Modeli ugovorne proizvodnje parfema
Modeli ugovorne proizvodnje parfema – klasični model punog paketa (od ideje do bočice u kutiji) i fleksibilni model. Ključne razlike.
Poslovni subjekti koji u cijelosti ugovaraju proizvodnju svog parfema s vanjskim izvođačima u pravilu se odlučuju ili za klasični model paketa usluga, ili za fleksibilni model proizvodnje parfema.
U oba modela je moguće proizvesti parfeme u širokom rasponu i cijena i dodanih vrijednosti, a osnovno razlikuju s obzirom na:
Modeli ugovorne proizvodnje parfema – klasični model punog paketa (od ideje do bočice u kutiji) i fleksibilni model. Ključne razlike.
1. Model paketa
U klasičnom modelu investitor se odlučuje ugovoriti proizvodnju parfema (gotovog kozmetičkog proizvoda) s jednim izvođačem, neovisno o tome je li to primarno proizvođač materijala, mirisa ili parfema.
Ugovora se puni paket različitih, ali povezanih usluga, koje pokrivaju cijeli proizvodni lanac parfema – od ideje, do bočice u kutiji.
U ovom modelu proizvođač odabire dobavljače sastojaka parfema i ambalaže, nakon čega klijent odabire miris, bočicu i kutiju iz ponude proizvođača.
Zato paket model traži znatno manji angažman investitora, što može biti velika prednost ako investitor nema potrebno znanje i iskustvo, odnosno vlastite resurse za nadzor provedbe investicije:
Klasični model punog paketa usluga nude proizvođači parfema iz svih grupa – i proizvođači materijala/mirisa, i proizvođači parfema, a njihove usluge (ako se radi o uglednim i kvalitetnim proizvođačima) u pravilu imaju isti ishod – upravo parfem kakav je investitor želio proizvesti i staviti na tržište.
Međutim, u paket-modelu ključnu razliku prilikom odabira izvođača predstavlja –licenca, odnosno prava na proizvodnju mirisa parfema:
VAŽNO!
Vlasnik licence je onaj tko ugovara prava na proizvodnju mirisa s vlasnikom formule.
Ako je proizvođač mirisa ujedno i proizvođač parfema – vlasnik licence je klijent (investitor), jer ugovara prava na proizvodnju izravno s vlasnikom formule.
Ako paket usluga izvodi proizvođač parfema – vlasnik licence proizvođač parfema, a ne klijent, jer on nabavlja miris, odnosno s vlasnikom formule ugovara prava na njegovu proizvodnju.
Izuzetak od ovog je jedino slučaj kada je proizvođač parfema ujedno i vlasnik formule. Tada klijent ugovara s proizvođačem parfema ugovara i licencu, a zatim vlasnik formule naručuje proizvodnju mirisa od laboratorija s kojim je ugovorno povezan.
Modeli ugovorne proizvodnje parfema – klasični model punog paketa (od ideje do bočice u kutiji) i fleksibilni model. Ključne razlike.
2.2. Fleksibilni model
U ovom modelu nositelj licence – prava na proizvodnju mirisa je uvijek klijent, koji odabire sve dobavljače, a proizvodnju ugovara s više izvođača.
Nakon što proizvođačem mirisa (vlasnikom formule) ugovari proizvodnju mirisa i nabavi ambalažu, investitor za proizvodnju parfema te rastakanje i pakiranje parfema angažira druge izvođače.
Ovaj model je bitno fleksibilniji u odabiru dobavljača i finom podešavanju omjera troškova za pojedine usluge u proizvodnji parfema, ali zahtijeva veću količinu znanja i znatniji angažman vremena i stručnih resursa.