kolekcije / linije

Lisbon Clubs 1920 kolekcija – Miguel Matos (2020)

Olympia Club, Bristol Club, Palace Club i Majestic Club

Mirišući s ruku Bristol. Majestic, Olimpiju i Palaceparfeme Miguela Matosa iz Lisbon Clubs 1920. (2020.) zapitala sam se svjedočimo li sto godina kasnije, u ovom vremenu samozaštitnih distanci i novog puritanizma, konačnom izumiranju klubova?

Klubovi su izgleda vrelo parfemske inspiracije Miguela Matosa: prošle godine je Bruno Acampora prestavio njegovu Acampora 54 kolekciju, inspiriranu Studiom 54, iz koje je Young Hearts ove godine nagrađen Art and Olfaction Awards. S Lisbon Clubs 1920. – zapravo drugom klupskom kolekcijom – Miguel Matos se okrenuo “starijim srcima” – klasičnim noćnim klubovima koji su ludih dvadesetih vladali noćnim životom velikih gradova.

Na neki način, prošlostoljetne lude dvadesete također su nastale su kao izraz “novog normalnog”: nakon što je završio Prvi svjetski rat, nakon svih zabrana, restikcija, gubitaka i nemogućnosti, eksplozija nove životne energije konačno je u potpunosti poslala u povijest način života i razmišljanja naslijeđen iz 19. stoljeća. Dvadeseto stoljeće je u potpunosti stupilo na pozornicu s dva desetljeća zakašnjenja, upravo u ludim dvadesetima, uz muzičku kulisu charlestona i foxtrotta, nove slobode, velike orkestre i noćne klubove, žene koje puše u javnosti, po prvi puta odsijecaju kosu i po prvi puta pokazuju i noge.

Izgleda da je i 21. stoljeće nastupilo s dva desetljeća zakašnjenja i da su način razmišljanja i svakodnevnica koju smo živjeli u 20. stoljeću poslani u povijest ove, 2020. godine, s globalnom pandemijom i našim “novim normalnim”. Ove dvadesete lude su drugačije i djeluju kao negativ onih iz prethodnog stoljeća: nitko pribran naše “novo normalno” ne može povezati s eksplozijom životne radosti i slobode. Dok se klubovi zatvaraju, a noćni život zamire, razmišljanje o 1920-ima učinilo me duboko nostalgičnom i zainteresiranom za Matosovu Lisbon Clubs 1920.


Lude dvadesete: foxtrot, charleston, Art Deco, vrijeme radija, orkestara i eksplozije životne energije nakon Prvog svjetskog rata

Miguel Matos oživio je kolektivni identitet poznatih, starih klubova. Kolekcija o “starim srcima” izgrađena je na proučavanoj i proživljenoj nostalgiji i čini mi se da je nastala iz umjetničke i osobne želje da se nekako oživi ili barem fiksira mirisni profil starih noćnih klubova.

Olimpia, Majestic, Bristol i Palace zajedno stvaraju veličanstvenu panoramu: tu su različito izvedeni, ali uvijek pažljivo izbalansirani i isprepleteni slojevi klupske ustajalosti i živosti, a pojedinačne atmosfere premrežene su karakterističnim, iskričavim i rječitim mirisnim motivima – gotovo da sam namirisala i ljude od krvi i mesa koji su, preuzimajući na svoja tijela u prostoru identitet kluba, istovremeno ga kreirajući, činili da klubovi doista žive.


MAJESTIC Club (1918-1920)

Tu je miris zraka koji se zadržavao u prostorima i kada su ostajali prazni, u tapeciranim naslonima, draperijama i tapisonima, tu je i mirisna slika žamora iz pozadine, a tu su i tijela u susretima i mimoilaženjima:

U dubokom drydownu Majestica došla je do mene mirisna glasina vezana uz Cabochard, koja ispod glasa kruži klupskim društvancem. Tek kad sam ju provjerila u zapisanome, utvrdila sam da uopće nema kože, već je za tu priču najvjerojatnije krivo smilje, koje se katkad i samo voli preobući u kožu, udruženo s mahovinom, a moguće i uz potporu civeta.


PALACE Club

U Olimpiji me dodirnuo miris suhog baršunastog pliša i uz ugodu podsjetio na glatku tišinu praznog kluba pred otvaranje, u Palaceu sam se mimoišla s nekim tko se u satima prije izlaska i provoda obrijao reskim sapunom, a sada kroz spartansku suhoću zrači tjelesna toplina. Palace je je imao i brijačnicu za gospodu! – saznala sam iz starih fotografija tek nakon što sam opremati već napisan i u tom trenutku se naklonila gospodinu Matosu na mirisnom udaru povijesne istine!

U Bristolu me za upaljač ili šibice zamolila nježna dušica koja u otežalom zraku miriše lepršavo citrusno, a vadeći upaljač ili šibice pomislila sam: nije to parfem, osobnost je…


BRISTOL Club

Pregled kolekcije Lisbon Clubs 1920 kao cjeline snažno me podsjetio na odlazak u kino, kako bih u tišini i mraku odgledala Velikog Gatsbija, ali u režiji Buzza Luhrmana (2013.). To što je Buzz Luhrman napravio s oživljavanjem romana Francisa Scotta Fitzgeralda (1925.) i prvog filmskog predloška (Jack Clayton, 1974.), koji ga je nostalgično pratio, to je Miguel Matos postigao oživljavanjem Majestica, Bristola, Olimpije i Palcea u ovoj kolekciji.

Vintage je tu – živo materijalan i vrlo konkretan – samo nije očekivano nostalgičan i nepotrebno doslovan. Radi se o modernim i precizno kreiranim/režiranim udarima parfemskih vintage referenci, a lurmanovska podvojenost je početno slojevita i bučno-zahtjevna, no samo do trenutka kad se dihotomija između vintage modela i moderne izvedbe posve ne izgubi, a zauzvrat nas svom snagom ne obuzme čista, jasna, nedirnuta i nepromijenjena – doslovno ista, autentična emocija.

Miguel Matos – vizualni identitet kolekcije

Majestic, Olimpia, Bristol i Palace iz Lisbon Clubs 1920 mirišu točno kako zamišljam da su nekad morali mirisati stari noćni klubovi. Radi se o modernim portretima, ali karakteri klubova mirišu frapantno uvjerljivo vintage – toliko da sam pomislila samo:

“Da, to je to.”, unatoč tome što u životu nisam stupila nogom niti u Bristol, niti u Palace, a niti u Majestic ili Olimpiju.

Iako su svi dijelovi kolekcije zasebni i kompleksni parfemski karakteri, ostala sam fascinirana onime što su uspjeli predstaviti zajedno. Vjerujem da je za ovakav “stvarnosni efekt” zaslužna čista, nedirnuta emocija, ali i jasno artikuliran primjer kako umjetnička kreacija svakog identiteta – pa onog klasičnih klubova – postaje autentična i fascinantno uvjerljiva točno na presjecištu inventivnosti i reinterpretacije.

Lisbon Clubs 1920 su, dame i gospodo, olfaktivna umjetnost.


Parfemi iz kolekcije su predstavljeni kao “mirisna umjetnost” i popraćeni jasnom obavijesti kako nisu usklađeni s IFRA-inim ograničenjima.


Fotografija parfumera preuzeta je sa službene stranice Miguel Matos Perfumes. Sve fotogfrafije koje se odnose na Lisabonske klubove i 1920-e preuzete su iz članka objavljenog na blogu Restos de Colecao autora Josea Leite: Clubs Nocturnos de Lisboa, Majestoc Club. Palace Club i Bristol Club.


Prikaz kolekcije nastao je na temelju osobno kupljenog discovery kita. Sva mišljenja su moja.

PODIJELI


MOGLO BI VAS ZANIMATI



Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.