Definicija tvrdnje o kozmetičkom proizvodu i posebna uredba koja uređuje kriterije za opravdanje tvrdnji. 6 zajedničkih kriterija za opravdanje tvrdnji o parfemu: poštivanje zakonodavstva, vjerodostojnost, dokazna građa, poštenje, pravednost i donošenje informiranih odluka. Primjeri poslovnih praksi s hrvatskog tržišta.
Tvrdnja je sve što poslovni subjekt u poslovanju s kozmetičkim proizvodom navede u vezi sadržaja ili funkcije tog proizvoda na samom kozmetičkom proizvodu ili u vezi njega, implicitno ili eksplicitno, neovisno o tome radi li se o tekstu, slici, znaku ili simbolu, te neovisno u kojoj prilici, na kojem mediju ili putem kojeg alata.
Uredba (EZ) 1223/2009, čl. 20 st. 1:
1. Pri označivanju, osiguranju dostupnosti na tržištu i reklamiranju kozmetičkih proizvoda nije dopušteno koristiti tekst, imena, robne žigove, slike i simbolične ili druge oznake kojima se tim proizvodima pripisuju obilježja ili funkcije kojeoni nemaju.
Više:
Tvrdnje o parfemu
Definicija tvrdnje o kozmetičkom proizvodu i posebna uredba koja uređuje kriterije za opravdanje tvrdnji. 6 zajedničkih kriterija za opravdanje tvrdnji o parfemu: poštivanje zakonodavstva, vjerodostojnost, dokazna građa, poštenje, pravednost i donošenje informiranih odluka. Primjeri poslovnih praksi s hrvatskog tržišta.
Uredba Komisije (EU) 655/2013 oslanja se na dvije EU direktive kojima se na zajedničkom tržištu nastoje spriječiti nepoštene poslovne prakse u odnosu na potrošače (Direktivu 2005/29/EZ) te u odnosu na druge poslovne subjekte (Direktiva 2006/114/EZ):
Uredba Komisije (EU) 655/2013, uvodne odredbe (2) i (5):
(2) Tvrdnje o kozmetičkim proizvodima služe uglavnom za informiranje krajnjih korisnika o obilježjima i kvaliteti proizvoda. Te su tvrdnje ključne za razlikovanje proizvoda. Pridonose i poticanju inovativnosti i konkurentnosti.
(5) Zajednički kriteriji primjenjuju se ne dovodeći u pitanje Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (3), Direktivu 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju (4) i drugo primjenjivo zakonodavstvo Unije.
Proširenje definicije tvrdnje
Kako bi se spriječile nepoštene tržišne prakse, Uredbom Komisije (EU) 655/2013 je proširena definicija tvrdnji (u odnosu na Uredbu (EZ) 1223/2009), jer se tvrdnje određuju“neovisno o ciljanoj publici”, a ne (samo) kao “podaci za potrošače”.
Također je značajno proširen opis forme, načina i medija u kojem tvrdnja može biti dostupna:
Uredba Komisije (EU) 655/2013, čl. 1:
Ova se Uredba primjenjuje na tvrdnje u obliku teksta, imena, žigova, slika i simboličnih ili drugih oznaka kojima se eksplicitno ili implicitno navode obilježja ili funkcije proizvoda pri označivanju, osiguranju dostupnosti na tržištu i reklamiranju kozmetičkih proizvoda.
Primjenjuje se na svaku tvrdnju, neovisnoo mediju ili vrsti upotrijebljenog marketinškog alata, naznačenih funkcija proizvoda i ciljne publike.
U odnosu na nepoštene poslovne prakse, potrošači su zaštićeni po službenoj dužnosti:
Međutim, zakonodavac se postavio i prema nepoštenim poslovnim praksama subjekata koji posluju s kozmetičkim proizvodima, jer im je omogućeno da na temelju opisanih kriterija za opravdanje tvrdnji donesu utemeljene i odgovorne poslovne odluke.
To uključuje i ugovorne proizvođače i njihove klijente:
Budući da klijent ima obavezu utvrditi postoji li opravdanje za tvrdnje ugovornog proizvođača, kako bi mogao donijeti odgovorne odluke vezano uz nastup svog proizvoda na tržištu, pred potrošačima, ugovorni proizvođač ne bi smio klijentu tvrditi ono što ne može / ne želi dokazati dokumentacijom.
Odgovornost za tvrdnje
Uredba Komisije (EU) 655/2013 precizira da odgovorna osoba mora osigurati da tvrdnje nisu u suprotnosti s onime što sadrži dokumentacija o parfemu (čl. 11 Uredbe (EZ) 1223/2009), ali i da su u skladu sa zajedničkim kriterijima za sve kozmetičke proizvode na tržištu, koji su navedeni kao Prilog 1 ovoj Uredbi:
Uredba Komisije (EU) 655/2013, čl. 2:
Odgovorna osoba iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 1223/2009 osigurava da je tekst tvrdnje u vezi s kozmetičkim proizvodima usklađen sa zajedničkim kriterijima iz Priloga I. i s dokumentacijom o učinku za koji se u dokumentaciji s podacima o proizvodu iz članka 11. Uredbe (EZ) br. 1223/2009. tvrdi da ga posjeduje kozmetički proizvod.
Zajednički kriteriji za opravdanje tvrdnji
Zajednički kriteriji za opravdanje tvrdnji navedeni su u Prilogu I. Uredbe 655/2013:
U svrhu zaštite od nepoštenih poslovnih praksi, sve tvrdnje o kozmetičkim proizvodima/parfemima trebaju zadovoljiti ovih 6 kriterija:
Poštivanje zakonodavstva
Vjerodostojnost
Dokazna građa
Poštenje
Pravednost
Donošenje informiranih odluka.
Dok potrošači ne moraju prepoznati nepropisnu tvrdnju, jer se od njih ne očekuje poznavanje regulative u skladu s kojom posluju proizvođači, uvoznici i distributeri, upućenost subjekata koji posluju kozmetičkim proizvodima u kriterije za opravdanje tvrdnji o kozmetičkim proizvodima se podrazumijeva:
1. Poštivanje zakonodavstva
Ovaj kriterij ne dopušta da bilo koja od obaveza vezanih uz sukladnost proizvoda, a koje proizlaze iz regulative o kozmetičkim proizvodima, bude predstavljena kao specifična pogodnost ili prednost:
Uredba Komisije (EU) 655/2013, Prilog I, točka 1:
1. Poštivanje zakonodavstva
(1) Tvrdnje u kojima se navodi da je proizvod potvrdilo ili odobrilo nadležno tijelo u Uniji nisu dopuštene.
(2) Prihvatljivost tvrdnje temelji se na percepciji koju prosječni krajnji korisnik, koji je u razumnoj mjeri obaviješten, pažljiv i oprezan, stvori o kozmetičkom proizvodu, uzimajući u obzir socijalne, kulturne i jezične čimbenike na dotičnom tržištu.
(3) Tvrdnje kojima se stvara dojam da proizvod ima specifičnu pogodnost nisu dopuštene ako ta pogodnost predstavlja jednostavnu usklađenost s minimalnim pravnim zahtjevima
Primjeri
Primjer tvrdnje o poštivanju EU regulative kozmetičkih proizvoda:
Screenshot sa službenih stranica hrvatskog proizvođača koji se bavi ugovornom proizvodnjom parfema , 2021 – 2023. Ne radi se o specifičnoj pogodnosti za klijente, koju je proizvođač u mogućnostiispuniti, već o obavezi koju proizvođač mora ispuniti. Tipološki, ova tvrdnja bila bi jednaka tvrdnji trgovca da prema želji kupca u mogućnosti izdati račun.
Primjer tvrdnje o usklađenosti proizvodnje s dobrom proizvođačkom praksom:
Screenshot sa službenih stranica hrvatskog proizvođača koji se bavi ugovornom proizvodnjom parfema , 2021 – 2023. Također se ne radi o specifičnoj pogodnosti, već o ispunjavanju obaveze o dobroj proizvođačkih praksi (čl. 8 Uredbe 1223/2009), koju ugovorni proizvođač dokazuje rješenjem sanitarne inspekcije o ispunjavanju uvjeta za proizvodnju kozmetičkih proizvoda.
“Naši proizvodi imaju svu propisanu dokumentaciju.” (tvrdnja ugovornog proizvođača parfema, 2022. – 2024.)
Uredba (EZ) 1223/2009 u čl. 11 (dokumentacija parfema) propisuje obavezu cjelovite i vjerodostojne dokumentacije, čime su, u skladu s čl. 8 (primjena ISO 22716 norme za dobru proizvođačku praksu) obuhvaćeni i ugovorni proizvođači i njihovi klijenti. Stoga ne radi o specifičnoj pogodnosti, već o usklađenosti s kozmetičkom regulativom.
Stručna osposobljenost zaposlenih u proizvodnji dio je minimalnih zahtjeva za dobru proizvođačku praksu. Higijenski minimum je potvrda o osnovnoj (minimalnoj) stručnoj osposobljenosti osoba koji u proizvodnji dolaze u kontakst sa sadržajem kozmetičkog proizvoda, a propisan je Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (čl. 26) i Zakonom o predmetima opće uporabe. Slijedom toga, ta potvrda je obavezan preduvjet dobre proizvođačke prakse, a ne specifična pogodnost.
“U skladu sa strogim pravilima koja vrijede u EU, u proizvodnji koristimo samo sigurne sastojke.” (tvrdnja ugovornog proizvođača parfema, 2022. -2024.)
Sukladno čl 3, 5, 14 – 17 Uredbe (EZ) 1223/2009, upotreba sastojaka koji nisu sigurni nije dopuštena, stoga se također ne radi o specifičnim pogodnostima vezanim uz sastojke ili kozmetički proizvod, već o jednostavnoj usklađenosti s kozmetičkom regulativom.
1.1. Opravdanje tvrdnje da parfem nije testiran na životinjama
Testiranje kozmetičkih proizvoda na životinjama zabranjeno je Uredbom 1223/2009 (čl. 18).
Budući da je za dokazivanje da kozmetički proizvod nije testiran na životinjama dovoljna izjava proizvođača o dobroj proizvođačkoj praksi (GMP potvrda iz čl. 11 Uredbe (EZ) 1223/2009), sama tvrdnja da kozmetički proizvod nije testiran na životinjama ne predstavlja nikakvu specifičnu pogodnost, već se radi o jednostavnoj usklađenosti s propisima.
Međutim, u sastavu kozmetičkog proizvoda svejedno se mogu nalaziti sastojci koji su bili testirani na životinjama, ili su proizvedeni iz materijala (sirovina) koje su bile testirane na životinjama.
Zato tvrdnja da kozmetički proizvod nije testiran na životinjama može biti i opravdana, ali pod sljedećim uvjetom:
Uredba (EZ) 1223/2009, čl. 20 st. 3:
3. Odgovorna osoba može na ambalaži proizvoda ili na bilo kojem dokumentu, obavijesti, naljepnici, prstenu ili grlu koji prate ili koji se odnose na kozmetički proizvod, izjaviti da nisu vršena ispitivanja na životinjamasamo ako proizvođač i njegovi dobavljači nisu vršili ili naručili neko ispitivanje na životinjama gotovog kozmetičkog proizvoda, njegovog prototipa ili bilo kojeg njegovog sastojka, ili ako nisu koristili sastojke koje su drugi ispitivali na životinjama radi razvoja novih kozmetičkih proizvoda.
U skladu s time, na temelju tvrdnje da kozmetički proizvod nije testiran na životinjama, svatko ima pravo zatražiti dokaze da niti jedan od sastojaka koji su upotrijebljene za proizvodnju kozmetičkog proizvoda, kao i niti jedan od svih materijala (sirovina) iz kojih su proizvedeni sami sastojci, nisu bili testirani na životinjama.
To je ujedno i razlog zašto odgovorni proizvođači i brendovi koji transparentno nastupaju na tržištu samo s tvrdnjama koje mogu dokazati ovu tvrdnju ističu iznimno rijetko.
Primjeri
Screenshot službene stranice (naslovnica) hrvatskog proizvođača koji se bavi ugovornom proizvodnjom parfema, 2021 – 2024.
Screenshot sa službenih stranica istog proizvođača, 2023.
Na zahtjev klijenta, ovaj ugovorni proizvođač trebao bi mu spremno ustupiti svu dokumentaciju na koju se pozvao tvrdnjom da “esencije kao niti jedan njihov sastojak nisu bile testirane na životinjama.”
Posljedično, ako klijent kao odgovorna osoba za parfem koji je stavljen na tržište i dostupan potrošačima, ponovi istu tvrdnju dužan ju je dokazati istom dokumentacijom.
2. Vjerodostojnost
Vjerodostojnost, kao zajednički kriterij, podrazumijeva da se niti opće, a niti specifične tvrdnje o kozmetičkom proizvodu neće temeljiti na neistinitim ili nevažnim informacijama:
Uredba Komisije (EU) 655/2013, Prilog I, točka 2:
2. Vjerodostojnost
(1) Ako se tvrdi da proizvod sadržava određeni sastojak, taj je sastojak izričito prisutan.
(2) Tvrdnjama o sastojcima kojima se upućuje na svojstva određenog sastojka gotovom proizvodu ne smiju se pripisivati jednaka svojstva ako ih on nema.
(3) Promidžbenim sadržajima ne podrazumijeva se da su izražena mišljenja provjerene tvrdnje, osim ako se mišljenje temelji na provjerljivim dokazima.
Sve tvrdnje o kozmetičkim proizvodima, uz izuzetak onih koje predstavljaju očigledno pretjerivanje koje ne može zavarati prosječnog potrošača, potrebno je moći dokazati na primjeren i provjerljiv način:
Uredba Komisije (EU) 655/2013, Prilog I, točka 3:
3. Dokazna građa
(1) Tvrdnje o kozmetičkim proizvodima, implicitne ili eksplicitne, potkrijepljene su odgovarajućim i provjerljivim dokazima, bez obzira na vrstu dokazne građe na kojoj se tvrdnje temelje, uključujući prema potrebi procjene stručnjaka.
(2) U dokazima kojima se tvrdnje potkrjepljuju uzima se u obzir najsuvremenija praksa.
(3) Ako se kao dokaz koriste studije, one su relevantne za proizvod i pogodnosti koje se za njega tvrde, odvijaju se prema dobro osmišljenim i dobro provedenim metodologijama (valjanim, pouzdanim i ponovljivim) i u skladu su s etičkim načelima.
(4) Dokazi ili potkrjepljenja na razini su koja odgovara vrsti navedene tvrdnje, posebice kod tvrdnji gdje neučinkovitost može uzrokovati sigurnosni problem.
(5) Potkrjepljenje nije potrebno očito preuveličanim izjavama koje prosječni krajnji korisnik ne treba shvaćati doslovno (hiperbole) ili apstraktnim izjavama.
(6) Tvrdnja kojom se (eksplicitno ili implicitno) ekstrapoliraju svojstva sastojaka na gotovom proizvodu potkrjepljuje se odgovarajućim i provjerljivim dokazima, primjerice dokaz prisutnosti sastojka pri učinkovitoj koncentraciji.
(7) Ocjena prihvatljivosti tvrdnje temelji se na valjanosti i utemeljenosti svih studija, dostupnih podataka i informacija, ovisno o prirodi tvrdnje i prevladavajućeg općeg znanja krajnjih korisnika.
4. Poštenje
Uredba Komisije (EU) 655/2013, Prilog I, točka 4:
4. Poštenje
(1) Prezentiranjem učinkovitosti proizvoda ne izlazi se iz okvira dostupnih potkrepljujućih dokaza.
(2) Dotičnom se proizvodu tvrdnjama ne pripisuju specifična (odnosno jedinstvena) obilježja ako slični proizvodi posjeduju jednaka obilježja.
(3) Ako je djelovanje proizvoda povezano sa specifičnim uvjetima, poput uporabe zajedno s drugim proizvodima, to se jasno navodi.
Primjeri
Tvrdnje o parfemu koji je stavljen na hrvatsko tržište, screenshot stranica distributera. Nakon nadzora sanitarne inspekcje, stranica na kojoj su bile navedene ovdje prenesene tvrdnje o koncentraciji parfema i testnoj skupini je uklonjena.
Također, u web shopu je izmijenjen opis parfema tako da je uklonjen brojčani podatak o koncentraciji mirisa u parfemu i ostavljen samo naziv vrste proizvoda (“ekstrakt parfema”) te tvrdnja o dugotrajnoj postojanosti, ali bez upućivanja na postojanje dokaza za tu tvrdnju. Unutar naziva komercijalnih koncentracija, po kojima se nazivaju i vrste parfema parfem/”ekstrakt parfema” uvriježeno obuhvaća udio mirisa od 20% na više.
Tvrdnje o koncentraciji parfema i angažiranju testne skupine za dokazivanje dugotrajnosti od više od 24 sata dokazuju se dokumentacijom parfema iz čl. 11 Uredbe (EZ) 1223/2009.
5. Pravednost
Uredba Komisije (EU) 655/2013, Prilog I, točka 5:
5. Pravednost
(1) Tvrdnje o kozmetičkim proizvodima objektivne su i njima se ne ocrnjuju konkurenti ni zakonito upotrijebljeni sastojci.
(2) Tvrdnjama o kozmetičkim proizvodima ne stvara se zabuna s proizvodom konkurenta.
Primjeri
Primjer ocrnjivanja konkurenata
Screenshot sponzorirane objave kojom hrvatski proizvođač koji se bavi ugovornom proizvodnjom parfema promovira parfeme svog brenda na nacionalnom informativnom portalu, 2019.
Proizvođač ocrnjuje parfeme koji su na tržištu dostupni potrošačima, a proizveli su ih konkurenti, tako da tvrdi da “mnogi” sadrže “razne kemikalije” te daje primjere iz kojih proizlazi da se u njima nalaze sastojci koji su zabranjeni Uredbom (EZ) 1223/2009, zbog čega su i opasni po zdravlje:
za primjer daje zabranjeni sastojak formalin / formaldehid (krivo napisan kao “fromalin”, što ne postoji), koji je naveden u Prilogu II / 1577 Uredbe. Također neodređeno i neutemeljeno u obliku generalne tvrdnje navodi i “naftne derivate”, što je manipulativna tvrdnja, koja u očima prosječno upućenog potrošača, može ocrniti proizvode drugih proizvođača;
bez dokaza povezuje parfeme drugih brendova s mogućnošću “u najmanju ruku” štetnih posljedica po zdravlje, kako su definirane Uredbom (EZ) 1223/2009., što je tvrdnja koja izravno odvraća potrošače od kupnje parfema konkurentskih brendova.
Primjer ocrnjivanja zakonito korištenih sastojaka:
Screenshot sa službenih stranica hrvatskog proizvođača koji se bavi ugovornom proizvodnjom parfema , 2021 – 2023.
Kozmetička regulativa ne radi razliku između sastojaka s obzirom na njihovo porijeklo (prirodni/sintetizirani sastojci), već sastojke razlikuje jedino s obzirom na njihovu sigurnost. Slijedom toga, nije dopušteno niti ocrnjivati bilo koju grupu sigurnih i dopuštenih sastojaka.
6. Donošenje informiranih odluka
Uredba Komisije (EU) 655/2013, Prilog I, točka 6:
6. Donošenje informiranih odluka
(1) Tvrdnje su jasne i razumljive prosječnom krajnjem korisniku.
(2) Tvrdnje čine sastavni dio proizvoda i sadržavaju informacije kojima se prosječnom krajnjem korisniku omogućuje informirani izbor.
(3) Promidžbenim sadržajima uzima se u obzir mogućnost ciljne publike (stanovništvo odgovarajućih država članica ili dijelovi stanovništva, primjerice krajnji korisnici razne dobi i spola) da razumije sadržaj. Promidžbeni sadržaji jasni su, točni i razumljivi ciljnoj publici.
