Rochas: Tocade

Tocade sam nabavila prošlog proljeća kako bih malo popunila “rupe” u općem parfemskom obrazovanju, a malo nadajući se da će spoj ruže i vanilije koji potpisuje master-nos Maurice Roucel i kojem je Luca Turin dodijelio 5 zvjezdica i podosta usputnih hvalospjeva (i izvornom i reformulaciji) zadovoljiti moje potrebe za slatkim. 

Tijekom tog proljeća, uz nešto malo šprickanja na ruku (bez nekog nošenja) ljetos te početkom prošle tople jeseni, uporno me nešto smetalo: činilo mi se (i jasno se toga sjećam) da mirišljavo ultimativno ljubak, ženstven spoj ruže, magnolije i slatke, jestive vanilije na ponešto čvršćoj drvenkasto-ambrastoj podlozi nekako “kvari” disbalans nečeg “zelenog” i svježeg čemu, po meni, tada, nije tu  bilo mjesto, a pretpostavljala sam da su to đurđice, frezija, ili možda zelenkast jasmin…

Čak mi je, na umjerenim i toplim temperaturama, bio nekako malo “retro”, na onaj ne-dobar način. Ipak, iako mi Tocade nije mirisala kao da je natapirana i ima ramena podstavljena jastučićima, već više kao da je sve zapravo ok… osim što je kragna pomalo starijeg kroja, a i nešto je s tim lančićem, na meni je umjereno i toplije vrijeme istaknulo onu “perfumy” karakteristiku ranih 90-ih. No, u odnosu na sve klasične predstavnike tog doba i te parfemske estetike, u ovom parfemu radi se, i u toplijim uvjetima, o nenametjivom sloju, gotovo sugestiji.
Zbog svega ovog, odvojila sam poveći dekant od 30 ml i proslijedila ostatak u bočici, samouvjereno misleći da mogu baš uvijek prepoznati što ne spada na moju policu i više je za parfemsku biblioteku… oh, kako preuranjeno!
Zimus, dok su se vani temperature vrtile između 5 i 0, u kontinentu je bio snijeg, a ovdje je vitlala bura, stavila sam Tocade čisto da provjerim kako se ovaj parfem ponaša po nemilostrdnoj hladnoći, a Tocade je mirisao i mirisao i mirisao točno onako kako sam zamišljala čitajući hvalospjeve.
Zeleni “disbalans” koji me iritirao na višim temperaturama pojela je zima, odgrizla je i retro-filing, a ostalo je samo ono čemu sam se nadala prije nego što sam preuranjeno proslijedila veći dio bočice:
Slatke, kandirane, jestive ružine latice, na podlozi od mirisne, slatko jestive vanilije, na masivnom tanjuru od najfinijeg drva, uglancanom do pune topline zlatne ambre.

Različit od “boozy”, punokrvnih i ogromnih Montaleovih i Macerinih ruža, Tocade kao da je izgrađen od mekih crvenih i rozih ružinih latica.  Ako ste probali ušećerene ružine latice – to je to. 
Također, među onim što mi u vezi parfema građenih samo oko spoja ruže i vanilije prvo pada na pamet: Mancera Roses Vanille  (koja mi se sviđa) sadrži “boozy”, ne toliko slatku ružu (svakako, po meni, ozbiljniju ali i pretenciozniju) u kombinaciji s više drvenom i unisex (ne gurmanskom) vanilijom i pridodanim šećerom. U Tocade je drvenkasta komponenta nije od vanilije, nego od cedra, a nositelj gurmanske slatkoće je vanilija. 
Nije nebitno i naglasiti koliko su rijetki slatk i topli spojevi ruže i vanilije, a da se u njima (ako isključim blago citrusno otvaranje, koje se zimi i znatno manje osjeti) ne nalazi niti jedna voćka te imaju filing slatke jestivosti, a nemaju sveprisutan “gurmanski akord” – kombinaciju prepržene karamele i pačulija.

Tocade je ružin gurmanac klasične kompozicije, bez voćnog soka i fruktoze, topao, voluminozan, dubok i vrlo obao, ali i nepretenciozan (ne i frivolan, ili banalan), a snažno prisutan i vrlo ženskast, kao da postoji samo zato da bude ženstven, na neki mio-drag, topao način. Malo koketan i ljupko lijep.

Rochas-Tocade

Osjećala bih se bezveze da ne spomenem da je Tocade jedan od primjera kako komercijalni uspjeh parfema u čijoj formuli je prvi puta upotrijebljena nova parfemska sirovina mijenja ukupnu sliku parfemske ponude, jer potiče proizvodju prirodnih sirovina i čini ju isplativom, a sami novi parfemski sastojci postaju dostupniji i jeftiniji. Posljedično, od snage designersa da pokrene proizvodnju prirodne sirovine profitira i sam niche koji, samo na temelju uspjeha jednog parfema/jedne formule, nema dovoljno snage generirati proizvodnju nove sirovine.

Maurice Roucel je u Tocade vrlo diskretno upotrijebio ulje magnolijinog cvijeta, tada tek predstavljenu novu parfemsku sirovinu, koja je danas vrlo eksploatirana i prisutna u brojnim i designers i niche parfemima, upravo zahvaljujući uspjehu Roucelove Tocade.
Evo što je Roucel ispričao:

“To je sirovi materijal koji je predstavljen tržištu baš u vrijeme kada smo stvarali Tocade. 1991. ili tako nešto. Materijal je bilo ulje magnolijinog cvijeta, a tada ga je u Kini bilo proizvedeno svega 500 grama. Prijateljica iz Laboratorie Monique Remi, koja se vratila iz Kine, predstavila mi je tu sirovinu i pitala me bih li ju mogao iskoristiti. Zašto ne, interesantna je.
Bio sam u mogućnosti uključiti ju u formulu Tocade, ali sam morao biti vrlo pažljiv, budući da je produkcija magnolijinog ulja u to vrijeme bila vrlo niska (prva produkcija Tocade je bila 20 tona, pa je prema tome omjer bio 1:1000). Dakle, da nisam upotrijebio ulje magnolijinog cvijeta, Kinezi ne bi bili zainteresirani za uzgajanje magnolije i proizvodnju parfemske sirovine, pa ulje ne bi došlo do komercijalnog tržišta, a da sam stavio veći omjer magnolijinog ulja u formulu, s postojećom količinom proizvedene sirovine ne bi se mogle zadovoljiti potrebe proizvodnje Tocadea. Mislim da trebam biti vrlo pažljiv kada koristim ovakvu vrstu nove sirovine, ona je poput djeteta, početna produkcija je vrlo malena, a onda raste, ukoliko parfem postane uspješan. Danas se proizvodnja magnolije mjeri u tonama.”

Čitav intervju možete pročitati ovdje.

Još jednom, a posebno ljubiteljicama ženstvenog i klasičnog slatkog spoja ruže i vanilije  – vrijedi probati. Tocade je univerzalna parfemska referenca.

Hvala, S.

  • IZNADPROSJEČNO– Referenca za klasičan sladak spoj ruže i vanilije.
  • Parfem je kreirao Maurice Roucel, a predstavljen je 1994. 
  • PERFORMANSE – Radi se o vrlo radijalnom i projektivnom parfemu. Nekoliko špriceva drži cijeli radni dan, u mom slučaju 10+ sati, raspleše se dodatno ulaskom u toplu prostoriju. Ostavlja vrlo lijep i dug mirisni trag.
  • NAPOMENA – Recenzija se zasniva na izvornoj Roucelovoj formulaciji (bočica sa slike), koja je ukinuta i zamijenjena novom, u drugačijoj, jednostavnijoj i, po meni, manje užasavajućoj bočici. Turin / Sanchez dvojac pohvalio je i reformulirani Tocade, koji nisam probala, ali im u ovom slučaju vjerujem, imajući u vidu da, kada se radi o njihovim visoko cijenjenim ili voljenim parfemima, vrlo nedvosmisleno skreću pažnju na loše izvedene reformulacije. 
Oznake
Podijeli
Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin
Share on email

Napiši komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Pretplata

Arhiva objava
Arhiva
Pridružite nam se
Scroll to Top