recenzija parfema

Hermes: Un Jardin Sur La Lagune

Vjerujem da svatko tko je ikada bio u situaciji da se njegov rad uspoređuje s onim slavnog prethodnika ili prosuđuje u kontekstu nastavka već utrte staze može donekle  razumjeti poziciju Christine Nagel.

Christine Nagel iza sebe ima naslijeđe Jean-Claudea Ellene, ali uz sebe nema nikog poput Chandlera Burra, koji je 2005. godine dao iznimno snažan inicijalni push Elleni, koji je tek preuzeo Hermes, a potom mu posvetio i dio svoje knjige (The Perfect Scent), pomičući posao parfemske kritike i kritičko čitanje individualne parfemske poetike gotovo na razinu kreiranja mita. 
Ili zvijezde.
U suvremenom kontekstu katkada je to gotovo isto.
U Elleninom slučaju bilo je i utemeljeno, a niti u slučaju Lovely Sarah Jessice Parker nije da je odmoglo.
U proteklih mjesec dana, mirišući na okupu Twilly (2017.), Eau de Citron Noir (2018.), Eau des Merveilles Bleue (2016.) i Un Jardin sur la Lagune (2019.), razmišljala sam o Christine Nagel intenzivno i vrlo osobno.

Hodanje u tuđim cipelama, dok ne stvoriš svoje, nikada nije lako, a niti svi koraci nisu jednako zahtjevni: Twilly i Galop (2016.) su novi koncepti i njima je Nagel dobila priliku započeti nešto svoje, mimo naslijeđa prethodnika i mentora. Merveilles linija, u koju se njen Bleue uklopio, više je nadautorski Hermesova, jer je Ellena participirao u njezinom razvoju, ali ne i začetku – Schweiger i Fiesthauer kreirali su DNA linije s Eau des Merveilles te tako postavili kamen temeljac za sve Merveillese koji su uslijedili.  Slično je i s linijom Hermesovih Eau, u koju su uvršteni Nagelin Eau de Citron Noir i  Eau de Rhubarbe Ecarlate – ona je također nadautorska, dočekala je i Ellenu kada je 2005. postao Hermesov kućni parfumer.

No, Jardin linija je Ellenina. Ne samo autorska,  rukopisno i konceptualno zaokružena,  nego i slavna, hvaljena i referentna, ako ne od prvog Elleninog parfema (Un Jardin Mediteranee, 2003.), onda od drugog (Un  Jardin Sur Le Nil, 2005.). 

Ako igdje (uz ekskluzivni Hermessence) vidim pravi izazov i težak test – vidim ga u “Jardinima” i mislim da se tek s Un Jardin Sur La Lagune Christine Nagel suočila s ne-svojim cipelama u kojima treba ne hodati, nego plesati.
Ne, nije lako.
Značenja, teme i motivi su jedno – ona su zadani okvir, framework, a u slučaju već elaborariranih ideja i koncepata oni su i datost. No, načini posredovanja ideje objedinjene motivima “vrta / prirode uz intervenciju”, “vode”, “geografskog specifikuma” te njihova realizacija je nešto posve drugo: Un Jardin Sur La Lagune također je izgrađen oko ideje prisitnosti vode u okruženju dišuće vrtne prirode i geografski precizno lociran u specifičnost venecijanske lagune, no ruka koja ga je stvorila sklonija je od Ellenine intenzivnijim bojama i gušćim teksturama, materijalnosti i jasnim potezima, prije nego naznakama.
Dok sam Ellenne senzibilno posredovane ideje vrtnih prostora percipirala kroz šapat diskretnih izmjena u tonovima, Jardin Sur La Lagune percipiram kao čvrstu i uokvirenu sliku: tonovi su definirani, pretapanja i promjene jasne i eksplicitne, prostora za imaginaciju ostavljeno je malo, dodiri boja i tekstura koje sugeriraju mirisi znatno nedvosmisleniji i snažniji.
U osnovi – uspoređujući Jardin Un Sur La Lagune s prethodnim jardinima – ovaj parfem ostavlja manje prostora za asocijativna mirisna lutanja i doslovnije se drži narativa.
A narativ, stvarni predložak vrta i inspiraciju je Christine Nagel opisala ovdje.
Jardin sur la Lagune doista uspijeva prenijeti ugođaj ljetnog dana u partricijskom, venecijanskom vrtu: zaparen i slan zrak pod bujnom i otpornom vegetacijom, cvijeće u punom cvatu koje, otežalo solju iz zraka, kao da se kupa u sparini lagune. Hladan kamen i staro drvo impregnirano solju.
Zrak čija se toplina, gustoća, slanost i težina gotovo ne razlikuju od plitke i mutne vode venecijanske lagune.
Citrusno otvaranje vrlo brzo zaokreće u smjeru nerolija, donoseći tek naznaku svježine i transparentnosti prethodnih Jardina. Miris vrta u laguni koketirat će s dojmom svježine, ali će češće iznevjeravati prethodno utvrđena očekivanja i podastirati nova, nego što će krenuti prema olakšanju kreiranjem prozračne svježine.
Akvatična poveznica s prethodnim jardinima nastupa odmah po otvaranju, no ovdje ona dolazi u paru s jasnom morskom slanošću. Glavna razlika kojom se Un Jardin Sur La Laguine odvaja od morskih, slanih akvatika je potpuni izostanak  hladnog osvježenja koju slani morski tonovi obično donose.
Tek što namirišemo cvijeće, donekle slatko i zasićeno opojno, ono će biti zapleteno u jasnu toplu slanost. Rezultat je mirisna zasićenost koja posjeduje materijalnu težinu i gustoću – karakteristike koje se teško ili nikako nisu mogle pripisati Elleninim vrtovima.
Dojam je kao da se neroli i magnolija kupaju u toploj, slanoj vodi ili svojim mirisom zasićuju već gustu mlaku slanu sparinu.
Ta topla, zasićena i slana vlažnost se tijekom razvoja parfema izmješta iz prvog plana u pozadinu i natrag, a gotovo usporedno s cvijećem uparuje se čak i s nekim voćnim slojem koji se pri sredini razvoja jasno priziva asocijaciju na (meni ne omiljenu) dinju, kao da se radi o lajt-motivu slatke, dinjaste akvatičnosti koje se vjerojatno prisjećaju svi koji su imali priliku okusiti voćne akvatike ranih 90-ih.
Radi se tek o naznaci koja ne traje dugo i prekrivena je mirisom toplog i posoljenog cvijeća, no ova intervencija također potcrtava intenzitet, gustoću i materijalnost Jardina Christine Nagel.
Slanost ne odustaje sve do trenutka dok parfem ne ode s kože. U posljednjem dijelu razvoja, isprepletena je s čvrstim drvom, na granici između suhog i grubog, ta slana i ponešto oštrija suhoća doneke djeluje kao olakšanje, odnosno supstitut za svježinu i zračnost te kao kontrapunkt toploj, slanoj, slatkoj i zaparenoj cvjetnosti s početka.
Pri kraju svoj puta, kao skin scent, Un Jardin Sur La Lagune na koži ostavlja miris punog i slanog aromatičnog drva, zasićen driftwood miris koji se lijepo stapa s kožom i jamči jednostavan i čvrsto-jasan morski ugođaj, kao pomalo prekasno ispunjeno obećanje svježine.
U cjelini, čini mi se da je parfem prije studija vodeno-vegetacijsko-materijalnog nego kao studija vodeno-vegetacijsko-eteričnog kakvu je Ellena interpretirao svojim jardinima, a ovaj zaokret je dosljedno, čvrsto i sigurno injerktiran u samo srce i duh prvog Nagelinog Jardina.
Ako ostavim po strani sve usporedbe i očekivanja, Jardin Sur La Lagune mi se sviđa, jer ne samo što je drugačiji – on je radikalno drugačiji: topliji, gušći, zasićeniji, materijalniji.
Načelno mi se uvijek sviđa ideja o nekalkuliranju, volim zaokrete i sviđa mi se dosljednost u potcrtavanju suprotnog od onog što sam navikla očekivati.
Ipak, nisam sigurna koliko bih ovaj Jardin, za razliku od većine Elleninih, odabrala za sparan i zahuhan ljetni dan proveden na otvorenom ili u izmjenama klimatiziranih i pregrijanih prostora. U uvjetima kada sama jedva izlazim na kraj i sa svojom vlastitom materijalnošću, vjerojatno bih poželjela manje slanog, a svježijeg, zračnijeg i transparentnijeg te manje materijalnog mirisnog suputnika.
No, po umjereno toplim danima i u svježe zračne večeri uz more – ili samo po snažnijem popodnevnom maestralu – Jardin Sur La Lagune pruža osjećaj koji točno želim: osjećaj da ne nosim “osvježavalicu” kao ispriku za parfem, već zasićen, profiliran i mirisno ekspresivan parfem čija čvrsta materijalnost, u pravim okolnostima, skladno nadopunjuje moju.
Palac gore za zaokret.
  • DOBRO  
  • Parfem je kreirala Christine Nagel, a predstavljen je 2019. godine. 
  • PERFORMANSE – i po umjereno toplom i vrućem vremenu iznimno trajan (10+ sati), isprva projektivan uz jasan mirisni trag, a u drugoj polovini postojanja umjeren, u krugu osobnog prostora.

MOGLO BI VAS ZANIMATI