Parfimerija-Sava-radnja

Parfumerija “Sava” – dragulj beogradske parfemske povijesti

Zahvaljujući parfemskoj kolegici Tatjani Pešut, moje otkrivanje parfemskog Beograda obuhvatilo je i najstariju beogradsku zanatsku parfumeriju “Sava”, koja u ulici Kralja Petra na broju 75 djeluje  punih 65 godina, od 20. kolovoza 1954. 

Otkriće pravog kulturnog blaga i posjet obiteljskoj parfimeriji  koju vlasnici, Nenad Angelina Jovanov čuvaju u obliku kakvom je otvorena sredinom prošlog stoljeća, ostavio me duboko impresioniranom, zadivljenom, tiho sjetnom i neizmjerno zahvalnom na uvidu u parfemsku prošlost Beograda. 

Parfimerija-Sava-radnja

U trenutku kada smo zavirile kroz izlog radnje koja danas ganutljivo prkosi vremenu, maleni prostor  bio je krcat posjetiteljima i kupcima, dijelom turistima. Unatoč gužvi, srdačni i otvoreni vlasnici odvojili su dio subotnjeg jutra kako bi mi u priči o parfemskoj prošlosti i sadašnjosti ispričali i svoju obiteljsku povijest. 

Priču koju je gospodin Jovanov ispričao dijelom sam nadopunila njegovim iskazom u dokumentarnom filmuPlodovi mašte: Miris sećanja. Budući da ovaj kraći dokumentarni film doista prenosi duh i osobnost vlasnika parfimerije “Sava” točno onako kako sam ga ja doživjela i bez većih razlika u načinu pripovijedanja,  preuzete dijelove unutar svog teksta donosim u kurzivu i preporučam gledanje. Link je ovdje.

Nenad-i-Angelina-Jovanov
Angelina i Nenad Jovanov. vlasnici parfumerije Sava.

Vremenoplov kroz parfemsku i obiteljsku povijest

Obiteljska, parfemska i zanatska priča seže u godine po završetku Prvog svjetskog rata, kada je Francuska, kao ratni saveznik, preuzimala brigu o brojnoj ratnoj siročadi te im u Francuskoj omogućavala školovanje, njegu, a nekad i usvajanje. 

– Jedan od njih, Milenović Dragomir zvan Dragoš, tako je završio u Grasseu. Kako je imao prirodni talenat, postao je jedan od ”noseva” i radio kao parfumer u Francuskoj do sredine 1930-ih godina. – započinje svoju priču Nenad Jovanov. – U drugoj polovini 1930-ih godina, tačnije 1938, Dragoš se iz Francuske vratio u Beograd, a tada ga upoznaje moj stric. Kako se i moj stric zarazio francuskom tradicijom parfema, zajedno s mojim djedom započinje posao. Povezali su se sa rafinerijama za nabavku eteričnih ulja i radili dobro.

Parfimerija-Đurđevak-danas-Sava
Đurevak
prva radnja Jovanovih na Topličinom vencu br. 3, početkom 1940-ih godina.

Prva radnja Jovanovih, “Đurđevak”, preživjela je i Drugi svjetski rat i postojala sve do 1948. godine.

– U godinama posle Drugog svetskog rata mlada revolucionarna vlast je zastupala ideju da možda ne treba da postoje privatne radnje i jednostavno je nekim dekretom zabranila postojanje privatne prakse. To je išlo sukcesivno, a između 1945. i 1950. godine u Srbiji je zatvoreno oko 30-ak hiljada samostalnih zanatskih radnji raznih delatnosti. Uslovno rečeno preko noći, imate egzistenciju, a onda odjednom nemate. – sjeća se Nenad Jovanov, dodajući kako su stric i strina nakon nacionalizacije napustili Jugoslaviju i odselili u Pariz. – No, moj otac bio je vrlo radan, borben, radio je zbilja sve i svašta do maja meseca 1954., kada su ti isti ljudi rekli: “Pa mogu se imati samostalne zanatske radnje!” No, kako je lokal već bio zauzet od strane jednog krojača, moj otac je našao ovaj lokal, sami su ga renovirali i od 20. avgusta 1954. je administrativno zaživeo.   

Parfimerija-Sava-stare-slike-1
Leposava i Dragoljub Jovanov, 1950-e godine
Nenadovi roditelji na pragu ove radnja Sava, na današnjoj lokaciji u nekadašnjoj Ulici 7. jula.

Gospodin Jovanov potvrđuje mi ono što sam s divljenjem uočila na prvi pogled: prema očevoj i majčinoj, a kasnije i njegovoj želji, parfimerija “Sava” je gotovo u potpunosti neizmijenjena u odnosiu na godinu njezina otvaranja.

Parfimerija-Sava-prvi-natpis

– Sva moja prva sećanja vezana su na parfimeriju, jer moji roditelji, počevši iz zbilja nule, danonoćno su provodili vreme ovde radeći, a kako nisu imali gde sa mnom, ja sam provodio isto vreme sa njima ovde. Mi smo samo spavali kod kuće. – sjeća se Jovanov, dodajući kako je postupno uz oca učio zanat i usvajao ljubav prema proizvodnji parfema i kozmetike. – Otac je uspevao da postigne da ja to ne osećam kao obavezu, već kao nešto normalno, a za što sam bio uslovno rečeno i nagrađen pokojim slatkišem ili kartom za bioskop.

– Zašto da ne, to je nešto najprirodnije, nešto lepo, nešto dobro i kreativno… – opisuje Jovanov svoju odluku da nastavi obiteljski posao.

Obiteljski i parfemski muzej

Uz obiteljske fotografije, stare reklame te izreske iz novina, u izlogu te po vitrinama i brojnim policama izložene su bočice parfema iz 1950-ih i 1960-ih godina prošlog stoljeća, ali i kutijice kozmetike koju Jovanovi više ne proizvode.

Okrećući se oko svoje osi u pravom malom parfemskom i obiteljskom muzeju imala sam osjećaj kako, gdje god da usmjerim svoj objektiv, ne mogu promašiti uslikati djelić svijeta kojeg više nema:

Parfimerija-Sava-izlog-1
Izlog.
Primjeri ambalaže – parfemskih bočica i kozmetičkih kutijica – iz 1950-ih i 1960-ih godina prošlog stoljeća.
Parfimerija-Sava-izlog-2
Parfimerija-Sava-izlog-3
Jovanovi su nekad proizvodili kreme i pudere i ulja za kosu.
Posebno mjesto u izlogu zauzima bočica njihovog parfema “Beogradska noć”
U vitrini ispod pulta, uz izreske iz novina, izložena je i stara pisaća mašina 
koju je Nenadov otac dobio tijekom Drugog svjetskog rata 
od njemačkog oficira, u zamjenu za parfem.

O proizvodnji nekad i danas

Izložena ambalaža je i uvod u priču koja govori o kraju sjajnog doba kada su u Beogradu, uz “Savu” djelovale još 22 parfemske zanatske radnje.

– Bila je tradicija da se u augustu mesecu, kada je najmanje posla, zatvori radnja na tri nedelje i da se to vreme iskoristi za nabavku sirovina i ambalaže i ujedno viđenje sa stricem i strinom, koji su posle nacionalizacije 1948. odselili živeti u Pariz. Svaki taj put nam je doneo nešto novo u ime znanja.

Jovanovi ističu kako nikada nisu radili kompromis s kvalitetom sirovina te su ih oduvijek nabavljali kod vrhunskih francuskih proizvođača.

Parfimerija-Sava-sirovine-1
Parfimerija-Sava-sirovine-2

Dok se Nenad bavio kupcima, dužnost domaćina preuzela je gospođa Angelina, usmjerivši razgovor prema načinu na koji njihova radnja uspijeva opstati, unatoč posve izmijenjenim proizvodnim i tržišnim okolnostima. 

Angelina-Jovanov
– Bilo je lakše dok nas je bilo više… – nadovezuje se Angelina.

Gospođa Angelina ispričala nam je se kako su s kolegama parfumerima razmjenjivali sirovine ili ih zajednički kupovali pa dijelili, kako bi nabave svima bile isplative, a poslovanje održivo. Odumiranju zanatskog parfumerstva značajno su pridonjele i promjene u pakiranjima sirovina, koje su se nekada prodavale u pakiranjima od pola kile ili kilu, dok danas pakiranja uglavnom dolaze u pakiranjima i do pet kilograma koja ne pogoduju načinu na koji posluju male zanatske radnje.

Upravo ova promjena dovela je do zamiranja zanatskog parfumerstva u Beogradu, a od 23 beogradske parfumerije, preživjela je jedino Sava. 

Nenad-Jovanov-1
– Više ne idemo u individualne nabavke, jer obim posla to ne opravdava. Uspevamo da preguramo sa zatečenim materijalima, a ostale sirovine i eterična ulja kupujemo preko uvoznika koji naplaćuju više. No, kad uopšte dođete do sirovina za proizvodnju, kažete: “Dobro je da uopšte mogu da kupim…”

Oboje Jovanova osvrnulo se na skroman opseg proizvodnje, naglašavajući da opstaju zahvaljujući  tradiciji, dobrom glasu, kvaliteti i pouzdanosti po kojoj se odvajaju iz ostale ponude parfema na tržištu te pristupačnim cijenama.

– Danas marketing i pakiranja najviše utječu na cijenu – govori Angelina, dodajući da poslovanje na rubu isplativosti kojim dopunjuju nevisoke zanatske penzije zahvaljuju skromnoj ambalaži, dobrom glasu koji zamjenjuje investiranje u marketing i niskoj cijeni u odnosu na dizajnerske parfeme.

Oboje Jovanova s ponosom ističe kako uz dugogodišnje kupce imaju i niz novih, mladih kupaca koji se vraćaju, a i turisti rado navraćaju u njihovu radnju.

Zanat i ljubav za pultom

Tijekom našeg boravka u radnju je navratila skupina mladih Koreanki i imala sam priliku promatrati kako ih gospodin Nenad zainteresirano propituje što vole, a što ne, potom starom pumpicom izravno iz bočica na njihove nadlaktice nanosi parfeme izbora, ostavljajući ih da mirišu, a onda ih upućuje iz radnje u šetnju.

Nenad-Jovanov-2

Jovanov kaže da nikada pri jednom testiranju ne nudi više od 4 mirisa, jer nos nakon prevelikog broja senzacija gubi osjetljivost te nikad ne prodaje parfem odmah, već šalje kupce da prošeću i puste da se parfem stopi s njihovom kožom.

– Kažem im da se vrate ako žele… – govori stari parfumer.

Na isti način pristupio je Tatjani i meni, upitavši nas što volimo i što bismo željele probati.

Tatjana je odabrala kompoziciju u čijem je sastavu vetiver, a ja sam se odlučila testirati ružu, jer me uvijek kada se susretnem s novom kućom, brendom ili parfumerom, zanima pristup kraljici cvijeća s bezbroj lica. 

Nestrupljiva pomirisati prvu od dvije ružine kompozicije, zagnjurila sam svoj nos u podlakticu i odmah – uz blagi jauk – dobila ozbiljno upozorenje:

– Jao… a vi još pišete o parfemima! Pa pričekajte, nemojte tako odmah nosom… – blago, ali ozbiljno je prokomentirao gospodin Nenad, upozoravajući da ćemo i nas dvije morati prošetati te pričekati da se parfem stopi s nama prije nego što oblikujemo svoj sud.

Parfimerija-Sava-pult
Na parfemskom pultu: niz velikih i antikvarnih parfemskih bočica s parfemima 
i pisaća mašina s trakom samoljepljivih etiketa.

– Moji parfemi nemaju imena. – govori gospodin Jovanov. – Kada se kupac odluči što voli, parfem ulijevam u bočicu, na koju lijepim etiketu s brojem kompozicije. 

Moja nježna, blago pudrasta ruža u zeleno-proljetnoj i mošusnoj kompoziciji mirisala je satima.

“Do posljednjeg daha”

Iako rade, Jovanovi su u penziji. Oklijevam ove divne, predane sedamdesetogodišnjake pitati za budućnost posljednje zanatske beogradske parfumerije, jer osjećam da u ovom vremenu i ovakvom svijetu ne mogu čuti puno dobrog o nastavku starog obiteljskog zanata.

Gospodin Nenad progovorio je o tome u dokumentarcu:

–  Ukoliko se nešto ne promeni, na žalost nema svrhe. Šta obično svojim mladima želite? Nešto najbolje moguće, nešto najlepše moguće, a ne nešto, koliko god bilo lepo, koliko god ljubav bila jaka… u ponedeljak moramo u samoposlugu, na poštu da platimo račune, i tako dalje. Jedno je ljubav, a jedno ekonomska opravdanost baviti se takvim poslom u takvim i takvim uslovima… 

Isto mi ponavlja gospođa Angelina: 

– Stari smo i oboje ne stojimo dobro sa zdravljem. Djeca su odbarala drugi put, a unučići su premaleni. Parfimerija će raditi dokle nam zdravlje bude dopuštalo. Neke dane je teško, ali ovde je najbolje. Otvorimo radnju i radimo što volimo, umesto da se bezveze svađamo kod kuće… – sa smiješkom govori gospođa Angelina.

Slušajući ju, jasno sam osjetila knedlicu u grlu i drhtaj u grudima.

Okrećući se oko sebe još jednom prije izlaska, iz dubine srca poželjela sam vlasnicima posljednje beogradske zanatske parfumerije dobro zdravlje i još puno zadovoljstva. 

Ovakvi susreti, i kada su parfemski – i kada nisu, ne zaboravljaju se nikad.

Nenad i Angelina Jovanov pružili su mi parfemsko iskustvo koje ću doživotno pamtiti s divljenjem, toplom sjetom i dubokom zahvalnošću na poklonjenom vremenu.

I zato, kada svratite u Beograd, ne propustite posjetiti radnju s dušom i duhom, parfemski muzej, povijesni dragulj i malo kulturno blago. 

Parfimerija-Sava-radnja-2
Hvala ti, Tatjana.

Oznake
Podijeli
Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin
Share on email

Napiši komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Pretplata

Arhiva objava
Arhiva
Pridružite nam se
Scroll to Top