Duel / Annick Goutal

Zen, zapravo

  “Dvoboj…? Stvarno?! E pa kamo sreće da su svi dvoboji ikad bili ovakvi…”
Ovo sam pomislila mirišići ruku kada je prvi puta na nju legao Duel, koji su za Annick Goutal, odnosno sada Maison Goutal, zajedno kreirale Camille Goutal i Isabelle Doyen.

“Dvoboj” je doista sjajno ime za parfem, ali za o-v-a-j parfem, čini mi se da izbor nije mogao biti – pogrešniji.

Odmah u glavu: Duel je sve prije nego oštar, borben, jak ili agresivan, kako to sugerira ime. Što god da sugerirale note, ili oznaka “for men”, Duel ne samo da je uniseks, nego je blag uniseks, kojeg se žene ne bi trebale plašiti barem probati. Primjerice, gotovo sve redom uniseks Hermesove ili Sisleyeve L’Eau su bar jednako uniseks kao “Duel”, ili  čak “muškije”.

Duel mi se snažno zasviđao u prvom susretu, a misao “želim punu bočicu!” iskakala je bez ikakve zadrške svaki put kad bih ga ponjuškala. Dulje vremena tražila sam lagan i prozračan nesladak parfem s jasnom i “ozbiljnom” notom čaja. K tome, nisam željela  da bude nimalo cvjetan, ni otvoreno zelen. “Zelenkasto” mi se činilo ok, ali ne ako je na Green Tea ili Bvlgari The Vert foru i, plus sve to, ako već ima citrusa – da ti citrusi skupa s čajem ne mirišu kao čaj s limunom, ili, nedaj bože, oni napitci koje prodaju kao “ice-tea”.

Dodatno, nisam željela ima filing kolonjske niti išta pretjerano “zingy” te da, po karakteru i osjećaju koji stvara, paše uz kasnije proljeće i odlazak ljeta… Uglavnom, puno zahtjeva.

Duel je udovoljio svemu ovom. A posegnula sam za njim bezveze…  

Sazdan od “teških”  i aromatičnih nota (koža, apsolut čaja),  Duel je sav suspregnut, miran, mek i nježan. Neki kul, malo odsutan i sanjiv parfem.

Duel se otvara svježe-zeleno citrusno. Artemisija (ili možda trpko-zeleno, a ne citrisno lice pettitgraina) se ubacuje vrlo brzo, smiruje citrusni nalet i usmjerava ga u biljnom smjeru.

Glavna priča je čaj. Miriše doista malo kao suhi listići pravog čaja i nekako žuto-smeđe, ne zeleno, malo kao biljna apoteka, a malo kao tek skuhan earl grey u koji biste zbog prirodne trpkosti možda poželjeli dodali kapljicu mlijeka, a malo kao pokošeno, napola suho sijeno.

Ostale komponente parfema samo kao da ističu različita lica čaja: petitgrain na početku daje zeleno-svježu aromatičnostnost, koja kako čaj započinje prevladavati i miješa se s finom kožnim notom, vuče prema žućkasto-smeđoj boji/ aromi. Koža (koju jasno osjećam) je tu da podupre oporost i doda malo čvrstine.

Sve je u službi čaja.

Čak i iris i mošus, koje lijepo osjećam (mošus se igra skrivača i miriše slično onom u Musc Nomade) služe tom čaju. Kao da su ona kapljica mlijeka koja ublažava trpkost. Duboki drydown čini čaj pomiješan sa slatkastim irisom.

Kao šapat.

Ovo je miran, ozbiljan, tih, mek parfem. Gotovo kontemplativan. Da je Duel skladba, bio bi nešto instrumentalno, ambijentalno, u pozadini… Nosim ga za svoje osame, za čitanja, šetnje i odlaske u prirodu.

Duel nije dvoboj. Duel je zen.

Performanse, transparentnost i svježa aromatičnost te kombinacija osjećaja “zelenkastog” i suho-herbalnog učinile su da Duel na prvi njuh povežem sa sezonom toplog vremena, ponajviše uz kasno toplo proljeće i ranu jesen. Međutim, kao svježe aromatičan casual i diskretan uredski miris nosiv je kroz cijelu godinu.

Doista je blag. Potrebno je velikodušno nanošenje. Nakon otvaranja ne izlazi iz osobnog prostora, diskretan je i tih. Ipak, u osobnom prostoru ga jasno osjetim do 8 sati. Ne mislim da je Duel “slab” – mislim da je to dio njegivog karaktera, ali ako volite mirise koji se ne igraju skrivača i projiciraju snažno – trebali biste provjeriti performanse na sebi i pomiriti se unaprijed da će se bočica ipak isprazniti brže od drugih.