Putain des Palaces / Etat Libre d’Orange

“Prije no što sam prvi puta pomirisala Putain des Palaces, očekivala sam lijep i ženstven miris u skladu s notama. Čak sam bila i sklona povjerovati nekim stranim, kvalitetnim blogerima koje je ime ovog elegantnog, aldehidno cvjetnog, puderasto-kožno-mošusnog mirisa očito uznemirilo pa su tako vedre ljude iz ELDO-a nazvali gomilicom teenage dječaka čija imena parfema zvuče kao da su sklopljena nakon noćnog pijančevanja.

Najprecizniji komentar dao je moj muž, koji rijetko komentira moje parfeme, a kada komentira, to je obično u jednoj riječi: Lijepo. Ruža. Ozbiljno. Ruža. More. Ruža. Ili zvukom, ako je komentar negativan: Eufff. Agkhhh. Zato čudi što je ovom parfemu, neupućen u njegovu prirodu, posvetio čak dvije rečenice: “Mirišiš po .ip.ici. Ali vrlo finoj.”

Iz Sekine recenzije

Nakon prvog udaha Putain des Palaces pošteno sam se – baš pošteno! – zacrvenjela i ogledala oko sebe, bojeći se da netko nije preblizu.  A Seka je rekla samo: rekla sam ti.

Tko mi kriv, pomislila sam, kad najdoslovnije ne uzimam doslovno.  

Čitala sam kako miriše i pretpostavljala sam što me čeka, nisam baš čedna dušica i ne crvenim lako, ali – ups! – bilo je to pravo pravcato crvenilo i: … Ajme, šta sad da radim, mirišim po … na … po…… aha – Hotelska kurva.  

Druga reakcija, malo iza toga, bila je da prasnem u smijeh. Onako, baš pošteno:

Ovaj ELDO je f-e-n-o-m-e-n-a-l-a-n ! 

Koliko god da ovdje mozgala kako da budem prikladno pristojna i nekontroverzna – parfem mi ne ostavlja puno prostora. Osim toga, stvarno vjerujem nije fer ignorirati očigledno – jer ni ja, ako ne moram, ne volim niti čitati, a niti slušati zaobilaženja (koja su, posljedično, zavaravanja) zbog neugode, a događaju se samo zato jer maca ne zna kako bi do vruće kaše, ili se snebiva, a kaša – miriši dobro.   

“Dječaci u pubertetu”, odnosno  “tinejdžeri iz ELDO-a” i ovim parfemom, koji je – važno je spomenuti – kreirala žena, Nathalie Fiesthauer – uz zanatsku i artističku umješnost, pokazuju i inteligenciju, samosvijest, humor i hrabrost te dubinsko razumijevanje društva na kojem im dio nichea može itekako pozavidjeti i zato mi se čini nekorektno pisati o ovom parfemu kao da “zdjelica s vrućom kašom” ne postoji. 

Ili ju nazivati, recimo, “zdjelicom s hranjivom smjesom zašećerenog toplog mlijeka i žitarca, smještenom nadohvat maci”.   Stoga ću nastojati biti jasna: 

Ispod cvjetno-balzamično-pudrastog parfema koji je zapravo tradicionalan, ženski nježan i vrlo sofisticiran te klasično francuski fin/rafiniran, a miriše kao mješavina ruža i pudera je još jedan parfem:  Parfem tople, još vlažne i zadovoljene – aha. 
Ok, ipak “kašu” nisam nazvala “kašom”, ali nije da nije jasno, mace znaju.  

Ili bolje: taj “parfem u parfemu” – koji je, po notama, animalično-kožno-mošusan (to bi bio ekvivalent onome “hranjiva smjesa zašećerenog toplog mlijeka i žitarca) doslovno miriše  “freshly fucked”, kako je potpuno točno i jasno napisao Candy Perfume Boy, i nemam što tome dodati.

Nošenjem sam, ipak, primijetila da me Putain des Palaces samo prvi puta šokirao i iznenadio svojom jasnoćom i eksplicitnošću mirisne korespondencije s ženskim intimnim dijelovima i postkoitalnim tijelom.

U svakom sljedećem nošenju, nakon što sam već posjedovala svoje vlastito mirisno i tjelesno pamćenje na to što očekivati i što parfem zapravo isporučuje, moja pažnja usmjeravala se sve više na to kako Putain des Palaces funkcionira kao cjelina – a ne spoj dva parfema – i što mislim da ELDO poručuje:  

U Putain des Palaces sljubljuje se i isprepliće intiman i društveno neprihvatljiv miris seksualno aktivnog ženskog spolnog organa, odnosno sankcioniran označitelj prirodne ženskosti, s mirisom sofisticiranog pudera i ruža, koji je primarno javan i neosoban/maskirajuć te prekrivajuć, a funkcionira kao označitelj rafinirane i kulturne ženstvenosti. 

Eksplicitan miris žene, poznat, ali društveno kontroliran i zato minimalno i suspregnuto parfemski eksploatiran suočen je s mirisom kozmetike – najklasičnijim mirisom pudera i ruža, pudrastom spoju ljubičice i ruže, poznatom iz vintage i klasičnih parfema, ali i iz recentnih: Lipstick Rose, Chanelove Misie, Citizen Queen, Guerlainovog Meteorittes…. da ne nabrajam.

U osnovi, radi se o mirisnom buketu koji smo navikle nositi i mirisati oko sebe u javnom prostoru.   Nasuprot njemu i isprepleten s njim je šokantno eksplicitan “freshly fucked” parfem, uistinu parfem “zdjelice s vrućom kašom”, kremastom i svježe serviranom. Zdjelica s kašom ne miriše niti vulgarno niti prljavo – samo doslovno, i – ako znaš – ne možeš promašiti i nema šanse da promakne.  

Putain des Palaces, ispreplićući parfem prirode i  parfem kulture, iskonsko i generirano, pa čak i umjetno, te intimno i javno problematizira način na koji kultura i društveni vrijednosni sustavi kontroliraju i sankcioniraju ljudsku (u ovom slučaju – žensku) prirodu.

Na istom principu i po istom mehanizmu sljubljivanja i ispreplitanja društveno prihvatljivog i društveno neprihvatljivog kao i u Jasmine et Cigarette, ELDO – ni najmanje “dječaci” – čudesnom preciznošću uspijevaju pogoditi, a onda fiksirati i elaborirati problematičnost binarnih podjela u kojima funkcioniramo te s prihvatljivim, nosivim, blagim i nadasve kulturnim i finim parfemom (koji istovremeno miriše freshly fucked) poslati duboko subverzivnu poruku:  

Kultura zapravo nasilno razdvaja ono što je organski neodvojvo – ženskost i ženstvenost – a onda ih i obilježava različito i tretira različito, te kontrolira.

Putain des Palaces je subverzivan – jer to ne dopušta, a ne dopušta jer je parfem: iako unutar njega mirišeš dva pafrema, bez obzira na to što um želi, tijelo i naš nos ne dopuštaju da jedan parfem razdvojimo na dva – onaj privatno-intiman i onaj koji ga prekriva, kulturan, prikladan i javan. 

U tom smislu ni ime parfema – Hotelska kurva – nije bezveze provokativno i eksplicitno, i nije samo plod jezične igre “dječaka”, nego je  briljantna witty poanta cijelog parfemskog koncepta:  

“Dječaci” su se u opisu parfema na službenoj stranici pobrinuli da ne zaključimo kako se kurva (putain) odnosi samo na prostitutku.  U francuskom, kao i u hrvatskom, te manje-više u jezicima svih društava čije su vrijednosti i ustroj izrasli iz kršćanskog vrijednosnog sustava  – a on kontrolira ljudsko tijelo, osobito žensko – kurva je pogrdan naziv za tip žene koja javno živi svoju seksualnost na društveno neprihvatljiv način, neovisno o tome prodaje li uistinu svoje tijelo za novac, ili samo raspolaže s njim kako želi, jer je njeno.

ELDO-dečki su za onaj dio parfema koji miriše po iskonskoj, prirodnoj, nerafiniranoj i nekontroliranoj  ženskosti witty-briljantno odabrali društveni pogrdu jer je putain pogrda kojom se, na razini jezika, sankcionira svaka ženu koja svoju prirodnu seksualne aktivnost svojim iznosi iz izričito zatvorenog, namjenski ograđenog i privatnog prostora – gdje mu je mjesto – u javni.   

Otud i logo parfema:

Jezična društvena sankcija – zapravo ideološka i svjetonazorska – se zbog prikazivanja prirodne ženskosti i problematiziranja društveno prikladnog protegla i na autore koncepta.

Po istom principu po kojem je neprikladno seksualno aktivna žena – kurva, neprikladno društveno aktivni muškarci nazvani su “grupom tinejdžera” koji svoj posao rade “kao nakon pijane noći”. 
U sustavu vrijednosti koji jako pazi kako označava naše osobnosti i jako vodi računa o našim tijelima i našoj prikladnosti, nema goreg nego muškarca nazvati intelektualno impotentnim (kao nakon pijane noći) i seksualno nedozrelim (dječaka/tinejdžera).  

ELDO muškarci i žena, kreatorica parfema, uspjeli su i dio utjecajne parfemske zajednice ubosti u osobno i, izgleda, bolno mjesto.  

Druga riječ naslovne sintagme – palaces – ponavlja i potcrtava witty poantu:

Hotel je kao postor iznimka i od javnog i od privatnog, jer neodjeljivo “dva u jedan”, i javan i privatan, baš kao što su neodjeljivo “dva u jedan” ženskost i ženstvenost.

Žena koja je seksualno aktivna na društveno odobren način taj miris ostavlja pod ključem (wed lock!, pa otud i logo s višerazinskim značenjem), u izolaciji svog doma,  a ne u hotelu, a kada izlazi na bilo koje javno mjesto uz puder i ruž se ne osjeti ništa.  

Ili se osjeti parfem.
Bilo koji parfem – osim ovog. 

Eldo je prekršio pravilo koje podrazumjeva da se ne osjeti ništa i postigao da se osjeti sve, a onda to još učinio nerazdvojivim, ukusnim i kulturnim. 

Zato je Putain des Palaces ukapljena subverzija vrijednosti koje razdvajaju ženskost i ženstvenost, a koje im dodjeljuju strogo kontrolirane uloge i ograničeno područje slobode.  

Nedugo nakon testiranja zaključila sam da Putain des Palaces ide u grupu u mojih “namjenskih parfema”. 

No, ne koristim ga namjenski u smislu zavođenja ili nečeg sličnog, nego ga biram za situacije kad, zapravo, parfemom ženski protestiram ili pružam ženski otpor koji riječju ili djelom iz bezbroj razloga nemam mogućnosti ili načina pružiti, a da ne uđem u otvoren i uglavnom neinteligentan, nepotreban i možda štetan konflikt.  

Putain des Palaces je, u neku ruku, moj gerilski, esencijalno ženski mirisni napad na limbičke sustave osoba koje su pojam “ženske prikladnosti” ispraznile od punog smisla.

Zadnje sam ga nosila radeći 8 sati rame uz rame s dva kulturna snoba, privatno zadrta konzervativca i – otvorena mizoginika.  

Divna kombinacija.
Di ćeš bolje. Jei! 

A još je bilo bolje kada sam na kraju tog dana po prvi puta ikad, a ikad s prekidima traje godinama, od jednog od njih dobila kompliment za parfem.  

Jer je mu je Hotelska kurva mirisao kao “fin i nježan parfem”, što i jest.  

Ma šta kažete… fin? Jel i ukusan?, pomislila sam i zatreptala, misleći da je napad Putain des Palaces pokazao kako gospodinov limbički sustav, za razliku od nekih drugih dijelova mozga, radi besprijekorno.

Bingo!

Naravno da sam zahvalila na komplimentu.
Došlo mi je i da vrlo smjerno i ženstveno kažem rečenicu-dvije o parfemu, ali nisam, jer mu onda ovaj doista fin, nježan i ukusan parfem više ne bi bio niti fin, niti nježan, niti ukusan pa sam zaključila da nema smisla.  

U sebi sam se samo podsjetila da su parfemi doista naša zadnja osobna linija obrane prava na prirodnu i posve ljudsku nekorektnost, te da iako parfemom ne možemo izmjeniti niti svijet, niti mozgove, možemo na limbičkoj razini promijeniti osjećaj odnosa snaga u prostoru u kojem dišemo.

Briljantno propitujuć, witty ELDO je Hotelskom kurvom nije uputio izazov onima koji znaju ili ne znaju kako miriše netom poslužena zdjelica s toplom, kremastom kašom, nego onima koji imaju problem i nazivom i s mirisom parfema  i s time što je “2 u 1”, odnosno parfumistima i neparfumistima koji mogu namirisati, ali ne mogu ili ne žele izgovoriti: mirišeš kao i.pi.ca, ili: mirišeš “freshly fucked”, a onda i: mirišeš fino.   

U moru zapravo konzervativnih ili samo ekskluzivnih niche kuća. ili onih besmisleno avangardnih, pa čak i reciklažno snobovskih, ELDO stvara pristupačne i vrlo nosive parfeme (cijena jednog ELDA je otprilike jednaka ili malo niža od cijene jednog Chanela iz neekskluzivnih linija), a pritom kvalitetnim i duboko promišljenim mirisima doista širi istinsku vrstu slobode – slobodu preispitivanja konvencija te svjetonazorskih i društvenih ograničenja u kojima živimo.

Da nema Slobodne Narančaste Države, trebalo bi ju izmisliti: svojim witty konceptima ELDO ekipa ogoljuje miris društva i parfemski odijeva nas, jer je to što stvara je parfemski antidot protiv komformizma, stereotipa i društveno fiksiranih uloga.   

A osvrt na macinu vruću kašu i “zaigranu grupicu  tinejdžera koji kao da su ime parfema smislili nakon pijančevanja” završit ću kako sam i započela, Sekinim riječima, kao da su moje:  

Unatoč toj evidentnoj činjenici, ovaj parfem je vrlo elegantan i profinjen i iako mirisi točno kako je opisano, nije nimalo vulgaran, nego iznimno erotičan, vrlo slikovit i ženstven.

Za hodanje tako uskom stazom potrebno je majstorstvo.

Bravo ELDO!