Musc-ravageur-Meharres

Pojam parfemskog “dupe”-a, ili o dvosjeklom maču informacije o sličnosti

Počesto se na parfemskim sajtovima susrećem s raznim oblicima izjava koje, ciljano ili ne, upućuju na visok stupanj sličnosti između dva parfema pa čak i sugeriraju da je jedan parfem moguće zamijeniti drugim.

Koliko god da smatram da ukazivanje na sličnosti jest korisno, jer upućuje na smjer u kojem želimo istraživati i nudi nam lakši put do možda točno onog što smatramo da bismo voljeli ili što tražimo, takvi oblici informacija su se meni osobno u više navrata pokazali kao dvosjekli mač, a nakon ponešto vremena i iskustva te boravka u parfemskoj zajednici, uspjela sam otprilike i detektirati većinu uzroka zbog kojih je oštrica posebno okrutna prema mirisnim kolegama i prijateljima po ljubavi prema parfemima koji još nisu prikupili dovoljno svojih vlastitih mirisnih i mirisno-društvenih iskustava.
Ovo je stoga post o izvorima negativnih strana izjava o vrlo sličnim parfemima, odnosno onima koje je moguće uzajamno zamijeniti, a mislim da je ovdje i pravo vrijeme da napomenem da ću biti vrlo otvorena i ne posve politički korektna.
Ako to išta znači – namjera je dobra, jer bih voljela da je mene u prvim koracima kroz recenzije na parfemskim sajtovima i već ponuđene opcije o “sličnosti” netko uputio u zamke takvih informacija.
Za početak, rekla bih (konačno!) što na generalnoj razini mislim o pojmu “dupe” (ne, nemojte čitati tako, radi se engleskom kolokvijalizmu za riječ “duplikat”).
Dakle – ravno u glavu:
Dupe ne postoji.
Ali, kad sam već spomenula dupe i što se mene tiče, tu riječ “dupe” fino nad… parfumistički reciklažni otvor, higijene radi.
Postoje bliskosti, ali ne potpune i nikad ne iste.
Mislim da nam ovo ne bi trebao biti problem usvojiti, jer niti među ljudskim jedinkama ne postoje dvije istovrsne. Čak se i jednojajčani blizanci, kojih među parfemima n-e-m-a, s godinama počnu razlikovati na način na koji bi se identični parfemi vjerojatno s nošenjem počeli razlikovati na različitim kožama. Ponavljam: da uopće postoje parfemi koji su do u svaki spoj i svaki njihov omjer i koncentraciju identični. 
A ne postoje, baš nikako.
Rijetko postoje i vrlo slični, jer se za preveliku sličnost redovito i temeljito pobrinu dobro ekipirane i visoko motivirane pravne ekipe parfemskih kuća, točka.
Izjave kako je jednu parfemsku kreaciju moguće zamijeniti drugom, kao i visok broj klikova koji po parfemskim sajtovima upućuje na sličnost, pa čak i mogućnost potpune zamjene, a koje nas sve zaintrigiraju kada se radi o mirisima koje bismo željeli, ali su nam iz bilo kojeg razloga nedostupni (najčešće ili diskontinuirani, ili preskupi, ili iznimno teško nabavljivi) me uvijek tjeraju na oprez iz dva temeljna razloga.
Prvo:

Osobno se uvijek iznova uvjeravam da način na koji i sebi i drugima interpretiramo bilo mirisne note ili cijele akorde, bilo teksturu parfema i njegov karakter, ne ovisi samo o našim sklonostima, već i o svom našem prethodno prikupljenom mirisnom iskustvu, načinu na koji smo ušli u parfemski svijet te kako smo prethodno usvajali i koristili parfemske pojmove.
Poslužit ću se vlastitim neparfemskim primjerom koji možda nije posve adekvatan, ali je zoran i lako shvatljiv:
Ja, recimo, na individualnoj razini uopće ne razlikujem Kineze, a bome nisam ni sigurna da ih razlikujem od Japanaca. 
Svi su mi gotovo “isti”, a da moram uspoređivati, pošteno bih se namučila i nisam sigurna da bi onaj tko je, na temelju svog životnog iskustva, razvio osjetljivost na individualne karakteristike pripadnika žute rase moj sud kako su “jako slični”, “isti”, pa čak i “kopirani” ocijenio kompetentnim i pouzdanim.
Dok Kineze i Japance na individualnoj razini tek minimalno razlikujem, a vrlo slično je i s pripadnicima afričkih plemena (s nekoliko karakterističnih izuzetaka), afroamerikance relativno dobro razlikujem, što je posljedica ipak neke količine mog iskustva, a pripadnike bijelog dijela ljudske populacije uopće nemam problem razlikovati na individualnoj razini.
Prebacit ću sada ovo na grupe u parfemskoj populaciji:
Nekome tko je svoja parfemska iskustva prikupljao u krugu, primjerice, samo laganih cvjetnih mirisa, akvatika ili gurmanaca, može izgledati kao da je, primjerice, Obsession moguće zamijeniti Cartierovim Mustom, a Opium Cinnabarom
Međutim, nekome tko je razvio senzibilnost na razlike unutar orijentalne grupe (da, to su ti Japanci i Kinezi), zasigurno će tu sličnost uzeti s velikom rezervom, imajući na umu – da spomenem samo neke razlike – atipično zelen galbanum u otvaranju Musta i izraženu cibetku u bazi njegove izvorne formulacije, te odsustvo blage zadimljenosti u drydownu osobito starije verzije Obsessiona, koju Must nema.
Upravo iz ovog razloga, a imajući na umu koliko sam fruitchoulija u životu pošteno pomirisala i zapravo iskusila nošenjem na svojoj koži, ja se uopće ne usuđujem ikome sugerirati svoj vlastiti dojam individualne sličnosti između bilo koja dva fruitchoulija i zadržavam se svjesno samo na općim i zajedničkim karakteristikama oba parfema, kao pripadnicima iste grupe.
Fruitchouliji su “moji Kinezi” – crnokosi su, niski i kosooki, blijedoputi, žene imaju okserice, male grudi i neoble guze, a definitivno nisam sigurna bi li mi se među njima potkrala i koja Japanka. Međutim, sigurna sam da se Kinezu ne bi.
Stoga, kada nađete na parfem koji je vaš “Kinez” ili “Japanac”, a imajući na umu da se parfemska industrija itekako pobrinula da ne postoje dva ista i pretjerano slična parfema – potražite objašnjenje ili ogradu, neovisno o tome koliko glasova za “sličnost” piše.
Ograde su bitne.
Ograde koje ističu sličnosti, ali navode i razlike su ne samo bitne, nego i nužne. Bez njih je servirana informacija o sličnosti vrlo opasan dvosjekli mač, a imajte na umu da on-line okruženje bez ikakve ograde ne samo da pruža, već i nudi dvosjekle mačeve i “parfemskoj dječici”.
Savjet: potražite ogradu, kako u igri i graji taj dvosjekli mač ne bi dokačio i vas.
Drugo:
Uočila sam da vrlo različito procjenjujemo težinu i vrstu našeg iskustva s pojedinim parfemom, odnosno koliko je mirisanja / testiranja / nošenja dostatno da bismo procijenili da svoj dojam možemo uputiti osobi koja nije pomirisala parfem.
Opet ravno u glavu: blotter nije dovoljan.
Mirisna informacija koju dobivamo s blottera relativno pouzdano daje informaciju samo o mirisnim notama s početka razvoja parfema, a što se parfem više razvija, informacije postaju površnije i nepouzdanije.
Za pouzdano testiranje iz kojeg bi eventualno proizašao sud o sličnosti potrebne su dvije stvari: naše vrijeme i naša koža.
Evo, postavit ću to ovako:
Prvi susreti s parfemima slični su prvim  susretima s ljudima. 
Pri prvom susretu s osobom obično uspijevamo pouzdano razabrati samo najosnovnije: ime i prezime i/ili funkciju (to bi bio neki ekvivalent imenu kuće i parfema), odjeću (to bi bilo baš pravi ekvivalent prezentaciji – bočici i kutiji), osnovne elemente vanjskog izgleda (što bi otprilike odgovaralo grupi parfema ili nekoj široj skupini parfemsku srodnih parfema, tipa: “tamjani”, “jasmini”, “oudovi”) te, evenetualno, osjećaj proizašao iz susreta (“topao”, “oštar”, “sladak”)   –  i to je to.
Za sve drugo ili više – za uvid u performanse, ponašanje, karakter i tonove sakrivene dublje i duboko pod drugim slojevima osobe i parfema koji se razvijaju s vremenom i u različitim okolnostima kojima su izloženi – a koji, u konačnici, čine razliku i suštinski brišu važnost prvog dojma, potrebno nam je – i kad se radi o ljudima, i kad se radi o parfemima – i vrijeme, i iskustvo naše kože.
Nerijetko se prvi dojam bitno izmijeni, o tome stvarno svi posjedujemo konkretna parfemska i životna iskustva pa ne trebam trošiti previše riječi.
Stoga, idući puta kada bez ikakve ograde pročitate da je neki parfem “Isti Mate”, ili “isti Vinko”, pokušajte se prisjetiti da su se dobro plaćeni pravni timovi parfemske industrije itekako pobrinuli da ne postoje “isti Vinko” i “isti Mate” te da je informaciju bez ograde, a na temelju koje razmišljate uložiti svoje dodatno vrijeme, ili čak i svoj novac, plasirao netko tko o nije razmišljao o parfemskoj industriji, i nije se pretjerano potrudio uložiiti svoje vrijeme i/ili izložiti svoju kožu “istom” parfemu.

A možda ju je objavio parfemski Kinez.
U on-line okruženju, u kojem se u istoj ravni nude raznorazne informacije, doista ne možemo biti sigurni ako ne uložimo vrijeme i dobro upoznamo svaki pojedinačni izvor.
Čak štoviše, ne da je moguće, nego se događa češće nego što bi trebalo.

Kad sam već kod Kineza, meni su svi oni “isti Chen” i “isti Cho”, dok Matu i Vinka bez problema razlikujem.
No, baš zato što mogu razlikovati Matu i Vinka, ne bi mi palo na pamet da Vinku, na temelju jednog kratkog susreta ili samo informacije (možda Kineza) da je “isti Mate”, posudim novac, ili predložim zajednički slatki vikend, recimo, na Bledu.
Mislim da sam sada rekla sve.
Istražujte, testirajte, razmišljajte, uspoređujte… a kad se radi o informacijama na temelju kojih svi mi ulažemo i svoje vrijeme i svoj novac – ne činite drugima ono što ne biste željeli da Kinez, Mate ili Vinko naprave vama.


Oznake
Podijeli
Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin
Share on email

Napiši komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Pretplata

Arhiva objava
Arhiva
Pridružite nam se
Scroll to Top