Molinard: Figue

Ako izuzmem Habanitu, grandiozno bujnu, tamnu, pudrastu, gustu, ali i svježu kreolku koja svaki puta kad krenem razmišljati o njenom “starenju” iz dekoltea izvuče novi džoker, Molinard, starosjedilačka kuća iz Grassea, u velikoj većini svojih parfema, a osobito u ponavljajućim kolekcijama monotema, funkcionira kao mirisni basics na granici između ziheraškog i pouzdanog, s nezanemarivom prednošću kvalitete i vrlo pristojne cijene. Govoreći o Violette iz iste kolekcije, već sam napisala da ljubičasta linija Molinarda miriše onako kako bih željela da miriše srce designersa, a i sa Figue je slično:
Radi se o ljetnom citrusno-smokvasto-drvenom osvježavajućem uniseksu, nezahtjevnom i dugotrajnom koji će se ugodno smjestiti u onaj dio ljetne police koji pripada funkcionalnim mirisima, a da baš ne miriše kao posve banalna funkcionalna osvježavalica.
Molinard s ovom svojom smokvom ugodno boravi u obrascu: 
Od prvih parfemskih smokava (Premier Figuier Olivie Giacobetti iz  1994. , a zatim i njenog -Diptyqueovog Philosykosa iz 1996.) koje su, promovirajući parfemsku notu ujedno i definirale klasično mirisno područje smokvinog drveta, lista i ploda  – smokva je u petnaestak godina iz parfemskog otkrića aterirala u kompromisno-popularne dizajners interpretacije na sličan način na koji se to u godinama nakin izlaska nakon što je izašao Ellenin Eau Parfumée Au Thé Vert, zbilo s notom čaja. Naprosto, logično je da obalna, morska ljeta (bila ona sredozemna ili oceanska) mirišu na smokvu, baš kao što je logično da ljeti pijemo ice tea.

Mainstream obrazac standardizirano nudi malo smokvinog lista, malo njenog ploda s ponešto citrusa, a onda ih uparuje bilo s ljetnim kremasto-drvenkastim bazama, potcrtavajući tako smokvinu mliječnost koja se voli s ljetom, bilo s nekom od inačica čvršćih baza, od banalnog amberwooda, do neke dobronamjernije varijante drveno-mošusne podloge, koje ljetu kontriraju čvrstoćom i svježinom.
Ovo potonje, bez iskoraka u novo ili drugačije, čini i Molinardova Figue.

Parfem se otvara vrlo živahnim i zingy citrusima, pravim svježim ljetnim kiselišem koji ne brine puno o rafiniranosti, ali revno radi točno ono što treba: osvježuje i protresa u trenutku nanošenja. Dakle, ako pri pritisku sprejera izgovorite: “Osvježavanje na: tri, četiri, sad!” – točno ćete osjetiti kako citrusi iz otvaranja agilno i koncentrirano ispunjavaju ovu naredbu.
Uvodna citrusnost vrlo brzo nakon razbuđivajućeg osvježenja preuzima funkciju jukstapozicije drugim voćnim notama: olakšava i osvježava mirisno gustu i voćnu smokvu i, navodno, ribiz, koji ja osobno nisam osjetila pri nošenju. Ovaj dio Figue je najbolji: smokva vodi mirisnu priču, umjereno je osvježena te aromatično i relaksirano potrcrtana citrusuma. 
Blaga voćna slatkoća prisutna je dovoljno da utaži potrebu za blagošću, ali ne toliko da odvuće parfem izvan područja čvrsto aromatične svježine.
I srednji dio razvoja fokusiran je na smokvu, samo što se fokus s ploda polako seli na čvrsto zelenilo smokvinog lista. 
Uvijek kad osjetim promjenu fokusa u potrtetiranju “prirodne smokve” koju čini njen list, drvo i plod, ne mogu se ne osvrnuti na Phylosykos, koji je kadrirao nezamućenije, suptilnije, mirisno čišće i rafinirano vjernije. Molinardova Figue čini da bez greške pri sredini razvoja osjećam soludnu količinu ne prenježnog smokvinog lišća, a onda poseže za ublažavanjem tihom cvjetnošću koja smokvasto-zeleni mirisni punch čini donekle finijim.
Drydown je pre-prepoznato i ne-dobro grebuckav i bez greške upućuje na spoj bijelog mošusa i amberwooda, uz nešto cedra koji dodatno potcrtava radijalnu suhu čvrstu drvenost. Nije strašno, ali je sasvim dovoljno za blago slijeganje ramenima uz pomisao kako je šteta što posljednji dio razvoja parfema nije održao razinu nadograđene, pozitivne prosječnosti koju i volim i cijenim kod Molinardove linije.
Sve u svemu, Figue je prosječno dobar. Da ima bolju bazu, bio bi samo dobar.
No, vezano uz ovaj parfem vidim jasnu računicu: ako želim ljetnu smokvu bez značajnijeg udara po novčanik – za isti novac koji bih izdvojila za Molinardovu kvalitetno-neposebnu i ugodno nosivu smokvu, inače dobivam nešto što je samo neposebno i ne toliko ugodno nosivo.

Dodatno, ako se netko eventualno pita kad će Dolce&Gabbana napraviti Light Blue Fig flanker evo odgovora:
On već postoji.
Kod Molinarda.
U ljubičastoj bočici, a zove se samo – Figue.
  • PROSJEČNO
  • Parfem je kreirao Mathieu Nardin, a predstavljen je 2016. godine. 
  • PERFORMANSE – Figue ima umjerenu projekciju i na mojoj koži se po ljetnim vrućinama zadržava do 6 sati. 
Oznake
Podijeli
Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin
Share on email
Pretplata

Arhiva objava
Arhiva
Pridružite nam se
Scroll to Top