Cacharel: Eden – o weirdo parfemima i magiji vještice u krizi identiteta

Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin

Stvarno ima puno zajedničkih oznaka i kriterija pomoću kojih opisujemo ili posredujemo parfeme, nastojeći fiksirati ono što uvijek dijelom izmiče. Oko uvriježenih oznaka i klasifikacija parfema postoji gotovo bezuvjetan konsenzus, jer su se razvijale, granale i punile sadržajem paralelno s razvojem parfemske industrije: 

Tu su klasifikacije po notama (ljubičica, kardamon, dunja, cedar…), grupama (primjerice: orijentalni, chypre … i tu bih stala, jer ni grupe više nisu onoliko čvrste i jasne kao što su bile), ili ponašanju parfema (radijalan, lagan…). 
Vjerujem da može izgledati kao da uz toliko i k tome još i različitih oznaka koje u pravilu, uz mrvu vještine i znanja, možemo složiti u poprilično korektan prikaz parfema – onako: kao lego kockice – doista ne trebam zbunjivati još i svojim oznakama.  
E pa baš nije tako. 
Baš trebam oznaku “weirdo”, što bi po naški bilo prevedivo kao “pomaknut” ili bolje: “čudan osobenjak”. 
Teško je odrediti što bi zapravo bio parfemski weirdo, a teško je zato jer to ne uspijevamo niti u životu:
Jedan weirdo je – weirdo.
Kažeš da je “pomaknut” ili “čudan osobenjak”, i to je to. 
Dva weirda su – dva weirda (čak i ako su u glavnim crtama na isti način čudna, a toga zapravo nema).
Pet ili 10 weirda, ako su čudni i pomaknuti na isti način – jesu: nijedan, jer više nisu weirdo: grupa su, ima ih dovoljno da usustavimo njihovu specifičnu, a zajedničku pomaknutost i čudnost. 
Tako je, primjerice, pojam specifične vrste “weirdo” mladog čovjeka, s vremenom i porastom broja osoba koji dijele iste osobine ličnosti te načine razmišljanja i ponašanja, prerastao u “geek”. Premda u hrvatskome jeziku ne postoji adekvatan prijevod ovog pojma, svi znamo što znači geek, pa i na koje sve načine  pomaknuto može izgledati. Pojam koji je zajedno s informatičkim revolucijom krenuo iz Amerike kasnih 1980-ih, s porastom populacije geekova u 1990-ima i 2000-ima se iz pomaknutog, individualnog i donekle pejorativnog značenjskog područja preselio u opće i neutralno značenjsko područje te postao lako prepoznatljiv (da, velike zasluge za to pripadaju i Big Bang Theory), da bi na pragu 2020-ih već bio loša vrsta stereotipa od kojeg žive rijalitiji, tipa ovog na RTL-u o ljepoticama i genijalcima. 
No, pravi weirdo nikada ne derivira grupu, niti kada se radi o ljudima, niti kada se radi o parfemima. Pravi weirdo se opire označavanju i grupiranju, ili ga naprosto – time što pripada svugdje i nigdje  – čini besmislenim.

Pravi weirdo samo postoji kao pomaknuta individua, kao osobenjak koji funkcionira svakako, ali nigdje ne posve.

Možda najbolji primjer za sve ovo jest Eden:

Eden – unatoč svojoj popularnosti i mjestu opće parfemske reference (za weirdo!), nije stvorio nasljednike, parfeme koji bi krenuli u njegovom smjeru. Tek tridesetak godina kasnije sintetički fruitchouliji će mi omogućiti da prepoznam fragmente koncepta koji je iznjedrio Eden.
U parfemskom svijetu, koji su od nastanka Edena zahvatile brojne promjene, Eden i dalje egzistira kao referenca za weirdo.
Jean Guitchard, također i otac Lou Lou, Obsessiona i Cartierovog So Prettyja, stvorio je Eden 1994. godine, u vrijeme vrhunaca floral-fruity ere i aquatic ere.
Već tada miješanje cvjetno-voćnih slojeva i akvatičnih slojeva, pa čak i križanje ovih već hibridnih grupa u parfemu, samo po sebi nije više predstavljalo neki značajniji iskorak.
Međutim, iskorak koji je najavljen već u promo-materijalu i najavi parfema (“for the first time ever, encompassing the exhilaration of spring with sensuality”) doista je i ostvaren.
Eden je hibrid nastao križanjem cvjetno-zelenog, voćnog, akvatičnog i orijentalnog: posjeduje samo neka od karakterističnih obilježja svake vrste i svako od njih je pomaknuto. 
Karakterom, ponašanjem, a i vertikalnim ustrojem (u vrhu zrelo, sočno, mesnato voće, u sredini cvijeće, a na dnu pačuli, tonka, ambra i vanilija), Eden je anticipirao i gustu, zasićenu opojnost današnjih fruitchoulija.
U punom smislu, Eden bi nosio pravo ime da je nazvan Alien ( i sada kad o tome razmišljam – da, Thierry Mugler, sa svojim weirdo hiperbolama te karnalnim i “otuđenim” spojevima u Angelu, Alienu, Womanity, pa i Auri, te s artističko-kičavim i visoko stiliziranim bočicama, doista konceptualno jest parfemski Cacharel s početka ovog milenija).
Neslučajnim izdvajanjem nota iz njihovih konvencionalnih konteksta, a koje naš parfemski nos instinktivno prepoznaje i tumači kao prirodne kontekste, te njihovim spajanjem u novu cjelinu koja im je svima podjednako strana, postignut je jasan mirisni dojam intrigantno privlačnog, ali ništa manje čudnog, weirdo. Novi kontekst zbunjuje, svakoj od nota koje pamtimo iz njihovog prirodnog konteksta pridružuje pomaknut alter-ego, koji naš nos – u odnosu na poznati prirodni kontekst – tumači kao neprirodan/umjetan, čak i plastičnan te stran (“alien”) ili onostran (“eden”):
Eden je mjesto u kojem supostoje sva godišnja doba – i nijedno posve, baš kao što supostoje razne parfemske oznake i konvencionalne note – i nijedna posve.
Eden je čist, nevin, vodenkast i blag, ali senzualan i karnalan do srži.
Svjež je i živo zelen, ali i umjetno plastičan.
Voćno je sočan i topao, ali i otuđeno, onostrano hladan.
Glasno je bistar i tiho, zamućeno uznemirujuć.

U krovnim notama su zelene i svježe đurđice te pudrasta mimoza koju poznajemo iz cvjetno-zelenih transparentnih proljetnih mirisa, združene s egzotičnim mangom i ananasom te jednako mesnatom breskvom, uzetima iz sočno-voćnog konteksta floral fruityja 
U novom kontekstu, spojeni s cvijećem koje vuće u područje zelene svježine i vedre lakoće proljeća, mesnato voćno obilje ispada ne samo zrelo, nego raspadajuće prezrelo, vruće zapareno i malo truljavo kao da je cijela voćna zdjela uspred ljeta zaboravljena na suncu.
Prirodnu prozračna pudrastost mimoze slijepljena je voćnim sokom, ali ju moj nos i dalje tumači kao pudrastost, i pripisuje joj i zelene note i svježinu – samo čudnu i tešku.
U sredini parfema je transparentan, hladan, prozračan lopoč iz akvatika združen s opojno-gustim i gumenim mirisom žvakaste i maksimalno karnalne tuberoze iz opojnih cvjetnih aranžmana. Efekt je otprilike kao kad na užarenu ploću za kuhanje bacite kap vode… tu je, šišti, i isparava, ali više radi efekta i toplo-hladno erotske igre. Ta para koja se diže iz lopoča na tuberozi je izmaglica koja jasno asocira na vuću zaparenost kako džungle, tako i uzbuđenog, vrućeg i vlažnog tijela. 
Angažitana u toplo-hladne igrice s lotosom, svojom potpunom mirisnom i karakternom suprotnošću, tuberoza caruje u svom prirodnom toplom i vlažnom elementu, nevino namirisana đurđicama i dobro nahranjena voćnim šećerima, u svakom trenutku spremna za divljanje u zelenilu, u prahu, mesu i soku.
I sve to naliježe na bazu u kojoj tonka istovremeno pojačava i negira proljetnu pudrastost mimoze, jer nije prozračna i nije proljetna – već je jesensko-zimski toplo orijentalna, pačuli – stari drveni pervertit  suflira tuberozi, a ambra je skliska, topla i slatka te bojom i viskoznom teksturom posve nalik voću ostavljenom na suncu.
Eden je slika mjesta gdje u zapareno-peludastom gustom zraku zasićenom omamljenim đurđicama i motovirano karnalnim pačulijem, u ambri klijaju, niču te gusto i bujno rastu hibridi nastali ljudskim parenjem  tuberoze i lopoča, mjesta u kojem supostoje proljeće, ljeto, jesen i zima, vruća izmaglica i hladna bistra voda.   
Eden je ekspresivno utjelovljenje parfemski weirdo devedesetih.
Tako čist, vedar i zelen, ali istovremeno dvojan i karnalan, čudno čulan, Eden me nebrojeno puta podsjetio na mladu vješticu u razdirućoj krizi identiteta: ona posjeduje vještičju zavodljivost i snagu, samo što se ne radi o iskusnoj i izvježbanoj vještici, već o posve mladoj i krajnje nepredvidivoj.
Čak i ako se pokušam udaljiti iz konteksta parfemskog weirda i pokušam približiti klasičnom kontekstu u kojem parfemi funkcioniraju kao slike tipova ženskih osobnosti te se rade za pojedine topove ženskih osobnosti i jednako tako pašu pojedinim tipovima žena (iako mi se to oduvijek činilo blesavo, i ne funkcionira na meni baš tako jednostavno ), Eden je opet – weirdo.

Vjerojatno zato vidim ovaj parfem kao vrlo entuzijastičnu vješticu-pripravnicu koja hiperaktivno i neoprezno na često i na gusto posvuda uokolo ispaljuje čini koje je do sada naučila, a da ni sama nije sigurna u kojem bi se smjeru željela razvijati:

Je li njen pravi put usmjeren prema usavršavanju spremanja esencija od prezrelog voća i zelenih trava, otrova i elixira koji i ubijaju i liječe, ovisno kako joj uspije pogoditi pravu količinu?

Ili prema senzualnom postojanju zrelo zavodljive vještice, koja će se, svjesna svojih moći, pretvarati da nije vještica i prebaciti zasluge na orijentalne korijene i ozloglašenu tuberozu?

Ili će se – ako ne uspije savladati sve te esencije i otrove, te omane u vještini zavođenja – pomiriti s nevještičjom sudbinom i biti nevino-vodeno i zelenkasto-svježe-cvjetno draga i prikladna, s tek malo pudera i prikladno pastelno odjevena?

Eden ne zna. Eden, snažna, a mlada vještica, oko sebe uznemiruje i zbunjuje jer je i sama uznemirena i zbunjena. Pripada svakoj vještičjoj grupi i nijednoj, sve su joj strane. Ali ima moć…

Također, negdje u komentarima na engleskoj Fragrantici pročitala sam da je ovaj parfem onostran i čudan, a blizak i pozivajuć poput Enyinog glasa koji dopire iz raja.

Istog trena kad sam to pročitala moj um i moje tijelo automatski su se nadovezali: “Aha, da…samo što taj anđeoski glas pripada seksi-uznemirujućoj, a ne eteričnoj Enyi, i da, dolazi iz raja, ali iz njegovog paklenog središta koje je zapravo džungla koja te uvuče i proguta, i ne izađeš nikad….

Staviš li ju na kožu i ne izgubiš li glavu (bilo od ljubavi, bilo od gušenja), nema šanse da zaboraviš, jer do danas ne postoji niti okvirno blizak parfemski supstitut za Eden.
Nema sličnog.
Možeš se odazvati, ili možeš pokušati pobjeći – nebitno je.

Nakon svjesnog držanja odstojanja i stvarno dugo vremena, zbog nastajanja posta o mojim velikim i malim parfemskim ljubavima, jučer popodne sam ciljano posegnula za još jednim susretom s Eden.

Kroz sada već 20-ak godina, s velikim razmacima, kupila sam tri bočice i za svaku od njih sam mislila: “Ovo je zadnja…”.
Jedino prvu 30-mililitarsku iznijela sam u cijelosti, a ostale dvije sam se riješila nepotrošene. Ipak, svejedno su mi trebale druga i treća.
   
Ako to nije parfemski spell – onda stvarno ne znam što jest.

Eden… doista krasno ime za parfem.
Samo što sam ga ja, i u davno vrijeme kada sam mu tepala, zvala Čudovište.

  • Parfem je kreirao Jean Guichard 1994. godine.
  • VRHUNSKO
  • PERFORMANSE:Ogromne. Parfem ima iznimno gustu i snažnu projekciju, na koži se zadržava 12+ sati, na odjeći dok ju se ne opere, stoga polako i odmjereno, dok ne upoznate kako se ponaša. Eden je jedan od rijetkih parfema koji su punom sigurnošću mogu nazvati baš nepredvidivim i vrlo čudljivim u punom smislu te riječi. Ponašanje i performanse u iznimno visokoj mjeri ovise o toplini tijela i vremenskim uvjetima, a načini na koje miriše se doista dramatično razlikuju od kože do kože. Imala sam prijateljicu na kojoj je Eden bio nježan i prozračan zeleni parfem. Na meni je, s druge strane, i u svojim najbenevolentnijim izdanjima uvijek bio gusto opojan i karnalan. Nikako ne bih preporučila blind buy, a savjetovala bih i oprezno upoznavanje.
  • SEZONA: Nije za tople i vruće dane. Traži svježe i umjereno vrijeme i doista se najljepoše ponaša u proljeće. Poput gotovo svih tuberoza, i ova u Edenu na meni zahtijeva određenu količinu topline kako ne bi postala plastična i “čudna”, ali previše topline vrlo lako pretvara Eden u težak i naporan, gušeći parfem. 
  • NAPOMENA – mirisne note: Svi Cacharelovi parfemi – pa i Eden – nastali su pod L’Orealovom licencom. Niti modna kuća Cacharel, a niti L’Oreal na svojim službenim stranicama danas nemaju reprezentiran opis i note ovog parfema, kao niti bilo kojeg drugog parfema iz ponude Cacharel brenda. Sve danas on-line dostupne podatke o notama može se naći isključivo na parfemskim sajtovima i blogovima, bez mogućnosti ikakve provjere pouzdanosti i točnosti. Osobno sam sklonija povjerovati onim izvorima koji transparentno kao izvor navode marketinški materijal nastao 1994. godine, prilikom plasmana parfema na tržište (kartica u kojoj je bio tester, press release materijal, tiskana najava izlaska parfema) te je iz vremena nastanka ili načina njihova djelovanja doista i moguće da su imali pristup promotivnim materijalima. 

Napiši komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

O autorici

Iva

Pišem o parfemima koji predstavljaju autentične kreacije i osobitu mirisnu ljepotu, zarobili su moju pažnju i raspiruju maštu, nude izazovan mirisni iskorak u novo ili drugačije, ili mijenjaju način na koji sam sklona razmišljati.

Prati

Pretplata

Primaj nove objave epoštom

Pridružite nam se!

Scroll to Top