POVIJEST I KULTURA PARFEMA

Parfumer – povijesne definicije

Povijesne definicije “tko je parfumer i što radi” izviru iz tradicije parfumerstva kao zanata koji se učio u zatvorenom krugu radionice/manufakture i prenosio s majstora na učenika/šegrta. Sredinom 20. stoljeća definicija parfumera doživjela je prve promjene.

I Websterov rječnik, i Hachette, francuski enciklopedijski rječnik, tradicionalno definiraju parfumera trima elementima, kao onog tko:

  • 1. stvara/kreira parfeme,
  • 2. proizvodi parfeme,
  • 3. prodaje parfeme.

Sve do početaka 20. stoljeća u zanatskim radionicama odvijao se cjelokupan proces proizvodnje parfema, od kreiranja mirisne kompozicije do proizvodnje gotovog proizvoda (parfema i parfimiranih proizvoda) te njihova prodaja.

Nakon 1. svjetskog rata, kroz godine međuraća, iz tradicionalnog zanata postupno se razvija industrijska grana, a proizvodnja mirisa i parfema/parfimiranih proizvoda postupno se odvaja od distribucije i prodaje:

Kreirani mirisi i proizvodi koji ih sadrže započinju se proizvoditi u industrijskim pogonim, a prodaja proizvoda se, osim putem trgovina brendova/modnih kuća, započinje odvijati i preko posrednika – parfumerija.

Sredinom 20. stoljeća, Francusko udruženje parfumera /Société Française des Parfumeurs (SFP), najstarija svjetska parfumerska strukovna udruga (osnovana 1901.) izmijenila je tradicionalnu definiciju parfumera tako da odvojila kreaciju i proizvodnju mirisa od proizvodnje parfema i parfimiranih proizvoda:

Učeni pripadnici zanimanja koji kreiraju mirisne kompozicije započinju nositi zvanje parfumeur-createur (parfumer-kreator), dok oni pripadnici zanimanja koji proizvode gotove proizvode (parfeme i parfumirane proizvode) pripadaju zanimanju parfumera (parfumeur).

Međutim, u vrijeme kada je SPF razgraničio zanimanja parfumeur-createur / parfumeur, učenje specifičnih stručnih znanja parfumera-kreatora mirisa se još uvijek odvijalo na tradicionalan način:

Sredinom 20. stoljeća još nisu postojale specijalizirane i formalno priznate parfemske škole, a učenje specifičnih stručnih znanja parfumera-kreatora je još uvijek bilo izravno povezano s učenjem od mentora (parfumera) kroz praksu, bilo u sklopu zanatskih radionica, bilo u sklopu industrijskih laboratorija, od kojih su mnogi, uz same mirisne kreacije, proizvodili i gotove proizvode – parfeme.

Početkom 1970-ih, s osnutkom prve i najstarije parfemske škole otvorenog tipa, ISIPCA-e (Institut supérieur international du parfum, de la cosmétique et de l’aromatique alimentaire, 1970.) iz zanimanja parfumeur-createur formira se i formalno zvanje parfumera-kreatora mirisa, odnosno “školovanog parfumera”.