La Tsarine i Madama Butterfly II / Senyokô

Senyokô, nova pariška niche kuća, vinula se na vrh mog “Testirati – što prije” popisa. Tim kreativnih direktora Senyokô linije čine Joseph i Eglantine Berthion, kolekcija je predstavljena 2018. godine, a parfeme je kreirao Euan McCall.

Senyokôv koncept obećava spoj “avangardnih elemenata iz književnosti, lijepih umjetnosti i glazbe ukorijenjenih u istočnoj i zapadnoj kulturi”, a predstavlja ga do detalja osmišljen i slojevit vizualni identitet koji objedinjuje “japansku minimalističku eleganciju i francuski luksuz”.

Dok je priča oko same kuće prilično minimalistička, parfeme iz kolekcije – Madama Butterfly II, La Tsarine, Migration de l’Arbre i Duo des Fleurs – prate intrigantne priče sa zanimljivim ilustracijama, što je otpilike sasvim dovoljno da Senyokô završi na mojoj “Testirati” listi.

Za dio: “- što prije” zaslužno je ime parfumera.

S radom Euana McCalla upoznala sam se kroz njegovu kolekciju za Neandertal. Iako su se Neandertalovi Light and Dark (meni) pokazali kao ne baš lagano nosivi i vrlo izazovni (što je i bila namjera i što jest za očekivati), svejedno sam bila zadivljena vještinom g. McCalla da stvori mirisno, emocionalno i intelektualno angažirajuće parfeme sa snažnim referencijalnim potencijalom te sposobnošću da mirisno iskomunicira složene ideje. Kako doista cijenim ove kvalitete, bila sam više nego znatiželjna kako će ih Euan McCall pokazati u znatno nosivijem, neeksperimentalnom konceptu.

Trebam i spomenuti da je Migration de l’Arbre ovogodišnji finalist Art and Olfaction Rewards 2019.u kategoriji nezavisnih kuća.

Četiri Senyokôva parfema čine simetričnu, izbalansiranu i zaokruženu strukturu, pritom uspijevajući stvoriti dvije nad-priče izgrađene na motivima koje dijele parfemi s komplementarnim mirisnim profilima i karakterima. 

U svakoj od nad-priča uparen je jedan blag i suptilan parfem s hrabrom i excpresivnom parfemskom kreacijom.

Povezani motivom dviju ženskih figura koje se nalaze na suprotnim polovima onoga što smatramo “tradicionalno ženskim”, mirisno snažna La Tsarine i mirisno suptilna Madama Butterfly II skupa kreiraju nad-priču o ženskom identitetu, individualnosti i ženskim ulogama te snazi/osnaživanju.

Koristeći motive iz prirode, druga nad-priča također uparujući snažan parfem (Duo des Fleurs) s tihim (La Migration de L’Arbre) govori o simbiozi, o dvoje koje pripada zajedno i povezano je kroz vrijeme neraskidivom vezom. Ova druga priča zapravo je priča i o životnim i ljubavnim partnerstvima.

Sa Senyokô kolekcijom dobila sam ono što najviše volim: sva četiri parfema ispunila su moja očekivanja, a povrh toga struktura i unutrašnja koherentnost cijele kolekcije ostavila me impresioniranom.

Priča o ženama kroz vrijeme

LA TSARINE (2019.) 

Hrabra i ekspresivna, animalična i rafinirana, La Tsarine je inspirirana ruskom caricom Katarinom Velikom (1729 – 1796), po rođenju Pruskinjom i katolkinjom koja se udala u obitelj Romanovih, riješila se kraljevskog supruga i prisvojila tron te uspješno vladala preko 30 godina.

Katarina Velika je mudrim omjerom ratova i diplomacije znatno proširila ruski utjecaj i granice, a kao velika simpatizerka prosvjetiteljstva modernizirala je Rusiju i provela niz naprednih reformi, uključujući i cijepljenje protiv velikih boginja i osnivanje prve javne i državno financirane škole za djevojke u Europi.

Kao žena-suveren, odbila se po drugi puta podvrgnuti bračnim obavezama i zadržala punu samostalnost i u službenoj i u privatnoj sferi života.

Dok ju je zbog brojnih seksualnih veza povijest opisivala kao promiskuitetnu, pa čak i “nimfomanku”, moderne interpretacije privatni dio njezinog života tumače kao serijsku monogamiju. Dugo vremena prisutna verzija njezine smrti kao posljedice spolnog odnosa s konjem sada je jasno opovrgnuta i razotkrivena kao jedna od mnogih mizoginih glasina koje su ciljale Katarinu Veliku kao ženu koja je imala i moć i vlast u svojim rukama, koristila ih te ih odbijala dijeliti u bilo kojem segmentu svog života.

Kako god, postoje materijalni ostaci koji upućuju na to da je ruska carica bila veliki fan pornografije, a Senyokô je insiraciju za eksplicitnu ilustraciju (dolje) pronašao u ruskom carskom namještaju (fotografiranom prije nego što je bio uništen), koji je navodno dala napraviti La Tsarine za svoje privatne odaje:

U skladu sa Senyokôvim minimalističkim narativom, koji je predstavljen gotovo kao crtica premda se odnosi na široki povijesni ili umjetnički kontekst, portret Katarine Velike u La Tsarine prikazan je samo kao “diplomatkinja danju, osvajačica noću”.

La Tsarine je hrabar i vrlo tjelesan spoj indoličnog bijelog cvijeća, životinjskih animalika i mošusa i vjerojatno će biti izazovan onima koji nisu skloni eksplicitnoj mirisnoj animalnosti.

Ovdje ništa nije kamuflirano i nema lažne skromnosti: od početka pa sve do kraja postoji samo samouvjerena izravnost u prezentiranju karnalnih elemenata.

Prvim dijelom razvoja dominira bijelo cvijeće (tuberoza, narcisa, jasmin i narančin cvijet) koje se ponaša kao indolična vojska, podržana kuminom. Premda vrlo karnalno i izravno, cvijeće nije nimalo zagušujuće. Cvjetna slatkoća je snažno utišana kao nepotreban element koji odvlači pažnju pa opojnost izgleda kontrolirana na gotovo intelektualan način. Zbog toga brigada bijelog cvijeća miriše gotovo kao seksualni predator koji nema potrebu zavoditi i čiji su nagoni kontrolirani intelektom kako bi bili što efikasniji. 

Ispod indolične brigade ima nešto nježne bijelocvjetne kremastosti, ali vrlo malo.

U drydownu karnalno iz indoličnog prelazi u animalno: solidna doza prljavog mošusa zaokružuje parfem i daje mu dubinu dok zajedničke snage civeta i castoreuma odjevenih u kožu održavaju tjelesnu napetost sve do pretežno drvene baze.

Moj opći dojam je: wow.

Le Tsarine ide dalje od funka, u ovom parfemu sve je fokusirano podređeno efikasnosti.

Iako je izgrađen na doista zahtjevnom animaličnim i indoličnim akordima, parfem nije nimalo težak ili gust. La Tsarine miriše snažno, besramnno eksplicitno tjelesno, ali transparentno, gotovo lagano. Upravo zbog kontrole karnalnih elemenata i odsustva težine stekla sam dojam intelektualne i erotske snage i moći, ali i rafiniranosti.

Doista sam impresionirana što je Euan McCall napravio u La Tsarine i mislim da ovaj parfem zasluuje atribut “Velika”, poput carice koja ga je inspirirala.

MADAMA BUTTERFLY II (2018.) 

Na suprotnom polu tradicionalne ženstvenosti je Madama Butterfly. Radi se o fikcionalnom liku iz Puccinijeve opere, klasičnom liku heroine-žrtve. Libreto je zasnovan na istinitoj priči o mladoj Japanki koja, poput Katarine Velike, završava u braku koji je dogovorila njezina obitelj. Također poput ruske carice, Cio Cio San se svojevoljno odrekla svoje vjere kako bi prihvatila muževu, ali s drugačijim posljedicama i tu prestaju sve sličnosti između dviju žena:

Cio Cio San nije se rodila među povlaštenima poput Sophie Friederike Auguste, po udaji Katarine.

Katarina Velika riješila se supruga kojeg nije željela niti trebala, dok je Cio Cio San napustio i zaboravio suprug kojeg je duboko i predano voljela.

Za razliku od Katarine Velike koju su slušali, čije su odluke poštivane i kojoj je na kraju upravo tradicionalno društvo kojim je vladala i koje je dijelom izmijenila dodijelilo atribut “Velika”, Cio Cio San je žrtva tradicionalnog društva iz kojeg je potekla. Njezina nesretna sudbina određena je ulogom žene u tradicionalnoj sredini i stranim muškarcem kojeg je voljela, a ubila se na tradicionalan japanski način nakon što su ju odbacili oni koji su odredili njezin život.

Dok priča opere staje ovdje, Senyokô ju nastavlja na – 2. dio, “priču koja propituje i redefinira tradicionalne pojmove ženstvenosti i nezavisnosti.”

Ideja preispisivanja klasične priče o ženskoj nemoći u mirisnu priču o promjeni ženskog identiteta i osnaživanju intrigantna je i privlačna i intelektualno i emocionalno.

I u ovakvoj interpretaciji Madama Butterfly je suptilan parfem nježnog karaktera, a redefinirana Cio Cio San je i dalje leptirica, ali drugačija:

Parfem se otvara zeleno, zračno, svježe te pomalo hladno, asocirajući novi početak ili rođenje. Ovakvo otvaranje ubrzo utopljava i popunjuje voćni akord, pri čemu voće nije niti sočno niti slatko, samo puno i blago mesnato, kao da sugerira svježu, zdravu životnost.

U drydownu postaje sve očitije da je iz cvjetnog srca uklonjeno “ljupko”, “slatko”, “sočno”, odnosno tradiconalne naznake koje povezuju cvijeće i voće s klasično definiranom ženstvenošću. Iako Madama Butterfly ima delikatno, barušnasto i toplo cvjetno srce kojim dominira staložen iris, slatkoću nadomještava transparentan sloj dima koji kao da dodaje misaonu, introspektivnu dubinu.

Sve do baze parfem ostaje suptilno tih i nježan, premda je cvjetno srce podloženo s čvrstom supstancom: izraženo drvena baza omekšana je gustim slojem mošusa te djeluje kompakrno.

Metamorfoza je završena: ova delikatna leptirica II posjeduje i supstancu i snagu i miriše na ženstvenost koja neće dozvoliti da ju se probode i pričvrsti na unaprijed određeno mjesto, poput leptira.

Priča o ženama tek je prva nad-priča iz Senyokôve kolekcije. Na drugu nad-priču o prirodi, životu, ljubavi pripadanju i neraskidivim vezama u Duo des Fleurs i Migration de L’Arbre osvrnut ću se u drugom postu. 

Senyokô kreativni tim predstavio je zaokružen koncept bez greške, a ja sam još jednom impresionirana fokusom i vještinom Euana McCalla. 

Testirati – što prije.