Fath Essentials, Volume 2 (2017.) – Jacques Fath

Konačno sam upoznala tri volumena, odnosno tri kvarteta parfema objedinjenih u liniji Fath Essentials iza kojih stoji kreativna direktorica Rania Naim.

Prva dva dijela Fath Essentials linije čine parfemi Cecile Zarokian (Volume 1, 2015.) i Luce Maffeija (Volume 2, 2017.), doksu u Volume 3 (2018.) uvrštene kreacije oba parfumera. 

Odlučila sam se krenuti od sredine:

Maffeijev Fath Essentials Volume 2 je lako nosiva, nezahtjevna i vedra cjelina, a sastoji se dominantno od cvjetnih kreacija koje reprezentiraju mimozu, bijeli jorgovan, ružu i raskošan buket doista različitog cvijeća. 

U mom osobnom sustavu vrednovanja i sviđanja/nesviđanja većina od četiri parfema komotno se smjestila u područje cvjetnog “go to” dnevnog parfema. Tri od četiri kreacije ne bih imala protiv povremeno nositi kroz sezonu ili možda dvije, što smatram dobrim rezultatom. 

L’Orée du Bois 

L’Orée du Bois nazvan je po vjenčanoj haljini koju je Jacques Fath kreirao za Ritu Hayworth. 

Radi se o cvjetno-orijentalnoj kompoziciji koju predvodi bogata zlatno-nježna mimoza, podržana transparentnom i laganom ambrom te toplim začinima na blago medom zaslađenoj drvenoj podlozi. 

Plemenito mirna prozračna toplina posjeduje pahuljičastost mimoze, a mirisnu dubinu, koju pruža orijentalno-drvena podloga parfema, ne prati težina.

Nošenje baš u danima sunčane i zlaćane jeseni izvuklo je iz L’Orée du Bois malo bogatstvo zlatnih mirisnih nijansi: u cvjetovima-kuglicama zlatnožute mimoze ocrtavaju se latice-vlati-pahuljice kao sunčeve zrake, žitka transparentno zlatna ambra stapa se s medom i ljeska ponad svijetlog drveta.

L’Orée du Bois je parfem za raskošnu i meku zlatnu jesen i jedna ozbiljnih i osmišljenijih mimoza koje sam imala priliku probati u zadnje vrijeme.

Lilas Exquis

“Zelena lica zaigranog zumbula veselo se isprepliću s cvjetovima bijelog jorgovana i iznenađujućiom kremom ljubičice”, kaže promotivna kartica. (“The playful Hyacinth and its green facets mingles jojfully with Lilac flower and surprising Violet cream accord.”) 

U osnovi, radi se o floral-musku s izraženijim zelenim i svježim elementima. 

Inače nisam posebno naklonjena zumbulu, koji dominira otvaranjem, no u ovoj kompoziciji je njegov cvjetni i katkad prodoran dio karaktera solidno iskontroliran i ublažen, a pojačani su njegovi hladno-svježi i zeleno-vlažni dijelovi. Iako prikaz mirisnih nota u otvaranju ne spominje druge zelene note, čini mi se da zumbul zelenilo duguje još nekom zeleno-travnatom elementu. 

I kroz sredinu parfema, kojom vladaju nježni jorgovani, provlači se osjećaj vlažno zelenih nježnih proljetnih latica. Cvjetna raskoš je prisutna, a uspijeva djelovati nenametljivo prirodno i delikatno svježe.

U sredini razvoja Lilas Exquis iz zeleno-cvjetne zalazi popularnu floral-musk kategoriju. Spominje se “violet cream accord”, no moj nos ga prepoznaje kao svilenkast i kremast bijeli mošus, podignut i osvježen zračno-zelenkastim, također vlažnim listovima ljubičice. 

Nakon otvaranja i sredine mirisa, koji su mi se doista svidjeli, u dubljem drydownu imala sam osjećaj da nosim nešto neodređeno poznato, ali lijepo i vrlo ugodno. Srećom, zahvaljujući fino prepoznatljivim ambretinim sjemenkama, Lilas Exquis nije zastranio u područje prosto funkcionalnih mošusa i isprane, sterilne cvjetne čistoće. Ipak, povremeno mi se činilo da kreativno-parfumerski dvojac Naim-Maffei ipak nije odolio malo koketirati s komercijalno isplativim stereotipom. 

Lilas Exquis lako mogu zamisliti na sebi u prvoj polovini proljeća, dok sve pod suncem pupa, lista, cvate, jutra su još svježa, maglovita i vlažna, a dani sunčani i zeleni, premda još katkad zapuše ne posve proljetni povjetarac.

Les Frivolités

Ovaj prvi dojam ne bih propustila napisati samo zbog naziva parfema – Les Frivolités.

Jako volim pojam “frivolno“. Volim njegovu unutrašnju kontradiktornost, volim i pozitivan i negativan sloj značenja, volim lepršavu površnost kao rijetku privilegiju koju nije lako namjerno ni postići ni zadržati, niti parfemski, a niti inače. Frivolnost doživljavam kao uglavnom kratkotrajan plod ili blažene neosviještenosti, neznanja ili nezrelosti, ili kao posljedicu duboke promišljenosti, zrelosti i samokontrole, a nerijetko i iskusne ravnodušnosti kombinirane s vedrim duhom.

Očekivanja prema parfemu bila su stoga obojena njegovim imenom i pitanjem kako miriše frivolna parfemska kompozicija s ružom u centru?

Miriše – frivolno. Doista.

Les Frivolités se otvara nježno, pastelno voćno, pomalo čak i žvakasto, a nježno roza i doista lijepa ruža ubrzo izbija u prvi plan samo da bi pokazala kako frivolno paše sa svime: i sa slatkom voćnošću i nešto niže niz razvoj s makaronima, koji mirišu blago gurmanski poput slatkiša, ali ne i preslatko šećerasto.

Ruža i sama funkcionira kao makarončić punjen pastom tropskog voća ili voćnog osmantusa iz otvaranja, a koji posve frivolno grcneš usput, jer razlika između mirisa ruže i makarona namirisanog ružom zapravo i nije sudbinski važna, ako je dojam sličan: lagan, slatko poznat i neobvezujuć, lepršavo svidljiv.

Niže niz razvoj, svježa ružina slatkoća se ponešto povlači i istupa antilopasta koža, svijetla i tanka, neopuzdano ne-čvrsta, više kao modni detalj koji možda sugerira “nešto konkretno”, a možda i ne.

Više je – ne, dosljedno frivolno.

Mlada roza voćno-makaronski slatkasta ruža, a potom kožno-baršunaste ruža u drydownu odlazi u suptilno slojevit, a ipak nekako neutralan i posve neobvezujuć spoj mekog, nenametljivog mošusa i neutralnog, gotovo mimikričnog irisa, s minimalno drvenih primjesa.

I to je to.

Zgodno, nepretenciozno poznato, dobro postavljeno, ali neobvezujuće u svakom smislu, i mirisnom, i spekulativnom, i emotivnom.

Rosso Epicureo

Rosso Epicureo je (uz Les Frivolités) druga obrada ruže u ovom setu, no posve drugačija. Ruža je ovdje dio glasnog cvjetnog buketa te supostavljena i/ili suprotstavljena tuberozi, bijelom cvijeću i slatkom koktelu.

Ni manje ni više. 

Ili – di ćeš više, kad već naslov sugerira hedonizam.

Evo što kartica kaže:

Rosso Epicureo je proslava radosti življenja pjenušavim akordom francuskog koktela Kir Royal (koji se, za razliku od klasičnog Kira, umjesto s vinom radi sa šampanjcem, a osnovu mu čini krema od ribizla). Kir Royal akordu dodana je karnalna tuberoza, bijelo cvijeće i damaskanska ruža. 

Na prvi njuh, a i na svaki sljedeći, pomislila sam kako je ovo definitivno parfem za žene koje su čvrsto odlučile omađijati svijet glasnim cvjetnim overloadom, i to nakon što su, udovoljavajući prvom dijelu epikurejskih poriva,  popile koju kapljicu likera (a nije da slatko ne zna zavarati).

Mirisanje tuberoze i ruže, karakterno antagonističkih primadona, u cvjetnoj gužvi uspjelo mi je oslikati samo ženu koja vodi neusuglašene “bi – ne bi” pregovore s ružom u sebi, želeći postati ta seksi tuberoza.

Nemam ništa niti protiv kraljevski zamamne ruže niti protiv iskonski karnalne tuberoze. Štoviše, svaki taj uspješan spoj smatram vrlo dobrodošlim, dapače, kako u parfemima, tako i inače.

Međutim, Rosso Epicureo  nije spoj koji bih nosila na svojoj koži:

Ruža je prije ocvala nego što se rascvala, tuberoza je u teturavoj u pozi za zavođenje prezentirala svoje meso, ali ne i iskru žive tjelesnosti, ostalo cvijeće napravilo je napornu gužvu, a nad svime lebdi otežalo-sladak miris zagušenog i prenakrcanog prostora.

Duboki drydown miriše mutno i pomalo kao “iznošen parfem” u kojem nedefinirani fragmenti cvjetnog srca proviruju iz zagušujuće mješavine ambre, mošusa i pačulija, koji dodatno potcrtava dojam zagušenosti i iznošenosti.

Premda ne miriše parfemski poznato, Rosso Epicureo ipak mi miriše poznato kao retro prenakićena i prenašminkana žena neprofilirane osobnosti koja se trudi previše, smije preglasno, namješta preočito i onako… nije da ne cijenim trud i nije da ne mogu razumjeti, bude mi čak i malo žao, ali se ipak držim podalje.

Uf, napisala sam poprilično nekorektan parfemsko-ženski opis, ali ne slijedi isprika.

Ništa u parfemu nisam doživjela epikurejski hedonistično, samo pretjerano, a nedefinirano.