recenzija parfema

Lolita Lempicka – Lolita Lempicka


Da ne napravi više ništa, ili da sve što napravi bude prosječno ili ispodprosječno, Annick Menardo se već upisala u parfemsku povijest s dva parfema: Bvlgarijevim Blackom i prvom Lolitom Lempickom. Dok mi je Black legao bez većih problema, s Lolitom Lempickom sam se mučila godinama, točnije, od 16.5.2006. 
Sjećam se točno, jer sam u istom tom danu kad smo ju za rođendan poklonile kolegici, koja je jako željela “tu novotariju”, saznala da meni stiže drugačija “novotarija” koju sam jako željela. Bebica. 
Dakle, ovog mjeseca će biti 13. godina od mog susreta s Lolitom Lempickom i punih 13 godina mog sviđanja i svađanja s ovim parfemom.
Vjeruje se da je 13 nesretan broj.
Možda.
No, nekako mi izgleda u redu, jer je sve u vezi s ovim “slatkim, gurmanskim, bajkovitim” i nadasve popularnim parfemom zapravo suštinski izokrenuto, pa mi se u tom kontekstu i broj 13 čini vrlo prikladan:
Nakon 13 godina uspjela sam se pomiriti s Lolitom i to tek nakon što sam zapravo racionalno i analitički pristupila onim dijelovima ovog globalnog bestsellera i modernog klasika te nedvosmisleno – u kojem god ga kontekstu promatrala – vrhunskog parfema.
Možda bi Annick Menardo – vrlo samozatajna kreatorica parfema i po struci psihologinja i psihoanalitičarka, koju zbog talenta i vještine (prvenstveno u Blacku i Loliti) da disonantno i čudno napravi nosivim, voljenim i svrhovitim prati glas “parfemske čudakinje” (u pozitivnom smislu) – bila zadovoljna pobjedom analitičkog dijela mog uma nad tjelesnim iskustvom kakvo mi pruža Lolita, a možda i nije važno. 
Kako god, trebalo mi je 13 godina da uspijem shvatiti da je ono zbog čega ne uspijevam na vrlo osobnoj razini prihvatiti karakter Lolite Lempicke, iako mi se od prvog susreta sviđala i iznimno ju cijenim, zapravo isto ono zbog čega obožavam Bvlgari Black. 
Kod Bvlgari Blacka, baš kao i kod Lolite, najkarakterističniji slojevi parfema donose pomak od konvencije, uznemirujuće kontrastan i negacijski prema grupi parfema kojoj pripadaju.
Prvi pomak koji u Blacku – mekom, toplom i tamnom, orijentalnom parfemu – redefinira pripadnost grupi i čini ga weirdo orijentalcem je akord čaja – svjež, lagan i hladan – koji iznutra minira koncept toplog, gustog i orijentalnog. Drugi pomak čini mirisni akord vruće gumenosti – artificijelne i disonantne, urbane i moderne –  a koja je posve u suprotnosti s tradicionalnim konceptom orijentalca čija toplina dolazi iz prirodnih izvora, a ne iz zapaljene gume i mirisa vrućeg asfalta. 
Bvlgarijev Black je savršeno prikladan weirdo na način na koji sam lako i jednostavno prihvatila te je moje divljenje i prihvaćanje u potpunosti korespondiralo s recepcijom parfema. 
No, s Lolitom Lempickom bilo mi je znatno teže: iako sam odmah uprla prstom u Lolitine weirdo akorde –  jer ti  čudni pomaci u oba parfema Annick Menardo čine okosnicu i njihovog karaktera i njihove veličine  – trebale su mi godine da ju uspijem obraditi i prihvatiti, iako se suštinski opet radi o istom principu nepripadanja, začudnosti negacije i pomaka, kakav je Menardo primijenila u Bvlgari Blacku.
Bočica s pripadajućom kutijom ustupljena mi je za potrebe slikanja.
Hvala, T.
Prije nego što se krenem baviti weirdo elementom Lolite Lempicke, ipak ću se zaustaviti kako bih podsjetila na nekoliko iznimno važnih stvari: 

Lolita Lempicka nastala je 1997. godine, u samu zoru gurmanske ere koja je započela 1992. pojavom Angela. Za izgled mirisne karte svijeta, pojava Angela je bila ravna  udaru asteroida: unutar manje od desetljeća Angel je potpuno izmijenio mirisnu sliku svijeta, njegovih ulica, tramvaja, učionica, ureda, da ne nabrajam dalje. Danas parfemsku povijest dijelimo na “prije Angela” i “poslije Angela”. Kao da se radi o globalnoj kataklizmi, ili civilizacijski važnom otkriću, na vremenskoj crti parfemske povijesti Angel dijeli gurmansku eru od svega što je bilo prije. 

Angel je “breaking point” jer je redefinirao masovni ukus i svakodnevnicu na način na koji to čine religije – novost koju je donio nije pomak u modi na način na koji su se mijenjale, prestajale i supostojale mirisne mode kroz povijest, nego pomak u cijeloj parfemskoj paradigmi
Angel je prouzročio pomak u masovnom vrednovanja parfema mirisom u vrednovanje parfema okusom. Ta promjena zahvaća toliko duboko parfemsku srž da ima karakter nove globalne parfemske religije, a prisvojile su je milijarde sljedbenika i sada već generacije koje “ono prije” vrednuju kao “staro”, “retro”, “old lady”, pa čak i “muževno” (identificirajući negurmansku nezaslađenost kao “Drugo”), jer je nova parfemska paradigma na vrh sustava mirisnih vrijednosti uvela okus.
Globalna eksplozija gurmanskih parfemskih vrijednosti i sveobuhvatna promjena masovnog parfemskog ukusa dogodila se i zahvaljujući istovremenoj eksploziji interneta i pojavi društvenih mreža koje su mladoj i parfemski neiskusnoj generaciji omogućile gotovo trenutačnu razmjenu ocjena, impresija i dojmova, a usrdno i spremno podržala ju je infrastruktura parfemske industrije, koju su krajem 1990-ih već činili golemi svjetski kozmetički koncerni, spremno odmah reagirati na zahtjeve uglavnom mlađih potrošača. 
Oblici internetskog vrednovanja u kojem – kao i svugdje na internetu – glasna većina, neovisno o argumentima, znanju, iskustvu i kompetencijama kreira dominantan vrijednosni sud doprinijeli su širenju gurmanske mirisne paradigme, čineći ju  socijalno uključivom i poželjnom.
Pogleda li se presjek mišljenja na Fragrantici – koja pruža mogućnst daunvoutanja, nakon čega doslovno cenzurira nisko ocijenjene komentare (a to se u praksi događa kada su disonantni i različiti od ukusa većine) te time itekako pruža alat za opstanak samo dominantnog mišljenja, neovisno o argumentima i kompetenciji – lako ćemo uočiti da “retro” i “old lady” ocjena redovito pridružuje parfemima nastalim “prije Angela” i legije njegovih klonova koja je na krilima masovnog ukusa nastanila svijet.
No, kao uvijek i kao svugdje, buka gomile teško uspijeva uhvatiti, a onda i rijetko procesuira i ima priliku razumjeti suptilne nijanse izrečene ispod glasa:

Iako u cijelosti radikalno inovativan i doista ogroman gurmanski parfem, sladak na način i u mjeri u kojoj to nije bio niti jedan parfem ranije, Angel je iznimno kompleksan te vrhunski izbalansiran parfem, koji ne funkcionira samo u okusnoj paradigmi, već je parfemski sjajan i u mirisnoj.  Međutim, masovni ukus je svoju pažnju fokusirao samo na nove i glavne gurmanske akcente Angela – njegovu slatkoću, zasićenu, gustu voćnost, intenzivno hranjivo-slatku vaniliju i čokoladni pačuli i najviše – etil malatolo – spoj koji miriše malo kao karamelizirani šećer, malo kao cotton candy,  odnosno šećerna vata, ona sa štapića.
Angel-akord, zapečaćen etil malatolom, ubrzo je postao osobna iskaznica više-manje svih gurmanaca, nešto kao glavna i samoreplicirajuća baza u gurmanskoj DNA, i tako će vjerojatno ostati od sada pa dok – ako ikad – ne izumre ova vrsta. 
Nove i kroz masovni uskus isfiltrirane Angelove vrijednosti su u masovnoj interpretaciji (kao i uvijek, i svugdje) prevedene tako da budu globalno lako razumljive i lako ponovljive, kao “sweet”, “foody”, “jummy”, “comforting”,.. “delicious”
… i tako se dogodilo “prije” i “poslije”, promjena parfemske paradigme i cijela legija klonova i kopija koja je nastanila mirisne police, stoliće, ormariće i torbice djevojaka i žena diljem svijeta, a zatim isto učinila i dobrom dijelu muške populacje. 

Lolita Lempicka je jedan od prvih i definitivno najbolji od legije parfema koji su slijedeći Crespov / Muglerov gurmanski koncept nastajali kasnije i još uvijek nastaju.
No, iako je sama znatno pridonijela kreiranju nove mirisne paradigme te je lako i brzo bila globalno prihvaćena do razine sveprisutnosti i univerzalne voljenosti, Lolita Lempicka je – pomažući u izgradnji gurmanskog stereotipa – istovremeno iznegirala njegovu srž
Menardo je u ovaj parfem ugradila disonantne “not-foody” i “not-jummy” i “not-comforting” slojeve koji čine ovaj parfem i gurmancem i njegovom potpunom suprotnošću, na isti način na koji Black u srži svoje parfemske osobnosti i prepoznatljivosti istovremeno i podržava i negira prirodno generiranu toplinu i gustoću klasičnih orijentalca.
Iako Lolita uz Angel-molekulu (etil malatol),  sadrži voće (trešnje), vaniliju, praline, pačuli… odnosno sve što će kasnije ići u copy-paste recept “kako napraviti gurmanac (for dummies)”, Menardo nije krenula u smjeru pojačavanja godzile te dodatno produbila i intenzivirala gurmansku slatkoću, gustoću, voluminoznost i monumentalnost:

I na prvi njuh, prije 13 godina, a i sada, Lolita djeluje prije prozračno i lagano nego masivno, teško i gusto, a sada, nakon dosta pomirisanih gurmanaca koji su nastali u međuvremenu, njena slatkoća djeluje čak i umjereno. 
Sve zadane “foody elemente” kojih je tržište bilo gladno i koji parfem legitimiraju kao gurmanski, Menardo je razrijedila i razbila zračnim i zelenim slojevima – hladnom, gotovo onostrano netjelesnom ljubičicom i začudnom notom zelenog bršljana. Oboje čine nekonvencionalan akord zbog kojeg je parfem – u gurmanskom kontekstu – često pratio opis “bajkovitog”, pa čak i “gothic” gurmanaca, a pridružila im je i notu karakteristično slatke likorike, podnosno sladića – drveta koje miriše slatko, ali nejestivo. 
Kao i kod Bvlgari Blacka, individualne crte parfema u cijelosti stoje nasuprot konceptu grupe kojoj parfem pripada:
Ljubičica nije kandirano-slatka i nije jestiva ni kozmetička. Ona je pudrasto-zeleno-zračna, netjelesna i eterična – posve suprotna “foody” conceptu i “comforting” konceptu, kojima je u drugačijoj izvedbi mogla udovoljavati. 
Da je Menardo željela.
Likorika miriše slatko, ali nejestivo slatko. Dok je karakter pačulija – također drvene note – znatno utopljen i izmijenjen u čokoladno-hranjiv, sladiću su ostavljena njegova prirodna svojstva: on miriše slatko, ali Menardo nije učinila ništa kako bi njegovu mirisnu slatkoću pretvorila u jestivu. Prirodni sladić minira pačulijevu umjetnu metamorfozu, odbijajući se uklopiti u gurmanski koncept, iako ga slatkoćom podržava. 
Bršljan, koji potcrtava i pridržava zeleno-zračni sloj parfema je izravna opozicija grupnom identitetu gurmanskih nota: kontrastira im tako što ih negira i mirisnim svojstvima i duhom, jer je bršljan je sve, samo ne jestiv. 

Menardo je oko svake umjetne i gurmanske note omotala zelen i prirodan bršljan kao – otrovnu vinjetu. Doslovno.

Pa ti jedi.

Rezultat je pravi gurmanac koji miriše jestivo, ali uopće nije jestiv i koji ne radi ono što bi gurmanci, nasljeđujući u izmijenjenoj paradigmi s okusnim vrijednostima pri vrhu orijentalne parfeme, trebali raditi: Lolita Lempicka ne zadovoljava primarnu “comfotring” potrebu – ona ne hrani.

Mene je ovaj pomak – nošenje parfema koji jest gurmanski, sladak i nježan, ali ne grije i ne hrani – mučio punih 13 godina.

Sve usporedbe prve Lolite s bajkom, vilama koje sam pročitala kroz godine sada zapravo tumačim upravo pokušajem da se “prevede” i nekako oprimjeri taj tiho-uznemirujuć, weirdo element te protumači disonantnost i negacija koju je Menardo ugradila u samo srce i karakter parfema, istovremeno konstruirajući i dekonstruirajući gurmanski identitet i paradigmu u nastajanju.
Pa ako je Lolita Lempicka stvorena da bude iz bajke – onda ta bajka može biti samo, kako je pronicljivo upozorila Seka, Alisa u zemlju čudesa, odnosno bajka u kojoj je sve postavljeno ok, ali nekako ipak mirišeš nije i da je to što je drugačije – uznemirujuće čudno
U književnosti za ovakav oblik bajkovitog weirda, kakav je s Alisom u zemlji čudesa promovirao Lewis Carroll, postoji i književno-povijesni termin “nonsense literature”, a onda i “nonsense logic”: sve je logično, svi rubovi se poklapaju, sve konvencije i sva pravila su zadovoljena – ali ipak, na kraju je sve drugačije i – čudno. 
Na sličan način kao Alice u zemlji čudesa funkcioniraju i naši snovi. 
Čudimo se tek probuđeni. 
Onako usput, jesam li spomenula da je Menardo po struci – psihoanalitičarka, kad već ionako znamo da parfemi izravno dodiruju nesvjesno? 
Trebalo mi je 13 godina da usvojim i prigrlim Lolitu, nakon što sam ju iznosila, raščlanila, sastavila, kontekstualizirala, dekontekstualizirala… i sve što sam mogla i znala, i onda opet.
Weirdo parfumistica, psihoanalitičarka možda bi samo zaklimala glavom i rekla: “Uzaludan trud i bezveze potrošeno vrijeme. Puno bi ti efikasnije bilo da si samo pogledala prezentaciju mog gurmanaca.
Kutija je nejestivo, otrovno zelena, a bočica u njoj oponaša oblik jestive jabuke.
Zašto jabuke, kad u ovoj, prvoj Loliti Lempicki uopće nema jabuke, nego su u parfemu trešnje?
Nije valjda zato što je jabuka i religijski (Eva) i u bajkama (Snjeguljica) simbol izazovnog, gurmanskog poklona koji vodi u pogibelj? 
Diorovi otrovi su iz istog razloga smješteni u jabuke.
Ne, nije nonsense-logic.
I snovi i naše nesvjesno i parfemi komuniciraju preko simbola. 
Preko simbola komunicira i kolektivno nesvjesno, a onda i ono potrošačko. 
Jabuka ove prve Lolite je u boji hladne, netjelesne ljubičice, a plava u koju se presijava je univerzalni simbol onostranog.
Po kutiji i po bočici plaze bajkovite vinjete, a ime parfema ukrašavaju listovi, izravna vizualna referenca na bršljan u parfemu, inače otrovan. 
U zoru gurmanske ere, poštujući sva pravila nove dominantne i vrlo invazivne parfemske vrste, Annick Menardo smiješala je malo drugačiji parfem za Snjeguljice diljem svijeta:

Evo vam gurmanaca.
Dobar tek.



Snjeguljice su ugledale prekrasnu bočicu/jabuku i – zagrizle.

Briljantno.

Hvala, T.
  • VRHUNSKO
  • Parfem je kreirala Annick Menardo, a predstavljen je 1997. godine.
  • Danas je izvorna formulacija (u bočicama sa slike) ukinuta, a parfem se u bočici koja je zadržala dio vizualno-simboličkih poveznica s prvom verzijom proizvodi pod nazivom Mon Premier Parfum. Promjena imena i prezentacije (a vjerojatno ipak donekle i formule) korespondirala je s promjenama koje je nakon 2017. godine prošao brend, nakon raskidanja licence s Amore Pacific, pod čijom su se licencom, zaključno s 30.3.2017. godinom, proizvodili i distribirali svi parfemi Lolite Lempicke.  
  • NOTE- Na službenim stranicama korejskog Amore Pacific, prethodnog licencnog partnera Lolite Lempicke, još uvijek se nalazi slika i opis ovog parfema, no link na puni opis s notama izvorne, prve verzije je uklonjen.  Lolita Lempicka na svojim službenim stranicma (koje su još uvijek samo na francuskome jeziku) nudi podatke o samo o izdanjima koja su plasirana mimo ili nakon raskida licence s Amore Pacific, pa je tako moguće pogledati samo note reizdanog Mon Premier Parfuma, za koji brend navodi šturiji prikaz nota, ali u opisu sugerira kako je Mon Premier Parfum uistinu prva Lolita Lempicka, pravi premier parfum. Pregledi nota prve Lolite Lempicke – danas nedostupni u oba službena izvora – ipak su dostupni u brojnim recenzijama parfrema, kao i na parfemskim sajtovima.
  • PERFORMANSE – Radi se o dugotrajnom i vrlo projektivnom parfemu koji ispunjava osobni prostor i ostavlja jasan i dug mirisni trag. Međutim, iako je radijalna, Lolitu ne odlikuje klasična gurmanska mirisna gustoća i nametljivost. U mirisnom tragu ostaju izražene upravo svježe, prozračne i biljne komponente parfema.
  • SEZONA – Lolita Lempicka nosiva je tijekom cijele godine, s izuzetkom visokih temperatura.

MOGLO BI VAS ZANIMATI



Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.