blind-test-challenge-luka

Blind test challenge

Sredinom studenoga među parfemske kolege u Facebook grupi Ljubitelji parfema Hrvatska bačena je udica s mamcem: Luka, administrator grupe, u postu je objavio kako povremeno sam testira svoj nos tako što pomiješa sempliće pa pokuša prepoznati koji je to parfem odabrao naslijepo. Dodao je kako su takva testiranja vrlo korisna.

Iako Luka nije baš posve jasno napisao “quick blind test” – ideja bila tu. Iz svoje fotelje, predvečer, nadovezala sam se na njegov post, prisjećajući se kako si seka i ja svako toliko priuštimo razmjenu neoznačenih semplića i svojevrstan blind test. Složila sam se da su takva testiranja uvijek sjajna i nadasve korisna.

Nakon ovog je išlo brzo: mislim da je već druga razmjena komentara završila mojim: “Ja sam za!”.

Toliko o hvatanju na bačenu udicu.

Glatko i brzo, ja sam postala Lukina partnerica u testiranju naslijepo, a Luka moj: dogovorili smo se da ćemo napraviti 5 uzoraka, među kojima će biti nešto nichea i nešto dizajnersa, da ćemo semplove označiti samo brojevima i razmijeniti paketiće.

Snimit ćemo svoje testiranje i onda to iskustvo u obliku videa istog dana podijeliti u grupi.

Ideja o testiranju naslijepo pretvorila se u izazov: No, nije se radilo o Lukinom izazovu mom nosu, ili obratno – kod ovakvih testiranja uvijek se najviše radi o našim vlastitim nosevima, a partner je tu da nam pomogne stvoriti izazov nama samima.  I inače volim takve uzajamnosti. 

Izazov se odnosio na javno prezentiranje više naših mirisnih nemogućnosti, nego mirisnih mogućnosti.

“Let the public blam begin…”, pomislila sam nakon što sam od Luke primila sliku semplića koje mi šalje (gore) i nakon što sam njemu poslala sliku svojih (dolje):  

blind-test-challenge-luka
Blindtest-uzorci-Iva

Prilikom prihvaćanja izazova vodila sam se dulje vremena prisutnim osjećajem kako s vremena na vrijeme nije zgorega priče među parfemoljupcima ipak malo prizemljiti.

Ovaj poriv imam već neko vrijeme, a tu i tamo se odvrne na najjače kad netko na temelju dvije i pol “mirisne note” napiše da pretpostavlja da je to “točno-taj-i-taj” parfem ili kad čitam kako se bez greške prepoznaju neke sjajne i gotovo identične reformulacije.

Naravno, nije da sve to nije moguće.

Naravno da jest.

Ali, uvijek se malo trznem i pomislim kako se na ovakve supermoći osvrnuo čak i Ellena u svojoj knjizi “Parfem”, nazvavši neka od tih “na prvu” prepoznavanja onime što doista nije realno očekivati čak niti od njega i njemu sličnih istreniranih noseva.

Dodatno, kako vrijeme prolazi, sve jasnije osvještavam da u zasluge isključivo našeg nosa pripisujemo značenja proizašla iz nizova “metapodataka” iz kojih crpimo svoju interpretaciju.
Također, naša tumačenja mirisa vrlo često polusvjesno proizlaze iz konteksta u  kojem se “prepoznavanje” odvija, odnosno iz svega što smo o parfemu čuli, pročitali, vidjeli ili znamo, ali i načina, vremena i okolnosti u kojima se testiranje odvija.

Kasniji razgovori s Lukom potvrdili su da smo bili vođeni istim idejama i sličnom potrebom da “spustimo na zemlju” i demistificiramo parfemske supermoći prezentirane nekritički i prečesto. 

Testiranjem parfema bez pratećih metapodataka (imena kuće, imena i rodne kategorije parfema) te ikakvog vizuala (koji znatno utječe na interpretraciju) suočili smo se s vrlo visokom vjerojatnošću javnog blama pred grupom ljudi koja je, poput nas, pomirisala i upoznala znatno više parfema od prosječnih ljubitelja parfema.

I  – to se dogodilo!

Ali, dogodilo se još ponešto: solidna doza smijeha.

Luka se pobrinuo za solidnu dozu mog smijeha, a mislim da sam i ja njemu napravila isto.

Naš public blind test challenge dodatno se pokazao i kao iznimno  nagrađujuće iskustvo: te iste večeri kada smo u grupu pustili snimku našeg blama, za novi krug blind test izazova prijavio se još jedan par zaigranih i odvažnih duhova: kolege Nera i Damir.

Od svega što sam iskusila, meni je ovo bio najljepši dio dijeljenog iskustva. Nera i Damir, članovi grupe, nisu nikada prije međusobno surađivali i njihovo “ad hoc” parfemsko uparivanje pridonijelo je širenju i produbljivanju parfemskih veza.

A tu smo upravo zbog toga. I uvijek padam na to. Osobito ako je neopterećeno i začinjeno s malo adrenalina i dosta smijeha.

Slijedi zbir iskustava za koja smo svo četvero u razgovorima zaključili da su zajednička.

Luka i Iva, Nera i Damir – zajednička iskustva

Blind test challenge - sudionici

Što smo promašili i što smo naučili ili potvrdili

Odmah jasno: promašili smo j-a-k-o  p-u-n-o. S-v-i.

No, naši naknadni dojmovi pokazali su značajnu količinu podudarnosti u zaključcima:

Promašivali smo i note, ali i cijele parfemske grupe te dokazali da sjećanje (ponekad) vara.

  • Da netko parfemoljupcu kaže da u jednom od najpoznaztijih sandalovina i dominantno drvenih parfema (Dyptique: Tam Dao) ne može preoznati “drvo”, niti sandalovinu – zvučalo bi kao uvreda parfemskog nosa. Ili da parfemoljupki kaže da će promašiti cijelu parfemsku grupu (Ted Lapidus Pour Homme), a od nota prepoznati samo dvije najmanje izražene, ne bi zvučalo ništa bolje. Ali, to se dogodilo.
  • Propustili smo prepoznati parfeme koje dobro poznajemo jer smo ih godinama mirisali s poznate kože (Hermesov Bel Ami Vetiver), ili čak nosili (Guerlain: Mitsouko).

Ništa čudno. 

Nije rijetkost da se ovo dogodi pri brzinskim testiranjima i ovlaš mirisanjima otvaranja, i to nakon što smo u kratkom vremenskom razmaku prethodno udahnuli dva ili četiri parfema te dobrano ošamutili mirisne receptore.

Pouzdana testiranja zahtijevaju vrijeme, mirisnu izolaciju i koncentraciju te nošenje, odnosno barem  ponavljanje iskustva. 

Imajte ovo na umu kada donosite i – još važnije – prenosite drugima sud o parfemu nakon što ste ga jednom pomirisali u parfumeriji s blotera, ili s ruke na koju ste prethodno nanijeli drugi parfem. 
Ili više njih.

Potvrdili smo da cijena i status (ponekad) navode na krive zaključke.

  • Bili smo uvjereni da je vrlo jeftin i nepoznat celebrity parfem (Lady Gaga: Eau de Gaga) jedan od Jardina, dakle član doista izvanserijske Hermesove kolekcije. 
  • I obratno: glatko smo izjavili da je jedan od ekskluzivnih i skupljih niche parfema (Maison Francis Kurkdjian: Amyris Homme) nešto što ne bismo stavili na svoju kožu, a mirišemo to na svakom koraku. A i ne baš jeftin i kultan Dyptiqueov Tam Dao ispao je “baš bezveze”, nešto neposebno jer “ne miriši na ništa”.

Ovo se pokazalo i zabavno, i demaskirajuće.

Osobno vjerujem da su cijena i kvaliteta kako kompozicije, tako i izvedbe usko povezani, ali – postoje iznimke. 

Stoga, bez obzira kako osobno definiramo svoju socijalnu komfort zonu, ukoliko doista volimo parfeme te nam oni predstavljaju više od statusa, potraga za onim što nam se sviđa ne bi trebala biti isključiva prema jeftinijim izdanjima.

Složili smo se oko toga da parfemi nemaju rod.

i da bez vizuala i narativa mnogo više parfema miriše unisex nego što smo to i mogli pretpostaviti:

  • Klasični maskulin Dior Pour Monsieur za ženu? Zašto ne, ženi je bio ok i nosila bi ga.
  • Klasična Mitsouko ili Youth Dew na muškarcu? Opet – zašto ne, barem sudeći po muškoj koži i nosu. 

Vizuali i metapodaci – ono što nam sugerira izgled bočice i ono što znamo ili pročitamo s nje – definitivno uvjetuju i ograničavaju naša mirisna iskustva.

Radi se o kulturnoj uvjetovanosti, naslijeđenim obrascima i osobnom oprezu pri pomisli da će netko na nama namirisati “da smo suprotni spol”. Ukalupljivanje ove vrste doista nema nikakve veze s mirisnim molekulama i odvija se preko vizuala (izgoleda bočoice i kutije) te pratećih tekstualnih podataka koji “označavaju” parfem, zapravo nam opisujući kako bismo ga trebali tumačiti i nositi.

Bez obzira radi li se o najizravnijem tipu metapodataka koji izravno utječu na naša očekivanja i odabire, tipa “pour homme” /”for her”, ili o onim suptilnijim (“Mitsouko”, “Sauvage”) – mirisi nemaju rod.

Stvar je osobne i osviještene odluke u kojoj mjeri ćemo pristati na sugestiju i konvencije i hoćemo li iskoračiti iz marketinški omeđene rodne zone dovoljno da prihvatimo ono što nam kažu naš nos i naša koža. Kako se pokazalo, sve to ima najmanje veze s mirisom, a mnogo više s komfort zonom u koju smo se smjestili, katkad nesvjesno i samo po inerciji.

Za kraj, za nastanak ovog teksta doista veliku i vrlo toplu zahvalnost dugujem Luki, Neri i Damiru:

Ljubitelji-parfema-Hrvatska-Fb post
Lukin post s kojim je izazov krenuo.

Uz mrvicu adrenalina i solidnu količinu zabave, dogodilo se i zbližavanje te povjerenje koje proizlazi iz dijeljenja poprilično ogoljavajućeg iskustva. 

Dragi ljudi, dragi kolege i koautori

– veliko vam hvala! ?

Oznake
Podijeli
Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin
Share on email

Napiši komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Pretplata

Arhiva objava
Arhiva
Pridružite nam se
Scroll to Top