Maison Olibere: Chemical Love (2018)

Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin

Mirisna rječitost parfema omogućava mi da katkad vrisnem inače šaptave prkose: namunjim po sebi glasan, ekstrovertan mirisni karakter, pretvorim ga u oblak nedvosmislene izravnosti i hodam takva svijetom.
Ili stanom, u ovim okolnostima.

Hit me!“, kaže gorka naranča, združena u otvaranju s kokainom u metalno-gorki akord.

Chemical Love (Luca Maffei, 2018.) je moj miris dana.

Parfem Maison Olibere je hladan i pun, kremasto pozivajuć i distanciran, doista donekle umjetan, očarava i zavodi na način na koji su zavodile pretjerane 1970-e.

U inače parfemskom ekstraktu niže niz razvoj caruje kremasti ylang-ylang i ponešto kremasto-mliječne slatkoće: malo me podsjeća na krhku stranu žena koje su satima sjedile pod haubama, a onda i spavale s čvrstim, vrtoglavo visokim pundžama, ultimativnom prezentacijom samodiscipline i postojanosti.

Chemical Love je inspiriran Licem s ožiljkom (Scarface, Brian de Palma, 1983.), no ja zamišljam da je tako kremasto-slatko, britko-gorko, krhko i ekstrovertno opojno (i kokainasto) mirisala Sharon Stone u drugom gangsterskom filmu koji zahvaća 1970-e: Scorseseovom Casinu.

Chemical Love je lifter i hitter – čak je i kremastost u njemu je britka i snažna.

Na vrhu kompozicije su gorka naranča, davana, elemi i kokain akord, u sredini ylang ylang, narančin cvijet i Baileys krema, a u bazi pačuli, sandalovina, labdanum, vanilija i mošus.

Glamurozna sam si u ovom samoizoliranom izdanju, šećem sobama i bez riječi odašiljem prkos, snagu i krhkost.


Napiši komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

O autorici

Iva

Pišem o parfemima koji predstavljaju autentične kreacije i osobitu mirisnu ljepotu, zarobili su moju pažnju i raspiruju maštu, nude izazovan mirisni iskorak u novo ili drugačije, ili mijenjaju način na koji sam sklona razmišljati.

Prati

Pretplata

Primaj nove objave epoštom

Pridružite nam se!

Scroll to Top