji prolazi kroz moje ruke postoje djeli\u0107i povijesti na koji nisam postala imuna:<\/p>\n\n\n\n

Obiteljske povijesti.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Svjedo\u010danstva o \u017eivotima poput mog ili va\u0161eg, samo iz drugog vremena, oblikovana u drugim okolnostima:<\/p>\n\n\n\n

Ljubav. Izbjegli i odseljeni. Bakina razglednica – ljubavno pismo, zapravo. Brakovi. Djedova osobna iskaznica. Napola pocijepana i napola izblijedjela slika malog dje\u010daka… Ko\u017ena torba koja uistinu ne bi smjela i\u0107i u istu kutiju s papirima koje je \u010duvala dulje od prosje\u010dnog ljudskog \u017eivota, ali – zaboga, kako mo\u017eemo rastaviti ono \u0161to pripada skupa… ne radi se samo o razli\u010ditim materijalima…<\/em><\/p>\n\n\n\n

Bliskost s duhovima stranaca koji proviruju iz onog \u0161to dodirujem i miri\u0161em je neizbje\u017ena.<\/p>\n\n\n\n

Obiteljske povijesti uglavnom dolaze kao cjeline od svega nekoliko kutija. U pravilu je to zato jer Velika Povijest prema njima nije bila osobito blaga… I onda, kada je tako, uvijek pomislim da ono \u0161to je preda mnom nije pre\u017eivjelo do danas zahvaljuju\u0107i nekom skrbniku poput mene, vezanom strukom i du\u017eno\u0161\u0107u, ve\u0107 je to zasluga nekog tko je bio vo\u0111en srcem i kome je do obiteljske ostav\u0161tine bilo stalo na najdubljoj osobnoj razini.<\/p>\n\n\n\n

I bez obzira koliko je obitelj bila povijesno bitna i kako se uklapa u ve\u0107u pri\u010du koju zovemo Povijest, uvijek kada u ruke uzimam komadi\u0107e tu\u0111e obiteljske povijesti, makar samo nakratko, kako bih ju u\u010dinila dostupnom, razumljivom ili uop\u0107e poznatom, uvijek osje\u0107am i osobnu nje\u017enost i stvarnu profesionalnu zahvalnost prema osobi koja je skrbila sa srcem.<\/p>\n\n\n\n

Stoga, kada mi je u ruke, odjeveno u vre\u0107icu, stiglo sedam o\u017eivljenih \u010duda Le Jardin Retrouv\u00e9, kao doista pravi mirisni odraz obiteljske povijesti, godina i mjesta, ve\u0107 sam bila i osobno i profesionalno dirnuta i impresionirana na\u010dinom na koji su sada\u0161nji vlasnici – Michael<\/strong> and Clara Gusats<\/strong>, Yurijev sin i snaha – prezentirali svoju obiteljsku pri\u010du, svoje korijenje, ali i autenti\u010dne komadi\u0107e parfemske povijesti.<\/p>\n\n\n

\n
\"le-jardin-retrouve\"<\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Yuri Gutsatz<\/strong> (1914. – 2005.), parfumer, parfemski kriti\u010dar i skrbnik parfema, osnovao je prvu niche ku\u0107u u parfemskoj povijesti.<\/p>\n\n\n\n

Le Jardin Retrouv\u00e9 <\/em>osnovan je 12.12.1975., u godini kad sam ro\u0111ena.<\/p>\n\n\n\n

Yuri Gutsatz tako\u0111er je jedan od osniva\u010da Osmoth\u00e8que<\/strong>, svjetskog arhiva parfema, osnovanog 1990. sa sjedi\u0161tem u Versaillesu. Brinu\u0107i da parfemi iz pro\u0161losti budu sigurno sa\u010duvani, a onda i dostupni kako bi mogli biti dalje i istra\u017eivani i reinterpretirani, Osmoth\u00e8que nije samo arhiv parfema – Osmoth\u00e8que je vrhunski izraz samosvijesti parfumerstva, ne samo kao umjetnosti, nego i kao povijesne i kulturne \u010dinjenice.<\/p>\n\n\n\n

Ova vrsta samosvijesti dijelom je ro\u0111ena i iz Yurijeve povijesno va\u017ene re\u010denice: “Parfumeru, tvoje ime je nitko.” <\/em>i tako\u0111er njegovih osobnih napora da spasi i o\u017eivi parfemske kreacije ku\u0107a koje su prestale postojati.<\/p>\n\n\n\n

Cijeli niche i znatan dio parfemskog svijeta koji volimo danas izrastao je iz samosvijesti koju je Yuri Gutsats uobli\u010dio u re\u010denicu.<\/p>\n\n\n\n

A \u0161to se mene – arhivistice, ljubiteljice parfema i autorice bloga koja s prvom niche ku\u0107om u povijesti dijeli godinu ro\u0111enja – ti\u010de, jednostavno ne vidim kako bilo \u0161to vezano uz Le Jardin Retrouv\u00e9 ne bi bilo osobno.<\/em> <\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 prethodno uvu\u010dena u kompleksnu pri\u010du u presjeci\u0161tu olfaktiva i narativa, obiteljski predstavljenu s delikatnom ravnote\u017eom izme\u0111u privatnog i javnog, pristupila sam parfemima s osobnom nje\u017eno\u0161\u0107u i samo uronila u mirisni dio pri\u010de i povijesti, Le N\u00e9cessaire.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Slu\u0161aju\u0107i \u0161to parfemi imaju za ispri\u010dati meni i prate\u0107i pri\u010du<\/em> kroz godine i mjesta, onako kako je predstavljena na pozadinama omota sampli\u0107a, <\/em>upotpunila sam ju samo s jo\u0161 mrvicu povijesti.<\/p>\n\n\n\n

U\u010dinila sam to jer je povijest na neki na\u010din poput parfema: zarobi nas na toliko razli\u010ditih razina stvarnog, osje\u0107amo ju, ali ju zapravo ne mo\u017eemo izraziti, ukoliko ju ne pretvorimo u pri\u010du.<\/p>\n\n\n\n

A ako ju ne pazimo i zaboravimo… ispari. Poput parfema.<\/p>\n\n\n