Maison Francis Kurkdjian: Amyris Femme


Amyris Francisa Kurkdjiana je parfem koji dobro oprimjeruje dva paradoksa:
Prvo, zbroj najkvalitetnijih sastojaka i najviše razine parfumističke vještine ne mora rezultirati izvanserijskim parfemom.
Drugo, potpuna kreatorska samostalnost i sloboda ne daju nužno višu razinu parfumističke kvalitete. 
Kada usporedim cvjetni dio opusa kuće Kurkdjian, (naglašavam: samo cvjetni) s radovima Francisa Kurkdjiana za druge kuće (Elie Saab, Narcisa Rodrigueza, pa i Acqua di Parmu), manje slobode je u cvjetnom žanru rezultiralo boljim.
Duž cijelog svog razvoja Amyris tehnički besprijekorno odrađuje ulogu high-end dnevnog cvjetnog mirisa: malo svježine, malo topline, naglasak na čistoći.
I, također, naglasak na – odrađuje, ne donosi nikakav pomak, nikakav nov koncept ili svježu reinterpretaciju prethodno već stvorenog.

Cvjetna citrusnost u otvaranju priziva izraženu mirisnu paralelu s otvaranjem i početkom razvoja Elie Saab Le Parfum, s razlikom što Le Parfum nastupa kao zvijezda dana i ima gard parfema koji samosvjesno zahtijeva pozornost prije no što u osunčano-drveno-medastom dydownu pruži svoje najbolje, dok jednako početno osunčan i citrusan Amyris nastupa kao miris koji privuče pažnju da bi zatražio uvažavanje, a onda do kraja svog trajanja na koži zapravo uopće ne pruži razlog – zašto.

Amyris ima tu odliku moderne posh-ljepote i kadrom definirane poze kojoj zapravo nemam što prigovoriti, ali ju nemam osobitog razloga niti voljeti.

U središnjem dijelu razvoja, uz još uvijek izražene citrusne elemente, Amyris zahvaljujući irisu i amyrisu dobiva sloj punoće i dubinu te nešto drvene čvrstoće iz koje proizlazi ime i koncept parfema:
Amyris je parfemska nota u čijoj je podlozi ulje zapadnoindijske sandalovine/palisandra. Miris amyrisa je, kažu,  karakteristično intenzivan pa mu ime  dolazi od grčke riječi “amyron” – snažno mirisan. Priča kaže da je Kurkdjian, susrevši se uljem amyrisa, osim mirisa čuo u imenu i ime “iris” te je koncept i jezgra parfema proizašla iz tog susreta i asocijacija.
Tako priča kaže.
No, ono što ja osjećam u srcu parfema je iris koji prilično podsjeća na onaj s početka Iris Nobile (edp) i drvenu notu (amyris?) koja ga podržava i koja ne miriše karakteristično niti kao palisandar niti kao sandalovina te nije “snažno mirisna”, nego pozadinski utišana do mjere da miriše samo – nespecifično drveno.

Baza fiksira miris  cvjetne sapunastosti, pa čak i – u posve dubokom drydownu – šamponastosti. 
Ta mošusno-ambrasta sapunastost je zaokružena i topla, posjeduje dubinu i traje, ali me nažalost i previše podsjeća na bezbroj dizajnersko-bezličnih sapunastih cvjetnih kreacija.
Amyris donekle sugerira svježinu, ali i oponaša učinak funkcionalne kozmetike za održavanje osobne higijene – šampona i pjena za kupanje.
Ovakva  čistoća – koja ne dolazi od mirisa svježine tijela, već od mirisa šampona i pjena za kupanje – jest trenutno vrlo popularna, ali je i moj osobni parfemski dealbreaker:
Vidim ju kao povratak (regresiju, zatvaranje kruga?) u područje osobne higijene, iz kojeg su se parfemi uzdigli i profilirali u kreacije koje u kontaktu s (već čistim) tijelom stvaraju dodanu vrijednost. Čistoća, sama po sebi, niti u društvenom, niti u osobnom smislu danas više ne bi smjela biti dodana vrijednost, a zatim, u parfemskom smislu koji je nadgradnja, definitivno ne bi smjela biti primarnajedina.
Tu zapravo uočavam najveću manu ovog parfema:  nastojeći istovremeno biti i topao i svjež dnevni casual te istovremeno i posh i nepretenciozan te se uklopiti u trend sapunasto čistih cvjetno-drvenih mirisa, Amyris mi izgleda samo neobvezujuć na način koji, unatoč konvencionalnoj ljepoti, prikladnosti i kvaliteti, tretiram kao nedostatak karakterne supstance.
Iako Amyris nije mirisni “ne-entitet” u punom smislu, ovo je jedan od parfema za koji sam posve sigurna da će ga osoba koju “ukrašava” čineći ju samo prikladnom, ugodnom i čistom bez snažnijeg osjećaja gubitka zamijeniti za rangom jednak, samo noviji i moderniji parfem.
Na kraju, evo komentara Denise Beaulieu / Grain de Musc , koja je ubola u srž onog što me muči u Amyris Femme, ali i dobrom dijelu izdanja kuće Kurkdjian:

“To je ono što bi mainstream trebao biti, da su mu na raspolaganju bolji proračuni za mirisne materijale. I doista, iako po načinu distribucije i cijenama Maison Francis Kurkdjian jest niche, više bi se mogao smatrati alternativnom verzijom mainstreama gdje su parfumeri još uvijek bili na čelu svojih kuća.”

Nisam odoljela prenijeti komentar, jer se radi o vrlo odmjerenom načinu isticanja kako Kurkdjian košta kao niche, kvalitetom sastojaka jest niche – ali mirisnim konceptom i duhom spada u najkonvencionalniju sigurnu (čitaj: dosadnu) zonu designersa.

U nicheu i tom cjenovnom rangu, osobno zahtijevam puno, puno više.

  • PROSJEČNO
  • Parfem je kreirao Francis Kurkdjian 2012. godine.
  • PERFORMANSE –  Na mojoj koži pokazao se trajan 8+ sati, s nenametljivom aurom. 
  • SEZONA – Topli, ali ne i vrući dijelovi godine: toplo proljeće i topla jesen. Vjerujem da može funkcionirati i kao cjelogodišnji “go to”.
Oznake
Podijeli
Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin
Share on email

Napiši komentar

Pretplata

Arhiva objava
Arhiva
Pridružite nam se
O autorici
profilna
Iva
Pišem o parfemima koji predstavljaju autentične kreacije i osobitu mirisnu ljepotu, zarobili su moju pažnju i raspiruju maštu, nude izazovan mirisni iskorak u novo ili drugačije, ili mijenjaju način na koji sam sklona razmišljati.
Scroll to Top