Tvrdnje su informacije pomoću kojih se kozmetički proizvod predstavlja kao različit ili bolji u odnosu na istovrsne proizvode istog, ili drugih proizvođača i/ili brendova odnosno upućuje na svoje funkcije i dodane vrijednosti, a putem svojih sredstava ili na samom proizvodu objavljuje ih proizvođač ili brend.
Oblik tvrdnji i kome su namijenjene
TVRDNJE
Tvrdnja je sve što poslovni subjekt u poslovanju s kozmetičkim proizvodom navede u vezi sadržaja ili funkcije tog proizvoda na samom kozmetičkom proizvodu ili u vezi njega, implicitno ili eksplicitno, neovisno o tome radi li se o tekstu, slici, znaku ili simbolu, te neovisno u kojoj prilici, na kojem mediju ili putem kojeg alata.
Poslovni subjekt u ulozi odgovorne osobe je po službenoj dužnosti odgovoran za tvrdnje potrošačima, dok on i ostali poslovni subjekti mogu zatražiti zaštitu od nepoštene poslovne prakse u postupku pred sudom.
Za razliku od oznaka, koje Uredba 1223/2009 detaljno opisuje, tvrdnje su u temeljnom propisu osnovno određene:
Pri označivanju, osiguranju dostupnosti na tržištu i reklamiranju kozmetičkih proizvoda nije dopušteno koristiti tekst, imena, robne žigove, slike i simbolične ili druge oznake kojima se tim proizvodima pripisuju obilježja ili funkcije koje oni nemaju.
UREDBA (EZ) 1223/2009 / Podaci za potrošače – čl. 20 , Tvrdnje
Tvrdnjama se zato posebno bavi povezan propis: Uredba Komisije (EU) br. 655/2013 od 10. srpnja 2013. o utvrđivanju zajedničkih kriterija za opravdanje tvrdnji koje se koriste u vezi s kozmetičkim proizvodima.
Uredba Komisije 655/2013 dopunjuje Uredbu (EZ) 1223/2009 o kozmetičkim proizvodima tako što se oslanja na dvije EU direktive kojima se na zajedničkom tržištu nastoje spriječiti nepoštene poslovne prakse poslovnih subjekata u odnosu na potrošače (Direktivu 2005/29/EZ) te nepoštene poslovne prakse poslovnih subjekata u odnosi na druge poslovne subjekte (Direktiva 2006/114/EZ).
Zajednički kriteriji primjenjuju se ne dovodeći u pitanje Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj
praksi”) (3), Direktivu 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju (4) i drugo primjenjivo zakonodavstvo Unije.
UREDBA Komisije (Eu) 655/2013 – (5)
Uredba Komisije (EU) br. 655/2013 propisuje zajedničke kriterije za opravdanje tvrdnji o kozmetičkim proizvodima, koji su navedeni kao Prilog toj uredbi:
U svrhu zaštite od nepoštenih poslovnih praksi, sve tvrdnje o kozmetičkim proizvodima/parfemima trebaju zadovoljiti ovih 6 kriterija:
Poštivanje zakonodavstva, Vjerodostojnost, Dokazna građa, Poštenje, Pravednost, i Donošenje informiranih odluka.
Područje primjene Uredbe Komisije (EZ) 655/2013
Tvrdnje o kozmetičkim proizvodima služe uglavnom za
informiranje krajnjih korisnika o obilježjima i kvaliteti
proizvoda. Te su tvrdnje ključne za razlikovanje proizvoda. Pridonose i poticanju inovativnosti i konkurentnosti.
Ova se Uredba primjenjuje na tvrdnje u obliku teksta, imena, žigova, slika i simboličnih ili drugih oznaka kojima se eksplicitno ili implicitno navode obilježja ili funkcije proizvoda pri označivanju, osiguranju dostupnosti na tržištu i reklamiranju kozmetičkih proizvoda.
Primjenjuje se na svaku tvrdnju, neovisno o mediju ili vrsti upotrijebljenog marketinškog alata, naznačenih funkcija proizvoda i ciljne publike.
UREDBA Komisije (EU) 655/2013 – (2), čl. 1
Kako bi se spriječile nepoštene tržišne prakse, Uredbom Komisije (EU) 655/2013 je, U odnosu na Uredbu (EZ) 1223/2009, proširen je krug onih kojima su tvrdnje namijenjene te se ona ne primjenjuje samo u odnosu na potrošače, već “neovisno o ciljanoj publici“.
Zakonodavac se ovime postavio i prema nepoštenim poslovnim praksama poslovnih subjekata ne samo u odnosu na potrošače, već i u odnosu na druge poslovne subjekte, što uključuje i poslovnu praksu ugovornih proizvođača u odnosu na njihove klijente.
Odgovornost za tvrdnje
Na temelju čl 5 Uredbe (EZ) 1223/2009, koji se odnosi na obaveze odgovorne osobe, Uredba precizira obaveze subjekata u ulozi odgovorne osobe:
Odgovorna osoba iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 1223/2009 osigurava da je tekst tvrdnje u vezi s kozmetičkim proizvodima usklađen sa zajedničkim kriterijima iz Priloga I. i s dokumentacijom o učinku za koji se u dokumentaciji s podacima o proizvodu iz članka 11. Uredbe (EZ) br. 1223/2009. tvrdi da ga posjeduje kozmetički proizvod.
UREDBA Komisije (EU) 655/2013 – čl. 2
U odnosu na nepoštene poslovne prakse, potrošači su zaštićeni po službenoj dužnosti (temeljem Uredbe (EZ) 1223/2009):
Odgovorna osoba mora osigurati da tvrdnje nisu u suprotnosti s onime što sadrži dokumentacija o parfemu (PIF), ali i da su u skladu sa zajedničkim kriterijima koji vrijede na tržištu.
Ostalim subjektima je omogućeno da na temelju propisanih kriterija za opravdanje tvrdnji donesu utemeljenu procjenu sigurnosti i isplativosti sklapanja poslovne suradnje.
Slijedom toga, ugovorni proizvođač ne može svom klijentu tvrditi ono što ne može dokazati, a bez rizika da njegova poslovna praksa – u skladu s zajedničkim kriterijima utvrđenima Uredbom Komisije (EU) 655/2023 – ne bude ocijenjena kao nepropisna, nevjerodostojna, bez dokaza, nepoštena ili nepravedna.
Zajednički kriteriji za opravdanje tvrdnji
1. Poštivanje zakonodavstva
Prihvatljivost tvrdnje temelji se na percepciji koju prosječni krajnji korisnik, koji je u razumnoj mjeri obaviješten, pažljiv i oprezan, stvori o kozmetičkom proizvodu, uzimajući u obzir socijalne, kulturne i jezične čimbenike na dotičnom tržištu.
UREDBA Komisije (EU) 655/2013 – PRILOG 1 – 1/2
Tvrdnje u kojima se navodi da je proizvod potvrdilo ili odobrilo nadležno tijelo u Uniji nisu dopuštene.
UREDBA Komisije (Eu) 655/2013 – PRILOG 1 – 1/1
Tvrdnje kojima se stvara dojam da proizvod ima specifičnu pogodnost nisu dopuštene ako ta pogodnost predstavlja jednostavnu usklađenost s minimalnim pravnim zahtjevima.
UREDBA Komisije (Eu) 655/2013 – PRILOG 1 – 1/3
Kriteriji za opravdanost tvrdnje da parfem nije testiran na životinjama
Screenshot službene stranice (naslovnica) hrvatskog proizvođača koji se bavi ugovornom proizvodnjom parfema, 2021 – 2023.
Testiranje kozmetičkih proizvoda na životinjama zabranjeno je Uredbom 1223/2009 (čl. 18).
Za dokazivanje kako parfem nije testiran na životinjama dovoljna je GMP potvrda, stoga se u sastavu kozmetičkog proizvoda svejedno mogu nalaziti sastojci koji su testirani na životinjama.
Slijedom toga, ne radi se o specifičnoj pogodnosti, već o jednostavnoj usklađenosti s propisima.
Ista tvrdnja može biti i opravdana, ali pod sljedećim uvjetom:
Odgovorna osoba može na ambalaži proizvoda ili na bilo kojem dokumentu, obavijesti, naljepnici, prstenu ili grlu koji prate ili koji se odnose na kozmetički proizvod, izjaviti da nisu vršena ispitivanja na životinjama samo ako proizvođač i njegovi dobavljači nisu vršili ili naručili neko ispitivanje na
životinjama gotovog kozmetičkog proizvoda, njegovog prototipa ili bilo kojeg njegovog sastojka, ili ako nisu koristili sastojke koje su drugi ispitivali na životinjama radi razvoja novih kozmetičkih proizvoda.
UREDBA (EZ) 1223/2009 / Čl. 20, st. 3 ST.
Screenshot sa službenih stranica istog proizvođača, 2023.
U skladu s gore citiranim čl. 20 st. 3 Uredbe 1223/2009 i Uredbom Komisije (EZ) 655/2013, na temelju toga što ovaj proizvođač tvrdi, klijent prije ugovaranja proizvodnjeima pravo zatražiti cjelokupnu dokumentaciju o svim materijalima koji su upotrijebljeni za proizvodnju parfema.
Tu dokumentaciju ugovorni proizvođač treba ustupiti, kako bi klijentu dokazao svoju tvrdnju.
Posljedično, ako klijent istu tvrdnju iznese potrošačima, dužan ju je dokazati dokumentacijom na koju je imao pravo, odnosno dokumentacijom na temelju koje iznosi svoje tvrdnje.
Primjeri nepropisne poslovne prakse
Sljedeći primjeri tvrdnji ugovornih proizvođača parfema o usklađenosti parfema s propisima koji čine kozmetičku regulativu spadaju u tvrdnje koje ne poštuju zajednički kriterij poštivanja propisa:
Screenshot sa službenih stranica hrvatskog proizvođača koji se bavi ugovornom proizvodnjom parfema , 2021 – 2023.
Ne radi se o specifičnoj pogodnosti za klijente, koju je proizvođač u mogućnosti ispuniti, već o ispunjavanju obaveza koje propisuje kozmetička regulativa, što proizvođač dokazuje rješenjem o ispunjavanju uvjeta za proizvodnju kozmetičkih proizvoda.
Tipološki, ova tvrdnja bila bi jednaka tvrdnji proizvođača da je prema željama klijenta u mogućnosti izdati račun.
Budući da se radi o tvrdnji proizvođača koji se bavi ugovornom proizvodnjom parfema, upućenost klijenata u kriterije za opravdanje tvrdnji se podrauzumijeva.
S druge strane, potrošači ne moraju prepoznati nepropisnu tvrdnju, jer se od njih ne očekuje detaljno poznavanje regulative koja obvezuje proizvođača, odnosno brend.
Screenshot sa službenih stranica hrvatskog proizvođača koji se bavi ugovornom proizvodnjom parfema , 2021 – 2023.
Jednako kao i u prethodnom primjeru: ne radi se o specifičnoj pogodnosti, već o ispunjavanju obaveze iz čl. 8 Uredbe 1223/2009, što se dokazuje rješenjem o ispunjavanju uvjeta za proizvodnju kozmetičkih proizvoda.
Na tržištu su također prisutne tvrdnje istog tipa, ali koje se odnose na dokumentaciju parfema.
“Imam položen higijenski minimum.”
Citati, HRVATSKI PROIZVOĐAČI PARFEMA, 2019.-2021.
Tvrdnja se odnosi na minimalnu osposobljenost osoblja u proizvodnji kozmetike (ISO 22716 / načelo 3.1), jer je “higijenski minimum” potvrda o položenom tečaju iz zaštite od zaraznih bolesti, koji moraju položiti sve osobe koje rade u proizvodnji kozmetike, osim ako prethodno, tijekom formalnog školovanja za struke koje su navedene u propisima, nisu stekle ta znanja.
Slijedom navedenog, “higijenski minimum” je minimalni uvjet bez kojeg proizvodna praksa nije usklađena s kozmetičkim regulativom, odnosno Uredbom (EZ) 1223/2009, Zakonom o predmetima opće uporabe i Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.
“U skladu sa strogim pravilima koja vrijede u EU, u proizvodnji koristimo samo sigurne sastojke.
Citati, HRVATSKI PROIZVOĐAČI PARFEMA, 2020.
Upotreba sastojaka koji nisu sigurni je zabranjena, stoga se radi o jednostavnoj usklađenosti s kozmetičkom regulativom, a ne specifičnim pogodnostima vezanim uz sastojke ili kozmetički proizvod.
2. Vjerodostojnost
Vjerodostojnost, kao zajednički kriterij, podrazumijeva da se niti opće, a niti specifične tvrdnje o kozmetičkom proizvodu neće temeljiti na lažnim ili nevažnim informacijama:
Kada se radi o parfemima, vjerodostojnost se kao kriterij primjenjuje na tvrdnje o materijalima od kojih je napravljen miris parfema.
Ako se tvrdi da proizvod sadržava određeni sastojak, taj je sastojak izričito prisutan.
UREDBA Komisije (Eu) 655/2013 – PRILOG 1 – 2/1
Slijedom toga, ako se tvrdi da je miris u parfemu napravljen od određenog materijala (primjerice: “ružinog ulja”, “prirodne vanilije”) dokumentacija koju dostavlja laboratorij koji je proizveo miris/mirisnu smjesu to mora i dokazati.
U tvrdnjama o sastojcima kojima se upućuje na svojstva određenog sastojka, gotovom proizvodu ne smiju se pripisivati jednaka svojstva ako ih on nema.
UREDBA Komisije (Eu) 655/2013 – PRILOG 1 – 2/
3. Dokazna građa
Sve tvrdnje o kozmetičkim proizvodima, uz izuzetak onih koje predstavljaju očigledno pretjerivanje koje ne može zavarati prosječnog potrošača, potrebno je moći dokazati na primjeren i provjerljiv način.
Tvrdnje o kozmetičkim proizvodima, implicitne ili eksplicitne, potkrijepljene su odgovarajućim i provjerljivim dokazima, bez obzira na vrstu dokazne građe na kojoj se tvrdnje temelje, uključujući prema potrebi procjene stručnjaka.
UREDBA Komisije (Eu) 655/2013 – PRILOG 1 – 3/1
Potkrjepljenje nije potrebno očito preuveličanim izjavama koje prosječni krajnji korisnik ne treba shvaćati doslovno (hiperbole) ili apstraktnim izjavama.
UREDBA Komisije (Eu) 655/2013 – PRILOG 1 – 3/5
Tvrdnja kojom se (eksplicitno ili implicitno) ekstrapoliraju svojstva sastojaka na gotovom proizvodu potkrjepljuje se odgovarajućim i provjerljivim dokazima, primjerice dokaz prisutnosti sastojka pri učinkovitoj koncentraciji.
UREDBA Komisije (Eu) 655/2013 – PRILOG 1 – 3/6
Primjer nevjerodostojne poslovne prakse
Tvrdnje o koncentraciji parfema i dodatnim testiranjima koje se dokazuju dokumentacijom parfema
Tvrdnje o parfemu koji je stavljen na hrvatsko tržište, screenshot stranica distributera.
Nakon nadzora sanitarne inspekcje, stranica na kojoj su bile navedene ovdje prenesene tvrdnje o koncentraciji parfema i testnoj skupini je uklonjena.
Također, u web shopu je izmijenjen opis parfema tako da je uklonjen brojčani podatak o koncentraciji mirisa u parfemu i ostavljen samo naziv vrste proizvoda (“ekstrakt parfema”) te tvrdnja o dugotrajnoj postojanosti, ali bez upućivanja na postojanje dokaza za tvrdnju:
Unutar naziva komercijalnih koncentracija, po kojima se nazivaju i vrste parfema parfem/”ekstrakt parfema” uvriježeno obuhvaća udio mirisa od 20% na više.
5. Poštenje
4. POŠTENJE
Dotičnom se proizvodu tvrdnjama ne pripisuju specifična (odnosno jedinstvena) obilježja ako slični proizvodi posjeduju jednaka obilježja.
UREDBA Komisije (Eu) 655/2013 – PRILOG 1 – 4/2
““Parfem ne sadrži konzervanse”.
““Bez konzervansa”.
Citat, HRVATSKI PROIZVOĐAČI PARFEMA, za edp / edt
5. Pravednost
Tvrdnje o kozmetičkim proizvodima objektivne su i njima se ne ocrnjuju konkurenti ni zakonito upotrijebljeni sastojci.
UREDBA Komisije (Eu) 655/2013 – PRILOG 1 – 5/1
Tvrdnjama o kozmetičkim proizvodima ne stvara se zabuna s proizvodom konkurenta.
UREDBA Komisije (Eu) 655/2013 – PRILOG 1 – 5/2
Primjeri nepravedne poslovne prakse
Primjer ocrnjivanja konkurenata
Screenshot sponzorirane objave kojom hrvatski proizvođač koji se bavi ugovornom proizvodnjom parfema promovira parfeme svog brenda na nacionalnom informativnom portalu, 2019.
Proizvođač ocrnjuje parfeme koji su na tržištu dostupni potrošačima, a proizveli su ih konkurentski brendovi tako da tvrdi da nisu sigurni za zdravlje potrošača, jer nisu usklađeni s Uredbom (EZ) 1223/2009 budući da:
1. “mnogi” sadrže “razne kemikalije“. Za primjer daje zabranjeni sastojak formalin / formaldehid (krivo napisan kao “fromalin”, što ne postoji), koji je naveden u Prilogu II / 1577 Uredbe. Također neodređeno i neutemeljeno u obliku generalne tvrdnje navodi i “naftne derivate”, što je manipulativna tvrdnja, koja u očima prosječno upućenog potrošača, može ocrniti proizvode drugih proizvođača , odnosno konkurentske parfeme na tržištu.
2. Proizvođač bez dokaza povezuje parfeme drugih brendova s mogućnošću “u najmanju ruku” štetnih posljedica po zdravlje, kako su definirane Uredbom (EZ) 1223/2009., što je tvrdnja koja izravno odvraća potrošače od kupnje parfema konkurentskih brendova.
Primjer ocrnjivanja zakonito upotrijebljenih sastojaka
