Miris opasnosti – Parfem Urtica Dejana Levačića

Parfem Urtica, isti parfem koji se nalazi na hrvatskome tržištu pod dva imena kao Urtica obrta Levy Dejana Levačića i i kao Urtica 1202 Frane Herende, odnosno Panacee d.o.o. stavljen je na tržište protupropisno.

Urtica sadrži opasan sastojak čije je stavljanje na tržite zabranjeno nakon 23.8.2019. godine u svoj kozmetici na području EU, a na tržište mogla biti stavljena najranije 9. listopada 2019., kada je registriran obrt Levy Dejana Levačića.

Prije nego što je obrt bio registriran, nisu mogli biti registrirani niti parfemi koje je taj obrt proizveo:

Radi se o Hydroxyisohexyl 3-cyclohexene carboxaldehyde (HICC), sintetskom sastojku (dakle, ne sastojku prirodnog porijekla) koji je zabranjenjen 2017. godine.

Prema Uredbi Komisije (EU) 2017/1410, koja je prilog Uredbi Komisije (EU) 1223/2009, nakon 23.8.2019. nastupila je zabrana stavljanja na tržište svih novih kozmetičkih proizvoda koji sadrže HICC, a parfem Urtica ga, prema deklaracijama – sadrži i nov je, jer je prethodno bio nelegalan i zabranjen.

Potpuna zabrana HICC-a, zbog koje se moraju s tržišta povući svi proizvodi koji sadrže HICC nastupit će za malo više od pola godine, 23.8.2021.

PIF Urtice. odnosno dokumentaciju koju svaki parfem mora imati kako bi se registirao, napravio je Aromatični kutak koji se bavi izradom PIF-a za hrvatske proizvođače kozmetike, a obrt Levy i Panacea d.o.o. su oboje klijenti. 

Vlasnica Aromtičnog kutka, gospođa Gordana Gorinšek potpisala je pozitivnu sigurnosnu procjenu parfema sa zabranjenim sastojkom i za svoje klijente izvršila prijavu Urtice i Urtice 1202 u CPNP portalu.

Što je HICC?

Hydroxyisohexyl 3-cyclohexene carboxaldehyde

Osim naziva sastojka i skraćenice iz naslova, HICC se na tržištu pojavljuje i pod drugim imenima, od kojih je najpoznatije Lyral®. Ostala tržišna imena su: Kovanol®, Landolal®, Mugonal®, Cyclohexal®, HydroxyEmpetal®, Leerall®, Lydoucal®, i dr.

Radi se o aromakemikaliji / sintetičkom sastojku / sastojku umjetnog porijekla sastavljenom od dvije molekule, a ima formu bezbojne, viskozne tekućine prozirne do žućkaste boje, s blagim cvjetnim mirisom koji ima raspon od mirisa đurđice do ciklame i rabarbare. HICC je, u odnosu na srodne sastojke, dugotrajniji, raznolikiji u razvoju i laše se “blenda” te prati razvoj ostalih sastojaka u kompoziciji.

HICC je našao je široku upotrebu u različitim vrstama proizvoda, od kozmetike i parfema, preko osvježivača i omekšivača do sredstava za čišćenje u kućanstvu (sjetite se Ajaxa za podove, onog zelenog, “spring”, s đurđicama na slici) te je bio vrlo prisutan u svim granama koje koriste proizvode/formule mirisne industrije u svojim proizvodima.

Inicijativa za zabranu HICC-a službeno je krenula još prije 18 godina, 2003., nakon što je HICC prepoznat kao jedan od najčešćih uzroka alergijskih reakcija kože pri kontaktu s ovim sastojkom. Zbog dokazane povezanosti s HICC-a s teškim alergijskim rekacijama (ekcemima i dermatitisima), već pri pokretanju inicijative za ograničenje upotrebe bio je priznat kao alergen i iritans.

Koncentracija HICC-a ograničena je u EU 2009. godine, a Chanel je već 2010. javno objavio da je iz svojih parfema potpuno izbacio HICC. Svi veliki brendovi svoje su parfeme reformulirali /uskladili ubrzo nakon toga.

Osobno, ne sjećam se da sam se nakon 2017. susrela s HICC-om na deklaraciji novog parfema, osim ako nije pripadao low-cost kategoriji i kopijama parfema, iz jednostavnog razloga: kada su kuće i brendovi već morale uskladiti formule starijih, tržišno uspješnih i reprezentativnih parfema, poslovno ga je bilo isplativije, a i marketinški i sigurnije potpuno izbaciti iz svih formula, osobito novih.

Nakon ograničenja HICC-a u kozmetičkim proizvodima na EU tržištu, napravljeno je i nekoliko nezavisnih studija koje su pokazale razloge za zabrinutost:
Europska Komisija je 2011. godine objavila i Službeno mišiljenje SCCS-a (Scientific Committee on Consumer Safety), na temelju kojeg je – zbog predstavljenih nalaza različitih kliničkih i laboratorijskih istraživanja – pokrenuta i procedura potpune zabrane HICC-a u kozmetici, a onda i parfemima,

Studije uključene u službeno mišljenje SCSS-a dokazuju da se HICC značajno apsorbira kroz kožu, dokazuju da je alergen, i značajan uzročnik kontaktnih alergija, dermatitisa i ekcema, te da je fototoksičan.

Studije su dokazale kako se HICC lako i u visokoj mjeri apsorbira u organizam, a dio studija upućuje na to da se ne izlučuje u potpunosti iz organizma. Također, jedna od studija koje su ušle u mišljenje SCCS-a ukazuje i na mogućnost da je HICC i mutagen – kod laboratorijskih štakora je, u određenim koncentracijama, izazivao malformacije ploda.

URTICA

Još 2019. godine napisala sam da je Urtica jedan od parfema zbog kojih sam prijavila Dejana Levačića, nakon čega je uslijedila zabrana svih njegovih parfema, osim onih koji su, prema onome što “parfumer” priča, bili zakopani pod zemljom u vrijeme zabrane.

Tako sam postupila između ostalog i zato jer je parfem Urtica, za koji mi je Levačić tvrdio da je prirodan i da je od koprive jer mu kopriva daje miris, teško to mogao biti: ono što sam namirisala, nekoliko parfemskih gluposti previše, sama činjenica da mi “parfumer” nije želio dostaviti popis sastojaka u deklaraciji, ali i – najvažnije – sastav objavljen u patentu Urtice, kojim se Dejan Levačić hvalio medijima i pomoću kojeg je reklamirao i prodavao parfem –upućivali su na suprotno:

Prirodna sandalovina (iz opisa nota i na sadašnjoj web stranici obrta) je rijetka i nije jeftina – ako je legalna, a u formuli patenta nedostaje sastojak koji bi upućivao na nju.

Glavnina mirisnog dijela formule je sintetička, a izuzetak je nešto ruže te citrusa i limunske trave te gomile koprive (25%), koja je tu (kako i potvrđuje opis patenta) samo zbog boje/klorofila u sušenom lišću, budući da je urtica dioca biljka koja je baš stvarno siromašna mirisnim svojstvima.

Prema udjelima, u objavljenom mirisnom dijelu formule (bez koprive), u formuli patenta za parfem Urtica je više sintetičkih sastojaka, u odnosu na one koji mogu biti i prirodnog porijekla.

Ukratko, ako je parfem Urtica koju mi je Dejan Levačić 2019. dostavio doma bio napravljen po formuli iz patenta – Levačić je lagao, jer to nije bio prirodan parfem i nije bio siguran.

Vezano uz prirodne/sintetičke sastojke, da napomenem – meni je osobno svejedno: postoje sjani prirodni materijali, i sjajni sintetici, a među i jednima i drugima postoji i obično smeće. Upravo su zato transparentnost i sljedivost bitni.

Kada se radi o porijeklu sastojaka (prirodnom/sintetičkom) mnogo više me zanima kvalitetno/nekvalitetno i s time povezana cijena (da, postoje i krasni kvalitetni sintetici koji su skuplji od podosta prirodnih sastojaka), a generalno samo volim znati što ide na moju kožu i ne volim kad me lažu.

Još manje volim pomisao da netko tko proizvodi i prodaje parfeme ne kontrolira koliko čega stavlja, ili stavlja svašta, a užasava me pomisao da nema uopće pojma što zapravo radi i ne zanima ga je li opasno.

Evo službenih izvora za patent i njegovu formulu:

Što piše u formuli Levačićevog patenta?

Dejan Levačić potvrdio je formuli svog patenta 15.11.2019., nakon potpune zabrane HICC-a te podnio novi zahtjev za potvrđivanje u 2020.
Evo što govore podaci iz formule:

Prvo, u formuli patenta piše da je ukupni zbroj sastojaka 35, 4324%, a ne 100%.

Da je Dejan Levačič analizirao samo formulu koju je “stvorio”, ovdje navedeni sastojci bi bili prisutni u udjelima koji bi davali zbroj 100%.

Budući da u prijavljenom patentu nema alkohola niti ikakvog drugog otapala/razrjeđivača, za pretpostaviti je da se na njega odnosi razlika do 100%, te da je taj podatak bio izdvojen iz podataka koje je dala analiza parfemske tekućine, u svrhu prikaza samo onih podataka koji se odnose na kvantitativno-kvalitativni sastav formule, koji je Levačiću trebao da prijavi patent.

Ovo će uputiti na to da je prijava za patent napravljena na temelju podataka iz analize uzorka iz razrijeđene formule u jednoj od tržišnih koncentracija , odnosno uzorka gotovog proizvoda koji je stavljan u bočicu, a koji je sadržavao 35,4324% formule, te 64,5076% otapala i dodataka (alkohola, vode ili dugog te dodataka poput fiksatora).

Od tih 35.4324%, koji je u bočici činila patentirana formula, 25% je list i korijen koprive, koji su tu – kako i kaže opis patenta iz baze – da parfem oboje u zeleno.
Ostalih 10,4324% (okruglo 10,5%) pripada smjesi prirodnih i sintetičkih mirisnih sastojaka, koje Dejan Levačić nije mogao proizvesti, nego ih je morao nabaviti same pa pomiješati, ili kupiti u smjesi/formuli koja se prodaje već gotova.

I tu dolazim do opasnog dijela:

Ovu formulu Levačić je prijavio kao patent 2017. godine, pa potvrđivao 2018, (Godina 2), 2019. nakon zabrane HICC-a (Godina 3).
Nakon godine 3 (2019.), Dejan Levačič je i u 2020. (godina 4) podnio zahtjev za potvrđivanje patenta pomoću kojeg reklamira svoj parfem, unatoč zabranjenom sastojku:

Iako ukazuju na nešto drugačiji sastav, Urtica 1202 Panacee i Urtica obrta Levy imaju deklariran HICC, što od 2017. do danas uspostavlja kontinuitet prisutnosti zabranjenog sastojka u parfemu koji Dejan Levačić prodaje.

Sve ovo ukazuje na količinu neznanja Dejana Levačića i na to koliko je to neznanje – kad je nenadzirano i nesankicionirano – opasno.

Prema ovome što je objavljeno u Hrvatskom glasniku intelektualnog vlasništva, Dejan Levačić s ovakvom formulom za Urticu nije smio niti prismrditi ideji da parfem Urtica stavi na tržište i ikome proda.

Mogu se samo nadati da Dejan Levačić nije napravio lot pa 2017. i 2018. rasprodao bočice s ovakvim sastavom parfema, odnosno da je za potrebe registriranja patenta proizveo samo jednu bočicu Urtice, analizirao ju i prijavio patent, a tekućinu iz te bočice nitko nije koristio.

No, već 2017. godine s parfemom Urtica bio je prisutan na Renesansnom festivalu u Koprivnici, a patentiranu Urticu je, uz reklamu Turističke zajednice Koprivnice. testiralo 1512 ljudi, čija je koža trebala Dejanu Levačiču da uđe u Giunnessovu knjigu rekorda, kako bi svoj parfem mogao još uspješnije predstavljati i prodavati.

Nažalost, 2019. od Dejana Levačića nisam uspjela dobiti niti popis sastojaka. niti točnu informaciju koji su materijali upotrijebljeni u parfemu Urtica koji je Dejan Levačić navodno proizveo na temelju svog patenta.
Također nisam uspjela dobiti niti informaciju koliko je bilo lotova/proizvodnih serija, odnosno kojem lotu pripada Urtica koju mi je Levačić nudio.

Kako nisam uspjela dobiti niti javne podatke koji bi pokazali ima li u bočici koju mi je dostavio Dejan Levačić sintetskog HICC- a, nisam mogla ništa.

Da objasnim onima koji ne razumiju:

Prisutnost zabranjenog i još nekoliko ograničenih sastojaka u formuli patenta je na području kozmetičke regulative – mrtvo slovo na papiru.

Ne možete optužiti izvođača da je na zgradi otpao prozor i ozlijedio čovjeka, ako imate samo dokaz da zgrada postoji samo u nacrtu.

Jednako tako, ako ne možete dokazati da se formula patenta objavljena u Glasniku Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo ne nalazi u bočicama lota Urtice na tržištu – ta formula ne znači ništa, osim da na ovome svijetu postoji još jedan “izumitelj” koji mašta da njegov “izum” može postati komercijalan proizvod i ima način da intelektualno zaštiti snove o tržišnom plasmanu.

Ali, tržišni plasman je postojao i nije bio legalan.

Stoga sam prijavila ono što sam dokazala – a to je ilegalno stavljanje parfema na tržište i nepropisno poslovanje, na temelju čega je Državni inspektorat i zabranio sve parfeme.

Kozmetički, odnosno parfemski dio, najvažniji za sve one koji HICC iz Urtice u nepoznatim koncentracijama godinama unose preko kože u svoj organizam, ostao je nedokazan, jer nije bilo niti analiza, niti dokumentacije.

No, uz izricanje zabrane, Državni inspektorat nije zaplijenio nelegalne parfeme ili naložio njihovo uništenje, nego je ostavio Dejanu Levačiću mogućnost da legalizira sve svoje parfeme, pa i Urticu, a to je vrlo brzo omogućila gospođa Gorinšek.

Tako je parfem Urtica zapravo bio povučen s tržišta oko tri mjeseca:

Državni inspektorat posjetio je Dejana Levačića krajem kolovoza ili u rujnu 2019. godine – baš nekako tih dana kad je stupio na snagu članak po kojem je nemoguće registrirati novi parfem ako sadrži HICC, a Aromatični kutak je u ime svog klijenta nezakonito registrirao Urticu najvjerojatnije već u listopadu ili studenom, iako na deklaraciji, u popisu sastojaka piše Hydroxyisohexyl 3-cyclohexene carboxaldehyde.

Već od prosinca 2019. je obrt Levy ponovno reklamirao i opet prodavao Urticu s HICC-om.

Početkom 2020. iz medija sam saznala da se na hrvatskom tržištu pojavio još jedan parfem Urtica, pod malo izmijenjenim imenom u Urtica 1202 Frane Herende. Pročitala sam da je čovjek koji stoji iza ovog parfema, osim pisac, i magistar farmacije i autor knjige o prirodnoj kozmetici te pretpostavila da je onda valjda sve kako treba.

Naprosto sam odlučila vjerovati da Frane Herenda, farmaceut koji se bavi prirodnom kozmetikom, zasigurno ne bi tolerirao HICC na svojoj deklaraciji pa zaključila da će se Mirisna baviti drugim temama.

Ipak, slično kao i u slučaju Tomislava Vrbanca, tijekom 2020. primila sam nekoliko privatnih poruka od potencijalnih klijenata Dejana Levačića, koji su se raspitivali je li sada sve u redu, kako to Levačić tvrdi.

Radilo se o ljudima koji, poput Frane Herende, imaju profesionalni kredibilitet i stalo im je do njihovog imena i ugleda, a kako parfem može na njega utjecati u negativnom smislu, dvojili su žele li da njihovo ime i ugled pokloni kredibilitet parfumeru i njegovom parfemu, ako sve nije u redu.

Na to pitanje nisam mogla odgovoriti, jer se Mirisna prestala baviti Levačićem i ništa nisam provjerila pa sam jasno odgovarala uvijek isto: da gospodin Levačić i Mirisna ne dijele iste vrijednosti, a informacije ne dijelim prije nego što ih objavim.

Na novu istragu odlučila sam se kada je zavaravajući marketing ohrabrenog Dejana Levačića doista podivljao, pa je u siječnju ove godine krenuo po bliskom dijelu medija hrabro izjavljivati kako stavlja na tržište parfem Bitcoin, čiji su sastojci tajni, te ga je promovirao uz pomoć podatka kako je nastao u vrijeme njegovog nelegalnog poslovanja, budući da je bio negdje zakopan punih 6 godina.

Koja pljuska svima koji se drže propisa i brinu o zdravlju drugih, ali jasno mi je i zašto – osjetio se siguran.

Tada sam, također zbog nekoliko vrlo ogorčenih pa čak i bijesnih reakcija kolega parfemoljubaca koji su upozoravali opasnost Dejana Levačića, odlučila prikupiti deklaracije, izvršiti provjere i inzistirati na dostavi javnih podataka o materijalima i dobavljačima koji su upotrijebljeni u Urtici.

Zašto baš u Urtici?

Zato jer sam, na temelju marketinga obje Urtice, utvrdila da je “prirodan parfem” reklamirao Herenda ili mediji, dok je Dejan Levačić, nakon što se pojavio kao hrvatski obrtnik, upadljivo zašutio javno o “prirodnoj” Urtici.

Pogledala sam bolje – niti u jednoj Levačićevoj objavi nakon što je od britanskog izvoznika u Hrvatsku postao hrvatski obrtnik i postao odgovoran za ono što radi, nije bilo napisano da je Urtica prirodna.

Sve su napisali mediji, ili drugi.
Ispada da je Herenda, farmaceut, zavaravao svoje kupce, za razliku od Levačića.

Frane Herenda dobro je poslužio da Levačićevoj Urtici s HICC-om osigura javni kredibilitet i neistiniti maketing.

Već na promociji Herendine Urtice 1202 , prema pisanju Inkubatora sreće, parfem Urtica je opisan kao “potpuno prirodan parfem”:

“Prirodni parfem” sa zabranjenim HICC-om, za koji je moguće da je nastao prije registracije obrta, odnosno u vrijeme nelegalne djelatnosti, ali i prototip patentiranog parfema iz 2017., potvrđivan u svakoj godini koja je uslijedila, sve do 2020. kada je zakonom ukinut konsenzualni patent kao institut, pravi su primjeri za objašnjenje zašto su javni podaci – a su kvalitativna analiza (bez kvantitativnih podataka), i nazivi dobavljača sastojaka parfema– jako bitni:

Do kolovoza/rujna 2019. Dejan Levačič poslovao je internetom, preko u firme u Londonu i postoji mogućnost da se na tržištu nalaze i bočice parfema koji je nastao u vrijeme neregistrirane i nenadzirane djelatnosti:

Izvan EU postoje tržišta koja nisu jednako regulirana, nemaju ograničenja i zabrane koja je EU postavila kako bi zaštitila svoje građane i prepuna su proizvođača i posrednika koji žive od online prodaje materijala ili čitavih mirisnih formula klijentima kojima uopće nije bitna razlika između mirisa koji su proizvedeni za funkcionalne proizvode (sredstva za čišćenje ili omekšivače, osvježivače prostora ili mirise za automobile) i onog što može ići u parfeme/kozmetičke proizvode.

Nekima ta razlika nije važna, jer ih nije briga za zdravlje onih kojima prodaju svoje rukotvorine.
Nekima nije važna jer misle da su pametniji i nemaju potrebu učiti o onome na čemu komotno zarađuju, a i još su i promovirani.
Vrlo često je oboje – kombinacija želje za ekstraprofitom te elementarne kozmetičke nepismenosti:

Budući da je HICC vrlo jeftin mirisni sastojak (zato se i koristi u visokim postocima u osvježivačima i detergentima), a od doista velikog broja dobavljača može se nabaviti i čist, u litrama, te da su i već gotove mirisne formule za nekozmetiku jeftinije od onih za kozmetičke proizvode/parfeme, postojala je mogućnost da netko tko doista nema nikakvo kozmetičko i parfemsko znanje, a ima dokazanu sklonost ignorirati propise ako je u pitanju zarada, naruči gotov miris ili samo komponente preko interneta i u svoj parem uključi blago mirišljavu cvjetnu tekućinu u koncentraciji koja mu se god činila zgodnom.

Moguće je i da je koncentracija HICC-a u formuli patenta prijavljenog 2017. stigla nečeg što nije namijenjeno za upotrebu u kozmetičkim proizvodima, ili izvan Europe, a možda i oboje.

Sve ovo mogu demantirati samo podaci koje je zakon učinio dostupnim korisnicima kozmetičkih proizvoda, a transparentni i odgovorni proizvođači ustupaju ih bez problema – prvo svojim klijentima, koji parfeme pod svojim imenom stavljaju na tržite.

Kod onih drugih moguće je sve.
Doslovno – sve.

Potreban je samo Google i na adresu za 30-ak dolara + shipping iz Singapura stiže kilogram već gotove mirisne formule, što je dovoljno za cijeli lot/cijelu proizvodnu seriju parfema.

Zvuči nevjerojatno, ali nekome tko zna pročitati pojedine mirise iz kemijskih naziva tvari, ima nešto izvježbaniji nos koji može razaznati razliku između kvalitetnih i jeftinih sintetičkih muskova koji se koriste u, primjerice, omekšivačima i jeftinom dijelu parfemske produkcije te poznaje kako stvari globalno funkcioniraju kod netransparentnih proizvođača parfema, primjer proizvodnje “prirodnog” parfema sa sintetičkim HICC-om i nedostupnim javim podacima izgleda znatno vjerojatniji i lakše izvediv od mogućnosti da, primjerice, 1512 blaženo neinformiranih ljudi u sklopu službeno organiziranog javnog događaja pošprica neregistriran parfem koji je tko zna iz čega, ali s HICC-om, proizveo strani trgovac koji u Hrvatsku uvozi parfeme i bez plaćanja poreza ih prodaje na veliko.

Za prvo su potrebni samo gmail, PayPal i neprijavljena djelatnost.

Ukucajte u Google “Buy Lyral” i možete birati količinu i cijenu u bilo kojem dijelu svijeta:

Lyral/HICC u pakiranju od 80 ml prodaje se za 21,5 dolar, a 30 ml – dovoljno za cijeli lot Urtice – po cijeni od 9 dolara, oko 60 kuna .

Da, 60 kuna, a dostave vam i na kućnu adresu.
(Mirisna ne reklamira, nego informira. Lyral/HICC je zabranjen u EU kozmetici, ali nije da je ikoga povezanog s Urticom bilo briga.)

Upravo zbog Levačićeve krajnje netransparentnosti, besprizornog marketinga i doista toksične razine nepoštivanja drugih ljudskih bića na elementarnoj razini zdravstvenog neugrožavanja, bilo to 1512 nasumično skupljenih ljudi, kupci ili klijent poput Panacee, Mirisna će i dalje inzistirati na dostavi javnih podataka o tome što je Dejan Levačić stavio u Urticu, koje od toga sadrži HICC i gdje je to nabavio, ali i na javnim podacima nekih drugih parfema.

Te podatke bi trebao dobiti svatko tko pita, bez iznimke i odlaganja.

No, Dejan Levačić, koliko Mirisna ima saznanja, nije dostavio javne podatke niti hrvatskom poduzetniku koji je Urticu, kupio i promovirao svojim imenom i ugledom.

Frane Herenda- Panacea d.o.o., Zadar

Frane Herenda je vlasnik trgovačkog društva Panacea iz Zadra koja stavlja na tržište vlastitu prirodnu kozmetiku i autor knjige o prirodnoj kozmetici, ali i pisac književne fikcije – radi se o dva romana, zbog čije je promocije Frane Herenda ušao u suradnju s Dejanom Levačićem, odnosno obrtom Levy.

Urtica 1202 i Mak 909 promovirani su u veljači 2020., prodavani na Herendinoj web stranici, pri izdavačima Profil i Menart te u Kemigu, koji trguje prirodnom kozmetikom.

Deklaraciju parfema Urtica 1202 mi je dostavio sam Frane Herenda nakon što sam mu se osobno predstavila punim imenom i prezimenom te odmah obratila u ime Mirisne.

Kao parfemska blogerica pitala sam ga u kakvoj je vezi njegov parfem Urtica 1202 s parfemom Urtica Dejana Levačića, budući da se na tržištu nalaze dva parfema vrlo sličnog imena, u istim bočicama i istog opisa te zamolila dostavu deklaracije, uz napomenu da provjeri članke objavljene na Mirisnoj.

Deklaracija mi je stigla doslovno odmah, a Frane Herenda je unaprijed ustvrdio da je u njegovom jedinom interesu da do kraja raščisti situaciju s parfemom koji je povezan s njegovim imenom.

Frane Herenda tvrdi da nije znao poslovnu prošlost Dejana Levačića koja je važna i koja bi izmijenila njegovu odluku da otkupi dijelove serija Urtice i Maka te s parfemima Dejana Levačića poveže i svoje ime i imena svojih knjiga.

Prema onome što je Frane Herenda podijelio, suradnja s Levačićem uspostavljena je preko Aromatičnog kutka, on Dejana Levačića nije susreo, već je sve dogovoreno telefonski te je on samo platio parfeme, a registraciju parfema Urtica 1202 proveo je Aromatični kutak, jer je gospođa Gorinček, čiji je klijent, jamčila da je dokumentacija s Levačićevim parfemom u redu.

Osobno sam mu sklona vjerovati.

I od Panacee sam zatražila javne podatke o Urtici 1202, a Frane Herenda te podatke, prije nego što je donio odluku kako će prekinuti komunikaciju do službenog nalaza, nije mogao dostaviti.
No, dokumentirala sam da je to i želio, i pokušao.

Urtica 1202 / Panacea, deklaracija

Tri dana nakon prvog kontakta, Panacea me obavijestila da je samoinicijativno, iz predostrožnosti i obzira prema kupcima, privremeno povukla oba Levačićeva parfema iz prodaje i te da je o istom obavijestio svoje distributere, ali i da do službenog nalaza prekida svaku komunikaciju.

Parfem Urtica 1202 Panacee prodaje se i internetom, iz izvora za koje je Frane Herenda tvrdi da Panacea ne stoji iz njih.

Zbog informacija koje posjedujem, u ovome u potpunosti vjerujem Frani Herendi.

Kako se Urtica u Panaceinim kutijama našla u ponudi stranog web shopa koji posluje bez podatataka tko stoji iza njega, a sva plaćanja ponuđena na stranici, pa i ona kartična, preusmjerava na PayPal – nije na Mirisnoj da istražuje, ali sam ozbiljno zabrinuta.

Dejan Levačić – obrt Levy

Trgovac putem kojeg je Mirisna dobila Levačićevu deklaraciju imao je Urticu u ponudi svog webshopa.

Budući da u webshopu uz opis i cijenu Urtice nije bio naveden nikakav podatak o proizvođaču, odnosno odgovornoj osobi, uputila sam email poruku trgovcu s molbom da mi slika deklaraciju.

Vlasnik trgovine dostavio mi je deklaraciju odmah sljedećeg radnog dana, a umjesto slike s kutije, što sam očekivala, primila sam pdf dokument sa slike, koji je vlasnici, na njeno traženje, poslao obrt Levy.

Odmah sam izrazila čuđenje što ne primam sliku s pakiranja koje trebam kupiti te skrenula vlasniku trgovine pažnju na neke nepravilnosti na deklaraciji.
Neposredno nakon toga vlasnik web trgovine samoinicijativno je donio odluku o uklanjanju parfema iz svog webshopa. Parfem Urtica se na tom prodajnom mjestu više ne može kupiti.

Urtica / obrt Levy , Čakovec – deklaracija

Procjeniteljica sigurnosti Gordana Gorinšek – Aromatični kutak

Na Aromatični kutak me odmah u prvom razgovoru uputio Frano Herenda, napisavši da je on zapravo sve oko parfema Urtica 1202 prepusto gospođi Gorinšek, jer je stručna, te kako ju je, nakon što sam ga kontaktirala, “ovlastio” da Mirisnoj pruži sve podatke koji se ne kose s tajnosti ugovora pa ih Mirisna može dobiti.

Kako nisam očekivala da ću dobiti uvid u dokumente koji čine PIF, odlučila sam gospođi Gorinšek emailom proslijediti obje deklaracije – i onu Panaceine Urtice 1202 i onu Levačičevu te postaviti pitanja.

Zamolila sam gospođu Gordanu Gorinšek da mi razjasni odgovornosti za dvije Urtice na tržištu i datum kada je izradila sigurnosnu procjenu.

S obzirom da su se tržištu nalaze dva parfema u istim bočicama i samo različitoj ambalaži, sa sličnim imenima, istim opisima i sastavima i istim proizvođačem, a stavljaju ih na tržište dvije pravne osobe, onda je dobro postaviti pitanje vezano uz njihove uloge/odgovornost prema Uredbi Komisije (EU) 1223/2009.

Dodatno sam postavila to pitanje jer je Frane Herenda, koji me i uputio na osobu kojoj je kao klijent vjerovao, nije vjerovao da je njegova Panacea odgovorna osoba prema onome što piše na deklaraciji. Razjašnjavanje odgovornosti, kako je opisana u odgovoru Aromatičnog kutka, Mirisna je odlučila prepustiti nadležnima, a objavit će informaciju kad ju dobije.

Gospođa Gorinšek nije odgovorila na pitanje kad je izrađena njena sigurnosna procjena, no to nije niti bitno, jer nije nije niti osporila sadržaj niti jedne od dostavljenih deklaracija parfema Urtica koji je, zahvaljujući povjerenju u “stručno tumačenje zakonskih propisa” , na hrvatskome tržištu u 2021.

Gdje to piše?

Uredba Komisije (EU) 2017/1410 / Točka 1380 Priloga II Uredbe (EU) 1223/2009.

Uredba Komisije (EU) 2017/1410 je važeći Prilog Uredba (EU) 1223/2009, ovdje donesen iz jedinog službenog izvora, a to je eur-lex.europa.eu, odnosno Službeni list Europske Unije.

COSING

Način na koji EU dopunjuje ili mijenja kozmetičku regulativu je kompliciran, ali ne bi to smio biti procjenjivačima sigurnosti kozmetičkih proizvoda, naviklima razumjeti i pretraživati i priloge, odnosno druge uredbe koje dupunjuju ili mijenjaju temeljni propis.

I sama EK je svjesna toga, pa je osigurala brz, jednostavan alat:

CosIng je službena baza podataka Europske Komisije o kozmetičkim tvarima i sastojcima, koja u, svrhu označavanja kozmetičkih proizvoda, pruža informacije o sastojcima navedenim u Prilozima Uredbe EU 1223/2009 , ali i priručni Rječnik zajedničkih naziva sastojaka .

Sve bitno što piše na različitim mjestima prikazuje se odmah i ažurno, a baza je namijenjena je upravo izrađivačima deklaracija, te je referenca izrađivača PIF-a, a koriste ga i proizvođači.

HICC je u COSING-u, uz referencu na Prilog II Točku 1380 Urebe Komisije (EU) 1223/2009. , a tu su navedeni i rokovi, koji lijepo pišu u članku 2 Uredbe Komisije (EU) 2017/1410:

Također, za potrebe Mirisne, kada se prepozna potreba, a kako bi se u EU zaštitio dignitet parfumerstva, poslovanje transparentnih proizvođača parfema i zaštitili kupci, dobiva i pomoć, na usko specijaliziranoj razini kakvu bih, umjesto Aromatičnog kutka, željela i unutar granica ove parfemski tužne zemlje, na usluzi svim hrvatskim malim brendovima, trgovačkim društvima i obrtima koji, poput Panacee, uz “stručna tumačenja”, stavljaju svoje ime na kartonske kutije u kojima se nalazi svašta.

Oprez!

Prije objave ovog teksta, prijavila sam bitno, a službeni nalaz Mirisna će objaviti kada/ako ga dobije.

Ovako sam postupila jer se, prema mojim iskustvima, na nalaz nadležnih čeka mjesec dana ili više, a ne želim kalkulirati s vremenom na štetu makar i samo jedne osobe koja kroz svoju kožu u organizam neopravdano i nepotrebno unosi zabranjeni HICC iz parfema koji nije smio doći na tržište.

Sve što ovaj puta treba je samo da nadležni, koji znaju što je COSING, poznaju priloge Uredbe 1223/2009 i rokove primjene propisa, u CPNP-u provjere datum prijave parfema i sastojke Urtice.

U CPNP-u ne može pisati ništa što bi izmijenilo nalaz Mirisne. Moj nalaz donesen je na temelju deklaracija koje su navedene u tekstu, službenih baza podataka kao što su Registar hrvatskih obrtnika i Cosing, te Uredbi Komisije (EU) 1223/2009 i njenom prilogu Uredbi Komisije (EU) 2017/1410.

Zbog svega što se, s Levačićevom Urticom i Aromatičnim kutkom, dogodilo Panacei, nažalost ponavljam upozorenje koje samobjavila pri kraju teksta Miris mučnine – Tomislav Vrbanec i deklaracije parfema i ne mogu reći da mi je osobno manje mučno.

Pretpostavljam da je Aromatični kutak gospođe Gorinšek napravio procjene za još neke parfeme Dejana Levačića te izradio svu dokumentaciju na temelju koje obrt Levy posluje kao proizvođač parfema i kozmetičkih proizvoda.

Ova priča, nažalost, pokazuje da dokle god nekomepentni i/ili upitno nezavisni procjenitelji sigurnosti registriraju baš svakakve parfeme, i to žmireći na oba oka, a nadzor regulatora je neredovit – nitko nije siguran.

Nakon ovog, u priči o Dejanu Levačiću ne mogu isključiti apsolutno ništa, pa niti to da na hrvatskome tržištu Urtica nije jedini Levačićev parfem u kojem bi netko kompetentan, ili barem službeno odgovoran prepoznao problem.

To je ujedno i definicija mirisa opasnosti.

14 mjeseci kasnije (13.4.2022.)

Četrnaest mjeseci nakon što sam Državnom inspektoratu uputila podnesak vezan uz usklađenost Urtice s kozmetičkom regulativom, odnosno stavljanje na tržište parfema sa zabranjenim sastojkom, primila sam odgovor:

Državni inspektorat odgovorio je da je proveo nadzor te utvrdio da “spomenuti parfem” više nije dostupan na hrvatskom tržištu te da se više ne proizvodi pa stoga nije bilo elementa za postupanje.

Zanimljivo, Državni inspektorat nije našao elemente za postupanje niti u zapisima o Urtici iz CPNP baze, iako tamo jasno piše da je u listopadu 2020 na tržište – suprotno propisima – stavljen parfem sa zabranjenim sastojkom, a HICC se navodi u bazi, u popisu sastojaka.

Taj podatak je bio dostupan Državnom inspektoratu, jer se CPNP zapisi mogu mijenjati, ali ne i brisati, a sve prethodne verzije zapisa baza čuva.

Citirane rečenice pisala sam gledajući u ispis/sliku registracije Urtice u CPNP portalu.

Budući da mi je taj dokument/prikaz CPNP baze dostavljen bez da sam ga tražila, jer je Frane Herenda na temelju tog ispisa povjerovao timu Levačić-Gorinšek da je s Urticom sve u redu, a da CPNP baza nije javna, nisam objavila niti dokument, a niti informaciju da sam pogledala upravo ono što je u CPNP bazi trebala pregledati osoba s ovlastima sanitarnog inspektora.

Da sam znala da će zaduženom državnom službeniku biti problem u CPNP portalu pronaći taj podatak, ili da ima problem s razumijevanjem prikaza na ekranu, bila bih svom podnesku priložila ispis, a onda bih još, zlu ne trebalo, na dostavljenom ispisu iz baze i zaokružiila datum i HICC u popisu sastojaka.

Crvenom.
Čisto da zaduženi sanitarni inspektor ne sramoti svoju službu.

No, kako četrnaest (14) mjeseci, od veljače 2021. do travnja 2022, nije razuman rok za postupanje, evo i da izvijestim što se zbivalo u međuvremenu:

U srpnju 2021. godine, tri mjeseca nakon što sam poslala podnesak Državnom inspektoratu, primila sam dokumentirane informacije o komunikaciji u kojoj Dejan Levačić putem interneta traži način da mu se, njegovim riječima, “počisti skladište”, odnosno kontakt/vezu kojoj bi mogao nepuna dva mjeseca prije pune zabrane preprodati neprodane parfeme s HICC-om.

U toj komunikaciji šalje sliku Urtice i navodi da je koprivnički Renesansni festival, na kojem tradicionalno prodaje Urticu, otkazan zbog Covid-19 mjera pa je zato 120 bočica ostalo neprodano. Na izravan upit radi li se o parfemu sa zabranjenim sastojkom odgovara da su svi parfemi u skladu s propisima.

Srećom, ovaj članak, koji sam objavila u najkraćem mogućem vremenu kako bih zaštitila one koji mogu doći u kontakt s Urticom na tržištu bio dovoljno glasan i dalekosežan alarm pa je tako i spriječio da još jedan poduzetnik u drugom dijelu Hrvatske, zahvaljujući pravodobnom i odgovornom postupanju čakovečke sanitane inspekcije, ne nasjedne i ne izgubi svoj novac.

Mirisna ovom prilikom štiti svoj izvor, a umjesto toga, kao i uvijek, izlažem sebe kao odgovornu osobu za ovaj blog.

U ovlasti Državnog inspektorata spada provjera CPNP zapisa i pravovremeni nadzor, ali i ovlast da naloži uništenje štetnih kozmetičkih proizvoda, a upravo to jamči sigurnost kozmetičkih proizvoda na tržištu, ako je već prva linija kontrole – pri samom proizvođaču ili brendu – zakazala.
No, primjer Urtice po drugi puta pokazuje da u to i nije tako.

Dok je Frane Herenda, Levačićev klijent koji je nastupio s previše povjerenja prema zajedničkoj procjeniteljici sigurnosti, odmah povukao sve bočice Urtice, a ubrzo po objavi ovog teksta i izbrisao stranicu s koje je reklamirao i prodavao parfem, na Levačićevoj stranici nema promjena, Urtica je još uvijek na naslovnici.
Pa ti vjeruj da je nema.

Kako je Levačić u srpnju 2021., nakon što su parfemi Frane Herende već bili povučeni, znao da prodaje parfem sa zabranjenim sastojkom, nažalost ne mogu isključiti mogućnost da se s Urticom, koja se navodno više ne proizvodi i povučena je s tržišta, nećemo sresti opet.

Levačićevo parfemsko poduzetništvo pokazuje da je dosita sve moguće.

Na kraju, svojim bih čitateljima postavila pitanje:

Osjećate li se sigurno stavljajući na svoju kožu kozmetičke proizvode koji su navodno proizvedeni u Hrvatskoj i trebali bi ih nadzirati sanitarni inspektori poput čakovečkih?

Ja – NE.

Nakon dvogodišnjeg praćenja priče, nimalo me ne čudi da je proizvodnja parfema procvjetala baš u Čakovcu.

Gledajući unatrag, Sanitarna inspekcija Državnog inspektorata RH nadležna za područje Čakovca je i 2020. i 2021. godine postupala na način da Levačiću omogući što veću i dulju dostupnost Urtice, parfema sa zabranjenim sastojkom, pa moj nos kaže da tu nešto miriše baš jako ne-dobro, na hrvatski karakterističan način.

Što se imena tog mirisa tiče – vjerujem da ćete i sami pronaći precizan naziv.