Elie Saab Le Parfum
Miris dana

Le Parfum Elie Saab (2011.)

Nakon dosta godina, vratila sam opet Le Parfumu Elie Saab, koji je za ovu kuću kreirao Francis Kurkdjian.

Sada ga gledam drugačije i posve sam sigurna da je, među brojnim neroli/jasmin orijentiranim kreacijama,  Le Parfum Elie Saab izborio svoje mjesto među mirisnima dana. 

U kategoriji neroli parfema za toplija razdoblja godine, od svega što je, u međuvremenu, mirisalo s moje kože uz bok mu, po meni, stoji još tek Lutensov Fleur d’Oranger i – doista poseban i posve različit – L’Artisanov Seville a L’Aube.

U odnosu na spomenuta dva, Le Parfum Elie Saab je nezahtjevniji i pomalo kompromisno nosiviji: nije tako “cheerfully sumptious” kao Lutensov, i nije tako voskasto svježe/dimasto tjelesan i sjajno iznutra kontradiktoran kao Doucheafourov, ali je zato besprijekorno uglađen, elegantan na klasičan način i znalački uštiman do savršenstva koje ne ostavlja prostor za zamjerku zbog “manjka iznenađenja”. 

Ono što ovdje drži bijelo cvijeće “na uzdi”, da ne provrišti visokim C onako kako to bijelo cvijeće katkad zna te parfemu daje “kičmu” i odmjerenu dozu čvrstoće jest aromatično drvo, jasnije izraženo odmah nakon otvaranja. Drvo je uronjeno u solidnu dozu mirisnog, ali ne i preslatko-ljepljivog meda i pačulija. Oboje kao da “prilijepi” cvijeće i drvo za kožu, baza funkcionira kao mimikrija same sjajne, tople kože po principu “takes one to know one”.

Sjajna vertikalna ravnoteža je u Le Parfumu Elie Saab održana cijelim razvojem: Cvijeće nameće melodiju, drva kompoziciji daju kičmu / ritam, uvršćujući ju poput basova, a med i pačuli zaslužni su za mekoću i toplinu, poput pozadinskih harmonika pridonoseći punini aranžmana.   Nakon uvodnog ubojitog solo “rifa” bijelog cvijeća, zvuče suglasno, kao školski primjer uvježbanosti, nitko ne odustaje, svi odrađuju točno i precizno svoju dionicu, sve dok parfem ne utihne s kože. 

Rezultat je vedar i svijetao (cvijeće), elegantan i odmjeren, čvrst (drvo) i topao (med i pačuli) parfem.
Doista znalački.

Manjak iznenađenja i atrakcije u Le Parfumu Elie Saab, koje sam prvotno jače zamjerila, više uopće ne smatram prevelikom manom. 
Šta ti je naknadna pamet…

Na mojoj koži Le Parfum Elie Saab oko 6-7 sati – nije sjajno, ali nije ni loše… Nakon prvobitnog “pokušaja ubojstva” reskim nerolijem i jasminom, smiruje se i stišava, istovremeno postajući i transparemtniji i čvršći (divan i ne toliko čest spoj) te aromatičniji i slađi, ali daleko od “prizemne” slatkoće. Tijekom nošenja, kao da “svjetluca” te “grije” i “osvježava” u isto vrijeme. 

Meni je najljepši u toplijim dijelovima godine (na samim prijelazima iz proljeća u ljeto i iz ljeta u jesen), premda ne i po ljetnim vrućinama. Jedan od onih koje sam stavila u grupu “lipe cvatu” parfema – taman za vrijeme razbujalog, vedrog, sunčanog proljeća, ali i za kraj ljeta kad je sunce blago i gusto-toplo, te ne peče, nego klizi po koži kao med. 

PODIJELI


MOGLO BI VAS ZANIMATI


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.