Vlasništvo nad formulom i licenca, odnosno ugovaranje prava na proizvodnju mirisa. Vrste i sadržaj licenci. Ugovaranje u okviru dobre proizvođačke prakse.
Vlasnik formule je onaj tko posjeduje sva prava nad formulom.
Obično se smatra da je parfumer ujedno i vlasnik prava na parfemsku formulu, no uglavnom to nije tako:
Vlasnici formula su najčešće tvrtke (proizvođači mirisa) koji zapošljavaju kreatora mirisa/parfumera.
Kreatori mirisnih formula/parfumeri su vlasnici parfemskih formula kao privatne osobe (ako su freelanceri), ili ako imaju svoje trgovačko društvo.
Zaštita tajnosti formule
Vlasnik formule štiti svoje poslovne interese tako što formulu u cijelosti ili djelomično proglašava poslovnom tajnom.
Većinu formula mirisa koje su njihovi vlasnici stavili na raspolaganje za proizvodnju nitko ne može otkupiti ni pod kojim uvjetima.
Poslovna politika većine vlasnika je da zadržavaju sva prava koja jamče tajnost njihovih formula, ali uz naknadu nude licencu za proizvodnju mirisa parfema.
To se osobito odnosi na formule čiji su vlasnici:
Iako je miris glavni sastojak parfema, uspješna prodaja parfema uopće ne ovisi o vlasništvu nad formulom.
Pod uvjetom da (uopće) postoji izbor između otkupa formule i ugovaranja licence za proizvodnju mirisa, odluka se u pravilu zasniva na procjeni isplativosti otkupa.
Zbog toga je otkup formule od njezinog vlasnika više iznimka, nego pravilo.
1. Licenca – kupnja prava na proizvodnju mirisa
Licenca je poslovni model kroz koji vlasnik čuva svoj poslovni interes zaštite tajnosti formule, ali ju stavlja na raspolaganje putem kupnje prava na proizvodnju mirisa.
Ako vlasnik formule u svom vlasništvu ima i proizvodni laboratorij, poslovna tajna o sadržaju formule štiti se unutar kuće.
U drugom slučaju, vlasnik ugovara proizvodnju mirisa s vanjskim laboratorijem, a u tom slučaju proizvodni laboratorij je ugovorno vezan uz vlasnika formule, u sklopu čega čuva sadržaj formule kao svoju poslovnu tajnu.
Slijedom toga, i u slučaju kada je vlasnik formule ujedno i proizvođač mirisa, i u slučaju kada to nije, klijentu će miris za proizvodnju parfema biti dostupan isključivo pod uvjetima koje je ugovorio s vlasnikom formule, prilikom kupnje prava, odnosno licence.
Ugovaranje licence
Licenca se ugovara neovisno je li miris:
Opseg i sadržaj licence određuje vlasnik formule.
Uz specifične i zaštitne odredbe ugovornih strana, svaka licenca sadržava sljedeće odredbe:
1.1. Rok trajanja (datum isteka) licence
Razlog zašto dio parfema izađe na tržište pa se rasproda i nije ih više moguće nabaviti je licenca za proizvodnju samo jedne proizvodne serije mirisa i/ili parfema (limited edition), ili neobnavljanje licence nakon njezinog isteka.
Zbog mogućnosti predviđanja situacije na tržištu sirovina i ispunjavanja regulatornih zahtjeva vezanih uz sigurnost (vrstu i koncentracije) materijala, licenca koja obuhvaća više proizvodnih serija u pravilu se ugovara najdulje na rok od 5 godina.
1.2. Raspolaganje formulom tijekom trajanja licence i po isteku licence
1.2.1 Ekskluzivna prava
Ekskluzivna prava na proizvodnju mirisa obvezuju vlasnika formule da će miris parfema proizvoditi samo za klijenta, odnosno za nikog drugog, te da po isteku licence proizvodna prava na istu formulu neće prodati trećoj strani.
Ekskluzivna prava sastavni su dio ugovaranja proizvodnje mirisa u segmentu proizvodnje mirisa i parfema s dodanim vrijednostima.
Low-cost laboratoriji u pravilu uopće ne nude mogućnost ugovaranja ekskluzivnih prava na proizvodnju.
Ako nisu ugovorena ekskluzivna prava, nema zapreke da vlasnik formule istovremeno ili naknadno proda prava na proizvodnju mirisa po istoj formuli bilo kome drugome, odnosno da se na tržištu, uz vaš parfem, nađe više parfema koji mirišu potpuno isto.
1.2.2 Neekskluzivna prava
Neekskluzivna prava podrazumijevaju ugovaranje proizvodnje određene količine mirisa, bez dodatnih obaveza bilo za klijenta, bilo vlasnika formule.
Također, neekskluzivna prava ne osiguravaju nikakvo jamstvo da će miris biti i naknadno raspoloživ za proizvodnju.
1.3. Minimalna količina proizvodne serije mirisa
Vlasnik formule određuje minimalnu količinu proizvodne serije mirisa, a iznosi minimalnih količina se u praksi značajno razlikuju.
Klijent u pravilu ne može utjecati na iznos minimalne količine, jer je on određen poslovnim politikama vlasnika formule.
Međutim, postoji i praksa da ponuda licence uključuje nekoliko raspona minimalnih količina mirsa, pri čemu proizvodna cijena mirisa ovisi o onoj minimalnoj količini koja je ugovorena licencom.
1.4. Otkrivanje podataka o materijalima (sirovinama) u formuli
Otkrivanje dijela materijala u formuli mirisa također ovisi o poslovnom interesu vlasnika formule.
2. Otkup formule – procjena isplativosti
2.1. Dulji povrat investicije
U odnosu na cijenu licence, povrat ulaganja u otkup formule u pravilu zahtijeva dulji povrat investicije i veće količine proizvedenog parfema.
Budući da pri lansiranju novog parfema nije moguće (u potpunosti) predvidjeti kako će se proizvod prodavati, investitori se početno, ili u slučaju stavljanja na tržište limitiranih izdanja (jednokratnih serija) parfema odlučuju za ugovaranje licence te tako maksimiziraju marginu profita.
2.2. Troškovi proizvodnje
Otkup formule ne jamči da će miris uopće moći biti proizveden u laboratoriju po izboru kako bi se eventualno smanjila proizvodna cijena mirisa:
Dio laboratorija prihvaća proizvodnju mirisa prema formuli u vlasništvu klijenta samo ako formula sadrži sve iste materijale istih dobavljača s kojima laboratorij i inače radi.
Budući da prilagodba parfemske formule zamjenskim materijalima predstavlja veću i značajnu izmjenu parfemske formule, dio laboratorija pristaje na ugovaranje proizvodnje uz isključivo naplatu reformulacije, koja značajno povisuje cijenu proizvodnje mirisa i u konačnici čini otkup formule neisplativom investicijom.
Reformulacije
Troškove reformulacija (naknadnih prilagođavanja ili većih strukturnih izmjena formule) snosi vlasnik.
Iako prevladava mišljenje da su reformulacije iznimke koje se događaju izvanredno, zapravo je suprotno:
Potrebu prilagodbe parfemskih formula nameću ili varijacije u svojstvima materijala koje su posljedica proizvodnje/prerade (u pravilu u slučaju prirodnih materijala), ili promjene kozmetičke regulative:
1. Reformulacije u svrhu ujednačavanja kvalitete proizvodnih serija
2. Reformulacije u svrhu ispunjavanja zahtjeva kozmetičke regulative
Svaka izmjena odredbi o vrsti materijala koji sudjeluje u proizvodnji mirisa (zabrana) ili o koncentraciji tvari iz formule u gotovom proizvodu (ograničenje) zahtijeva obaveznu prilagodbu formule.
Ovaj trošak niti jedan vlasnik formule ne može izbjeći, osim odlukom o prestanku proizvodnje mirisa.
Budući da se radi o većim intervencijama u strukturu formule, takve reformulacije su i skupe:
Kako miris ne bi izgubio one karakteristike koje određuju njegov profil i karakter, rekonstrukcije formule izmjenama materija zahtijevaju i značajan angažman stručnih resursa i značajnu količinu vremena.