1805 Tonnerre / BeauFort London

Referenca za parfemski naturalizam

Beaufortov 1805 Tonnerre godine iz Come Hell or High Water Eau de Parfum Collection probala sam na nagovor jedne od meni najdražih prodavačica parfema, mlade žene čija mi je suptilna educiranost, opuštenost i otvorenost, neposrednost i razgovorljivost, ali i perceptivnost vezana uz to kada pomoći, a kada pustiti da svoje vrijeme s testiranim parfemom provedem sama, već nekoliko puta bila od velike pomoći.

Iako je 1805 Tonnerre spada u malenu grupicu najstrašnijih mirisnih iskustava, smatram da sam upravo zahvaljujući i ovom pomicanju granice, za koje iskreno zahvaljujem toj mladoj ženi, iskustveno bogatija – ako ne za sam miris (jer, doista, miris je apsolutno užasan), onda za jasan dojam avangardnog (i dvojbeno nosivog) iskoraka u parfemski naturalizam.

Nedvojbeno jasno, bez ikakvog pojma o notama osjetila sam samo:  barut – tone baruta pomiješane s gustim dimom, neko spaljeno meso, možda miris do temelja izgorjele slavonske pušnice s prastarim komadićima predimljene slanine, blato – iznošene mokre kožne čizme, slanu krv, pa opet barut, dim i neku zapaljenu gumu…

S-t-r-a-š-n-o.

Poslije, pogledavši note izravno na BeauFortovom sajtu, ispalo je da uopće nisam prepoznala niti jednu od konvencionalnih nota (citruse, ambru, bor i cedar), a što se tiče ostalih nota, moj je nos je bez ikave dvojbe jasno prepoznao barut, krv, dim i slanost. Propustila sam uočiti brandy, no kako sam bila izravno pokošena mračnom i agresivnom mirisnom paljbom s blottera – nije ni čudo da nisam tragala dalje.

Što se tiče baruta, slanosti i zadimljenosti te agresivnog mirisa spaljenog mesa tiče, radi se o najdoslovnijim mirisnim asocijacijama. Deklarirane note je vrlo, vrlo teško zamijeniti za bilo što drugo.

Ako postoji parfemski naturalizam – 1805 Tonnerre je upravo TO. BeauFortov 1805 Tonnerre nema veze s pojmom “parfem” – prije je potpuna negacija.

Inspiracija, idejni pokretač za ovaj doista avangardni parfem bila je Bitka kod Trafalgara, pomorski sraz Engleske i Francuske 1805. godine u kojem je flota admirala Nelsona porazila brojčano nadmočniju Napoleonovu flotu. Strateški ključna, Nelsonova pobjeda u Bitci kod Trafalgara osigurala je britansku dominaciju na svjetskim morima pa kontrola svjetskih pomorskih trgovačkih ruta (kojima je, godinu ranije inspiriran Duchaufoureov Lothair, napravljen za također britanski Penhaligon’s i kolekciju Trade Routes) nije ispuštena iz engleskih ruku i predana u ruke Francuske.

Pa ok – doista sam se našla u užasu paleža i smrti  – i bloody hell! – 1805Tonnerre bi mi i bez metapodataka i narativa isporučio jednak osjetilno-osjećajni paket.

Ipak, ovo naturalističko mirisno iskustvo me na nekoj apstraktnoj i vrlo vjerojatno  egzibicionističkoj razini oduševljava, koliko i šokira te vjerujem da postoji osobnost koja iz bitke s ovim parfemom – deklariranim kao unisex – može izaći kao pobjednik i iznijeti ga fenomenalno…

Ja, sigurna sam, ovo neću moći nikad-nikad, a ni tad.

Veličanstveno strašno.