Parfemi Dejana Levačića

Tekst je naknadno uređen 19.9.2019.  dodavanjem neophodne informacije o ZABRANI stavljanja parfema koji se spominju u tekstu na tržište RH, nakon provedenog nadzora Sanitarne inspekcije RH.


Tekst je naknadno uređen 14.8.2019. dodavanjem neophodne informacije o usklađenosti s relevantnim EU/HR propisima vezanim uz označavanje i prodaju kozmetičkih proizvoda u koje spadaju parfemi.

Prikaz dijela kolekcije Dejana Levačića moram započeti s ogradom, jer do sada nikada nisam bila u poziciji u kojoj sam sada, a niti je itko drugi recenzirao Levy Perfumes.
Bez obzira što sam do sada već analizirala parfemske rukopise na temelju jednakog broja parfema koliko se nalazilo na mom stolu proteklog tjedna i znam da je proniknuti u koncept nekada lakše, a nekada mi ne ide pa naprosto odustanem, jer znam da će mi se katakteristično “otključati” samo, pri nekom drugom susretu, ovo je drugačije.

Drugačije je kada se radi o Dejanu Levačiću, nego kada se radi o, primjerice, Duchaufouru, Annick Menardo ili Taueru, na čiji sam se rukopis osvrnula ovdje, napisavši prvi integralni “posve osobno” prikaz.
Teže je, jer sam prvi puta iskusila neposredno izraženu i istinsku želju da mi se parfemi svide i doživjela sam susretljivost kakvu nisam očekivala i bez koje ne bi postojao nikakav prikaz, niti ikakav moj “posve osobno” niti stav, niti tekst.
Čini mi se da sam prva koja u ovom kontekstu piše o parfemima Dejana Levačića, mjereći ih mjerom kojom mjerim parfeme stvorene uz podršku resursa s kojima se Levačićevi ne mogu nositi: školovani nosevi koji desetljećima usavršavaju vještinu i tehniku, kreativni direktori koji vode ne samo designers nego i niche kuće, paleta sirovina koje se nude i reklamiraju i natječu za samu mogućnost  da zažive u parfemu te tehnička sofisticiranost i logistika. Svjesna sam da uvjeti u kojima nastaju parfemi ovog hrvatskog kreatora potiru svaku mogućnost usporedbe i znam da nisam fer, kada se tako postave stvari.
Ali, koliko god da iz vrlo objektivnih razloga bilo kakvo smještanje Dejana Lovrečića u kontekst parfema kojima sam se bavila kao Mirisna polica objektivno nije fer, meni se svejedno čini da postoji dovoljno toga što vrijedi prenijeti dalje, ne prešutjeti i ne ostaviti na razini osobnog iskustva, a to mogu učiniti jedino ako ne budem fer upravo na ovaj način.

Kao prvo, činjenica je da sam probala dovoljno parfema svjetski poznatih imena koji su jednako dobri ili lošiji od jednog dijela parfema Dejana Levačića koji je meni završio na stolu.
Ako tako razmišljam, uopće nisam sigurna da, primjerice Amyrys Femme i Jonquille de Nuit, kada bi ih stavila u male neoznačene bočice i dala nekom tko zna dovoljno o parfemima, ali ne poznaje ova dva, ne bi bili proglašeni lošijima od Levačićeve Katruže.
Ovaj argument je jak: i Kurkdjianovi i Fordovi parfemi se prodaju, Levačićevi parfemi se prodaju, moj novac isto vrijedi, stoga je bilo koji parfem s područja nichea i designersa moguće uspoređivati s Levačićem. 

Levačić još u svojoj kolekciji, koliko sam uspjela steći dojam, nema vrlo dobar i vrhunski parfem, ali ima Vanesu, dobar parfem izgrađen na akordu vanilije i konjaka, koja se kompetentno može nositi s bilo kojim designersom srednjeg ranga, ima Honeytale i Katružu i prvu Urticu, napravljenu od zelene koprive, koje komotno također mogu funkcionirati u designersu, ali ih od njega odvaja viša kvaliteta i specifičnost sastojaka, mala produkcija i autentičnost kao dodana vrijednost, ima Black Urticu, i Canabo te Bučino, začetak i jezgru onog što se može razviti u dvije autentične, profilirane i kopetentne niche kolekcije, ili jednu. Kada ovako postavim stvari, usporedba je i dalje vrlo ne fer, ali je moguća, jer i svjetski poznata i mena i mala hrvatska imena koja zaslužuju biti poznatija plaćam svojim novcem koji jednako vrijedi, bez obzira što plaćam.

Dejan Levačić je velikim dijelom onoga što sam imala na stolu izašao iz okvira rukotvorine i “parfemske naive” u kojoj parfem figurira kao suvenir ili kao osobna ili prigodna kreacija i zašao u područje artisana, vrlo cijenjene niše unutar nichea. Radi se o vrlo malim parfemskim kućama koje parfeme u ograničenim serijama proizvode manufakturno, uglavnom iz sastojaka koje također proizvode sami.
Parfemi se prodaju u “basic” izdanju, ali i kompetentnoj, pažljivo osmišljenoj, unikatnoj i ekskluzivnoj prezentaciji te u ovom trenutku zauzumaju jedva vidljivo, ali značajno mjesto. 
Apsolutno sam sigurna da će se prostor “autentičnog hrvatskog niche parfema” na kojem Dejan Levačič tražis svoje mjesto i uspijeva se održati, napučiti istog trenutka kada se u proizvodnji autentičnog hrvatskog nichea nanjuši “biznis”, baš kao što je to u Istri s tartufima koji se uvoze iz Kine i prodaju kao da su iz Motovunske šume i skupim buteljama istarskog vina za koje se grožđe kupuje u Slavoniji.

Autentičnost nema cijenu, a Levačić je u ovom trenutku autentičan: Bučino je proizveden iz bučinog ulja koje je u parfemskoj preradi pokazalo iznimna mirisna svojstva, Katruža je proizvedena iz esencije autohtonog crvenog božura, jednog od simbola Međimurja, koji cvate u svibnju, tjekom nekih 15-ak dana, sirovine za zelenu Urticu i Urticu Black – kopriva i posebna crna kopriva – izrasle su u Koprivnici, med od mente za Honeytale nabavljen je također u Međimurju. 
Parfemska autentičnost je sama po sebi razlog za kupnju.
Međutim, iako kao Mirisna polica autentičnost nemogu dovoljno naglasiti, Levačićeve parfeme moram i staviti u parfemski kontekst, pa i pod cijenu da budem nefer.
Čak se nisam niti osvrtala na priče i inspiracije iza parfema, a neke od njih jednnako dobre kao jedan dio niche bajki koje sam pročitala. Lovci na zlato s Drave, na primjer.
Ali, mislim da ova vrsta prepričavanja priča nije moj posao, a to nisam činila niti do sada, osim u slučajevima kada sam smatrala da je priče potrebno demistificirati, kao u slučaju Jul et Mad i Amyris Femme.
Također, bila bih zadovoljnija da mogu uporediti Dejana Levačića u istoj kategoriji, s nekim domaćim nicheom.
Ali nema nikoga.
Voljela bih da prije moje postoje još dvije-tri ovakve recenzije.
Osjećala bih se manje ovako kako se osjećam.
Osjećam se nesigurno, otud toliko dugi uvod.
Točka.

Od 10 parfema, koliko sam testirala, skor je zapravo vrlo dobar:

Kupila sam Honeytale, parfem zasnovan na medu od mente. Od Honeytale sam zapravo očekivala najmanje. Med gotovo uopće ne volim kao notu, a Honeytale je parfem u kojem mi med ne miriše samo slatko i posve prerađeno do umjetnog i u njemu sam doista na jednom mjestu namirisala jasnu polenastu kvalitetu meda, rijetku u parfemskim interpretacijama meda. Također, u Honeytale sam odabrala zbog nekih dodatnih aspekata hrvatske parfemske priče, o kojima želim nastaviti razmišljati još, na miru i neopterećena.

Black Urtica, parfem od crne koprive, i Canabo, parfem s CBD uljem, ciljaju na pozicioniran u području unisex nichea, a pokazali su inovatorsku inicijativu. U nekom drugačijem kontekstu, gdje kreator nije istovremeno sve: i kreativni direktor,  i voditelj proizvodnje, i osmišljavatelj poslovne i marketinške strategije, Black Urtica i Canabo bili bi temelji ekskluzivne unisex linije, a i ovako jasno ocrtavaju zaseban koncept i ujedno jedan od smjerova u kojem bih osobno voljela da Levačić ide.

Posebno me zaintrigirao Bučino, parfem izgrađen na notama buče i oraha, jer sam u njemu – možda najviše od svih Levačićevih  parfema – osjetila posebnu vrstu autentične domaće topline, doista hrvatske i – nepisivo važno – kontinentalne.
Namirisala sam hrvatski kontinent, predstavljen u vrlo moćnoj, a jednostavnoj mirisnoj slici, jasnijoj od svih priča koje kuća, brend ili kreator mogu ponuditi.

Levačićev Bučino me naveo da iz posve drugačije perspektive razmišljam o kreiranju mirisnih identiteta Lijepe Naše. Govorim o identitetima, jer je Hrvatska toliko različita da – ukoliko i u mirisnom kontekstu želi biti autentična i reprezentativna – nikada neće imati samo jedan.
Ne znam radi li se o intuitivnom pogotku ili o osmišljenom konceptu, ali izbor buče i oraha u Bučinu, ali i crvenog božura koji po raskoši ostavlja iza sebe brojne ruže i apsolutno nema veze s rozim stereotipom božura kakav preplavljuje soft-floral / pink floral kategoriju, pokazuje da je moguće stvoriti autentično hrvatski parfem koji mirisom jasno referira na geografsku lokaciju, bez da ona bude spomenuta, odnosno da se parfem uopće ne mora zvati imenom grada ili regije da bi doista mirisao kao kontinentalna Hrvatska, ili bilo koji dio Lijepe Naše.

Što više razmišljam o ovome, posve jasno s Bučinom vidim popunjeno prazno mjesto na parfemskoj slici Hrvatske, koja se – možda toga nismo svi svjesni – polako ipak rađa i bitno je pratiti kako se rađa.
Mirisna snaga akorda iz Bučina jasna je tek ako kontinentalnost spoja buče i oraha postavim nasuprot mirisnim notama koje su već asocijativno učvršćene uz hrvatsku obalu:
U kakvoj god kompoziciji da se objedine maslina, čempres, limun ili mandarina, lavanda ili oleandar – netko će ju povezati s Mediteranom, a onda i našom obalom, a ako baš inzistiramo reći će i neki od gradova. Bilo da kaže Split, Zadar,  Rab, Vis ili Cavtat – pogodit će, ili bar neće puno pogriješiti.
U slučaju kontinenta takva mirisna asocijativnost nije već utvrđena i ne postoji.
Naša obala je i mirisno opjevana bez naših zasluga, a naš kontinent uopće nije. Ili nije do sada.
Prije susreta s “levačićima”, kada god sam o ovome razmišljala, činilo mi se da će sklapanje izravne mirisne asocijacije koja bi imala istu razinu evokativnosti i geografske preciznosti,  a bez da se kreira pričom –  ići vrlo teško.
I onda sam namirisala taj Levačićev akord buče i oraha i – bez prateće priče – povjerovala da snaga ovog mirisnog akorda može jednako uvjerljivo sve ono što tradicionalno mogu maslina, bor, naranče i sol kada se radi o obali.
Mislim da Dejan Levačić treba nastaviti u tom smjeru.
Također mislim da bi bilo dobro kada bi nastavio sklapati mozaik hrvatskog kontinenta od detalja kojih nema nigdje drugdje, imenovati parfeme autentično (Katruža je izvrstan primjer), radije nego uokvirivati sliku toponimom, a onda ispunjavati unutrašnjost nekom panoramom.

Većina Levačićevih nosećih i karakterističnih akorda, bilo da se radi o crnoj  koprivi (Urtica Black), snažnom domaćem orahu i buči (Bučino), medu od mente (Honeytale), konoplji (Kanebo), ali beskompromisnom crvenom božuru (Katruža) posjeduje autentičnu  snagu – ne radi se o blijedim ili uniformiranim realizacijama, mirišu parfemski zrelo i kompetentno, nema doslovnosti koja bi ih smjestila u područje “parfemske naive”.
Pomirišete li Canabo, Bučino, Urticu, Black Urticu, Honeytale i Katružu nećete ih zamijeniti za druge parfeme.
Neće djelovati kao poznati.
Od mirisne prepoznatjivosti kreće sve i na njoj počiva snaga svake kreacije.
Ovo ne zaboravljam nikad, ne stavljam u stranu nikad, ne guram u drugi plan nikad, jer sam prečesto svjesna koliko tehnički razvedenijih i kompleksnijih kompozicija ne samo u designersu, nego i u nicheu nepomozivo počiva na mirisnoj uniformiranosti, bez srca, force, duha.
Parfemiski akordi koje Dejan Levačić radi  imaju ono što smatram najvažnijim – i mirisnu autentičnost.

Po strukturi, parfemi koje sam probala su većinom monoteme s karakterističnim nosećim akordom. Radi se o jednostavim kompozicijama, uglavnom bez izaženog mirisnog skupa koji čini cjelinu otvaranja parfema, a temeljni akord predstavljen u imenu parfema je minimalno razveden.

Ono što bih osobno voljela, i gdje vidim dosta prostora za napredak nisu noseći akordi, već baze i kompozicije u cjelini. 

Voljela bih da, osim predstavljanja autentičnog i redovito parfemski vrlo dobro i odlično napravljenog nosećeg akorda, u parfemima namirisati još nešto:
Bazu s integritetom, odnosno onu čija snaga ne proizlazi iz snage nosećeg akorda, a koja vodećem akordu s kojim se otvaraju parfemi, u pravilu izvrsnom, djeluje kao podrška i partner.
Kontrast, igru, kontekst, okruženje i razvoj u kojem noseći akord živi, kreće se, diše.
Nešto što glavni akord mijenja i daje mu dubinu, nešto što baca drugačije svjetlo, odnosno neku osmišljenu promjenu koja i nas, dok nosimo parfem, drži snažnije, diže više i privlači zanimanje dulje. 
Ono što glavni akord u Black Urtici i Canabu ne ostavlja da traju sami i što nepogrešivo sjajan motiv pretvara u pjesmu.

Ovo posljednje je iznimno teško i tehnički zahtjevno, znam.
Otprilike 95 posto parfema koje znam, od kojih većina čak ni nema toliko dobro profiliran i specifičan noseći akord, predstavi sve što ima na početku, a onda mirno odvozi svoju dionicu i ne napravi ništa manje te ne pruži ništa više od parfema Dejana Levačića.
U ovom trenutku, dobar dio onog što sam Levačićevo probala u mom vrlo osobnom sustavu je najmanje mirisno – na razini glavnog akorda –  vrlo dobro i odlično, ali na razini cijele parfemske kompozicije prosječno.
Što se cijena tiče, a ovaj blog itekako vodi o njima računa, Dejan Levačić u ponudi ima parfeme čiju cijenu je moguće doznati na upit (Canabo i, pretostavljam, Gold, parfem s nosećim akordom šafrana, koji sadrži listiće pravog zlata izvađenog iz Drave), no kako parfem sa zlatnim listićima ionako ne bih kupila – ukoliko stvarno ne miriše vrijedno zlata –  jer nisam profil kupca kojem je bitno da parfem bude išta više nego sama po sebi vrijedna mirisna kreacija te kako se nisam odlučila kupiti Canabo, nisam pitala cijenu.
Također, poslala sam upit za Black Urticu, no kako parfem izgleda još nije promoviran, nisam ju doznala i nisam željela inzistirati.
U paketu koji mi je stigao čistom dobrom voljom Dejana Levačića – i, ponavljam, bez kojeg ovog teksta, a niti ikakvog mog mišljenja uopće ne bi bilo – imala sam priliku dobro razgledati ekskluzivna pakiranja, ali ne znam hoće li se crna Urtica prodavati i bez ekskluzivne opreme, koja za dio Levačićevih parfema uključuje drvenu kutiju obloženu kožom.

Zelena Urtica, Honeytale i Crveni Božur / Katruža prodaju se po cijeni od 250 kuna za bočicu 30 ml kincentracije za koju Levačić navodi da je parfemski ekstrakt. Osnovna prezentacija, koju sam ja odlučila nabaviti, ne uključuje kutiju – dakle, izgleda kao parfemski tester s čepom i dolazi bez ikakve kutije, pa i bez onakve u kakvoj se obično prodaju parfemski testeri (posljednja slika).

Na području prezentacije i označavanja postoji iznimno puno prostora za napredak i čini mi se da oblici prezentacije pokazuju da je Dejan Levačić najmanje razmišljao o segmentu tržišta s kojim nije u neposrednom kontaktu, bilo putem izravne prodaje na prigodnim manifestacijama, bilo putem zahtjeva za specifične private blendove, bilo o poslovnom i ekskluzivnom segmentu na koji ciljaju ekskluzivna pakiranja.

Unatoč zdravom poslovnom instinktu i definitivnoj proaktivnosti koju sam opisala u tekstu o nabavi uzoraka, čini mi se da Levačić još nije targetirao parfemoljupce-potrošače poput mene, a i većine vas koja ovo čita – dakle, osobe s prosječnim i djelomično iznadprosječnim primanjima koje kupuju parfeme redovito i imaju kolekcije od najmanje njih 10 (da, znam što ste pomislili kad sam napisala 10) te parfeme smatraju integralnim dijelovima svoje garderobe te ih odabiru i mijenjaju ne samo sezonski ili prigodno, nego na dnevnoj bazi, sukladno raspoloženju.
Govoreći isključivo u svoje ime, ne bih imala ništa protiv platiti 30 ml istog parfemskog ekstrakta 20 posto više, pod uvjetom da time dobivam punu prezentaciju, pristojnu, premda ne i ekskluzivnu.

To je to.
Dejan Levačić je dobar.

Nemam za dodati ništa više, osim ovog, što vjerovatno ne znači puno onima koji čitaju – ali meni znači i zato to trebam napisati:
Osjetila sam želju za uspjehom i parfemsku ljubav, temeljne preduvjete za rođenje i razvoj svega, ne samo parfema. Sjajni vodeći akordi i neki dobri parfemi su već rođeni, samo treba još malo da se formiraju u vrlo dobre i odlične.

Ja čekam.


Edit (14.08.2019.)

O dijelu ovdje prikazanih i spomenutih parfema ne postoje nikakvi podaci na službenim stranicama odgovorne osobe – proizvođača, dok o nekima postoje određeni podaci.

Također, niti na jednom od pakiranja koja sam imala priliku dobro razgledati nije bilo deklaracije u smislu oblika i elemenata označavanja kozmetičkih proizvoda iz članka 6 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19). Deklaraciju čini skup podataka o parfemu/kozmetičkom proizvodu koji je stavljen u prodaju, a koji omogućuju informiranu kupnju. Među tim elementima je i sastav parfema. 

Ukoliko se želite dodatno informirati o propisima EU i RH vezanim uz sigurnost kozmetičkih proizvoda za upotrebu i dobru praksu proizvođača kozmetike, cjelovit skup propisa dostupan je na: Ministarstvo zdravstva – kozmetički proizvodi  .  
Također, odredbe vezane uz ispravno označene proizvode /deklaraciju na proizvodu sadrži čl. 6 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19).


Edit (19.9.2019.)
Nakon malo više od mjesec dana od prethodno iskazanog upozorenja, primila sam mailom odgovor Sanitarne inspekcije Ministarstva zdravstva o zabrani prodavanja ovdje spomenutih parfema dok proizvođač Levy Perfums ne uskladi svoje proizvode s propisima RH/EU.


U međuvremenu, tijekom kolovoza je Dejan Levačić, vlasnik londonske Levy Inc. Ltd. zatražio u Engleskoj likvidaciju firme za koju je utvrđeno da stoji iza  napravljenih parfema.


Mail Sanitarne inspekcije Ministarstva zdravstva donosim ispod:




Obavijest Sanitarne inspekcije RH o zabrani prodaje do usklađenja s propisima  odnosi se na sljedeće parfeme: Urticu, Urticu Black, Canabo, M (Mak), Vanesa, Honeytale (Med), Gold, Gold 2, Bučino i Crveni Božur (Katruža).

Prilaz poslanih parfema neposredno po raspakiravanju, kako bih proizvođaču mogla poslati potvrdu da sam sve parfeme  iz pošiljke primila točno ustanju u kakvom mi ih je poslao. 

Povezani postovi –  serijal “Hrvatska parfemska priča”:

Oznake
Podijeli
Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin
Share on email

Napiši komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Pretplata

Arhiva objava
Arhiva
Pridružite nam se
Scroll to Top